Dr. Knežević Nizozemsku zamijenila Kukljicom. U trajektu obnavlja snagu za posao otočne liječnice

S obzirom na problem nedostatka liječnika koje je posebno teško naći za rad na otoku, dr. Jadranka Knežević omiljena liječnica na otoku Ugljanu i Pašmanu koja radi u ambulanti opće/obiteljske medicine u Kukljici, nametnula se kao zanimljiva priča, za pohvalu.

Završila je specijalizaciju iz obiteljske medicine na Universiteit Maastricht u gradu Maastricht na jugu Nizozemske, a put je doveo na otok gdje smo je odlučili i posjetiti.

Ambulanta primarne zdravstvene zaštite u Kukljici izgrađena je 2008. godine u prizemlju multimedijalne dvorane u samom centru mjesta za vrijeme mandata načelnice dr. Gorane Poropat od koje je i potekla ideja za izgradnju nove ambulante s ciljem poboljšanja zdravstvene skrbi stanovništva Kukljice i općenito otoka Ugljana.

Sredstva za gradnju kao i opremanje ambulante bila su osigurana iz državnom proračunu, tada u vrijednosti od 583.000 kuna.

Ambulanta ima odličnu aparaturu, instrumentare za male kirurgije, sterilizator, dobar EKG aparat i defibrilator, sve što je potrebno za otorinu, skoro sve stvari koje ima i hitna, a u budućnosti planiraju kupiti KMAT (aparat za kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka).

Neophodna ambulanta

U ambulanti nas je dočekala nasmijana Vanja Mavra koja je niz godina medicinska sestra. Bila je desna ruka liječnika, pokojnog dr. Sergeja Salvija iz Kali, a poslije dr. Erisa Mazija Karuca iz Kali u vrijeme kada Općina Kukljica još nije imala svog stalnog liječnika primarne zdravstvene zaštite, a sada je 16 godina uz liječnicu Knežević.

– Volim svoj posao. Da se ponovno rodim iznova bih izabrala ovu struku, istaknula je Mavra, a svoj posao voli i otočna liječnica dr. Knežević pokazujući kako postoje i oni koji žele raditi u specifičnoj maloj sredini.

– Mještani Kukljice nisu imali svog obiteljskog liječnika nego im je liječnik koji je imao matičnu ambulantu u Kalima dva puta tjedno dolazio na nekoliko sati obavljati preglede i izdavati uputnice i sav popratni materijal koji se daje u obiteljskoj.

To je za jedno mjesto koje ima toliko kroničnih bolesnika, prevladavaju stariji pacijenti, umirovljenici, bilo premalo vremena zato što nije bilo mogućnosti kontinuiranog praćenja nekih smetnji, niti je bilo mogućnosti izvođenja nekih zahvata, jer naravno, tom liječniku to je bilo previše ljudi da bi im se mogao posvetiti, objasnila je dr. Knežević i kazala kako je ljeti ambulanta u Kukljici od svibnja do listopada turistička ambulanta koja pokriva ne samo Kukljicu i dio otoka Ugljana nego i Ždrelac gdje ima jako puno doseljenika, vikendaša.

– U Ždrelcu ima ne samo stranih turista nego i ljudi koji žive u Zagrebu a koji se praktički služe s nama kao da smo mi njihovi obiteljski liječnici zato što neki od njih od proljeća do zime žive u Ždrelcu. Oni nas smatraju kao da smo mi njihov drugi obiteljski liječnik.

U ljetnim mjesecima naročito na otoku gdje nema bolnice puno puta postoji potreba za liječenjem akutnih smetnji. To su raznorazne upale, ozljede, trovanja, sve što ide s visokim temperaturama. Dakle, ljudi ne moraju ići u Zadar nego dolaze u našu ambulantu.

Osim toga u ovu ambulantu se upisalo dosta ljudi s otoka Pašmana na kojem imamo dvije ambulante, jednu u Tkonu i drugu u Neviđanima. Trenutačno je mlada liječnica na specijalizaciji pa je ambulanta u Neviđanima ostala bez liječnika.

Mi kontinuirano pokrivamo pacijente iz Neviđana s obzirom na to da Dom zdravlja Zadarske županije nije mogao naći zamjenu tako da smo primali pacijente iz Neviđana pored naših pacijenata.

Tako se ova ambulanta pokazala kao pun pogodak. Broj upisanih pacijenata to je potvrdio, istaknula je dr. Knežević koja svakodnevno putuje do svog radnog mjesta iz Svetog Petra na Moru, trajektom iz Gaženice do Preka, a potom do Kukljice.

Nije kao na traci

Na upit je li to naporno rekla nam je kako je cijeli život putnik.

– Ja sam iz Kožina, djevojačko prezime mi je Stručić i spadam u generaciju koja je naučena na putovanje. Ja sam ubiti u generaciji koja je prva morala ići u peti razred u OŠ Petar Preradović zato što je naša PŠ u Kožinu prestala imati osam razreda, prisjetila se dr. Knežević i govori kako je počela putovati kao desetogodišnje dijete.

– Tada nije bilo školskih autobusa, u školu se putovalo s radničkim busevima, tako sve do kraja srednjoškolskog obrazovanja. Nakon završenog Medicinskog fakulteta u Rijeci i nakon završenog staža i položenog stručnog ispita zbog posla svog supruga otišla sam živjeti dugi niz godina u Nizozemsku gdje ljudi putuju na posao nekada sat ili dva i nitko o tome ne priča.

To je njima najnormalnija stvar bez obzira na radno vrijeme. Tako da nikada nisam imala problem s putovanjem. S jednim autom idem do Gaženice, trajektom do Preka, a s drugim autom iz Preka do Kukljice i tako nazad. To ima sve svoje i prednosti i mane.

Ja volim jutarnje molitve, neke meditacije za sebe, vrijeme mira koje je rezervirano samo za mene, posebno prije posla, tako da mislim da mi upravo to putovanje i omogućuje takve trenutke jer da radim negdje bliže išla bih na posao na brzinu, kazala je dr. Knežević i dodala kako joj trajekt služi za puno lijepih stvari.

Posvećenost pacijentima

Tijekom našeg razgovora u ambulatnu je došlo par pacijenata pa smo na trenutak prekinuli razgovor i uspjeli saznati njihovo mišljenje o dr. Knežević. Jedan od pacijenta kazao nam je da je liječnica veoma smirena i stručna da bez obzira na gužvu uvijek ima vremena posvetiti se njihovom zdravstvenom problemu.

Osim predivne liječnice kazali su kako je odlična i medicinska sestra Mavra.

Biti lijčnica na otoku, znači, zapravo i veću povezanost s pacijentima.

– Četiri godine sam bila na zamjenama u Domu zdravlja nakon što sam se vratila iz Nizozemske. Prošla sam svakakve ambulante i gradske i druge dok se nisam skrasila ovdje u Kukljici. U manjim sredinama je puno ljepše raditi zato što imate više vremena posvetiti se ljudima što je najvažnije.

Imate vremena uzeti anamnezu, pregledati pacijenta i ubaciti i socijalni dio koji je prijeko potreban, a isto tako i objasniti pacijentu o njegovom zdravstvenom problemu zato što specijalisti često puta nemaju vremena sve objašnjavati i upute sve na obiteljskog liječnika, a obiteljski liječnici koji rade u gradskim sredinama imaju od 100 do 150 kontakata dnevno.

Tu je pogon kao na traci i mislim da čak nemaju dovoljno vremena detaljno pregledati pacijenta. Za nas u manjim sredinama je prednost što bolje poznajemo ljude i njihov problem. Osim toga mi imamo vremena i za otići u kućni posjet, napraviti neki zahvatić i popričati s ljudima, naglasila je dr. Knežević.

Liječenje i klikanje

Mještani Kukljice fantastično su prihvatili liječnicu, imaju osjećaj da su u sigurnim i stručnim rukama, zadovoljni su njezinim pristupom i empatijom, što im je veoma bitno. Postala je dio njihovih života, a ona se uvijek trudi da je pristupačna te je mogu kontaktirati i izvan njezinog radnog vremena. Kad se govori o liječnicima obiteljske medicine, treba napomenuti kako su preopterećeni prekomjernom administracijom koja im otežava rad u struci.

– Kada bi obiteljski liječnici imali više vremena, onda bi slanja specijalistima bilo manje i manje bi se trošilo u zdravstvu. Obiteljska medicina u Hrvatskoj proživljava najteže trenutke. Primarna zdravstvena zaštita je trenutno devastirana, neki će reći, zbog nedostatka kadra.

Ali to nije jedini problem. Radi se o dugogodišnjem lošem planiranju i rukovođenju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Osim toga liječnici obiteljske medicine su natovareni nevjerojatno nelogičnim zadacima vezanim uz pacijenta, tako da se zbog silne administracije, neprestanog »klikanja«, storniranja, odgovaranja na poruke, mailove, telefonske pozive, liječnik ne može usredotočiti na rješavanje glavnog problema.

Svaki čovjek je križaljkica za sebe. Zato jer svaki čovjek ima drugačiju povijest, razvoj, genetiku, psihološko – duhovnu dimenziju i socioekonomski status. Apsurdno je ne imati vremena, produbiti se u sfere života pacijenta koji vas je odabrao za svog osobnog liječnika, a to se upravo danas događa u obiteljskoj medicini.

Klima u našem društvu se promijenila, naročito nakon covid pandemije. Ljudi su istraumatizirani svakakvim vijestima i jako orijentirani na materijalne stvari. Često upadaju u sukobe zbog nasljeđa, dižu nerealne kredite, ulaze u investicije koje nekad ne završe dobro.

Sve to rezultira velikim porastom psihosomatskih smetnji, depresija, anksioznosti, kroničnog umora, kao i sindroma sagorijevanja. Nažalost, i maligniteti su u velikom porastu. Utrostručio se broj malignih oboljenja na godišnjoj razini.

Upravo liječnik obiteljske medicine je jako važna karika u prepoznavanju problematike kod djece, mladih, ali i ostalih pacijenata u ranoj fazi bolesti, naglasila je dr. Knežević i dodala kako se kod sumnje na ozbiljnu dijagnozu pacijenti što prije prosljeđuju uglavnom u privatne poliklinike, kako bi se na papiru dobila preporuka za CT ili MR dijagnostiku – zlatne standarde u otkrivanju većine bolesti.

Zaostajemo za Europom

Liječnik obiteljske medicine u Hrvatskoj može, naime, imati veliko znanje i iskustvo u dijagnostici, ali ne može poslati pacijenta na CT ili MR bez preporuke specijalista.

Smatram da ljudi koji pišu klauzule u osiguravajućoj kući nisu upućeni u radne procese zdravstvenih djelatnika i da zbog toga zaostajemo za mnogim zemljama EU-a. Situacije u praksi se iz dana u dan kompliciraju dodatnom nepotrebnom administracijom.

Liječnik obiteljske medicine, primjerice, jako puno vremena troši na rješavanje i praćenje terapije za ovisnike. Ne znam zašto kad postoji Služba za prevenciju ovisnosti pri ZJZ-u u kojem su zaposleni liječnici koji također barataju recepturom.

Zatim praćenje bolovanja. U većini europskih zemalja to obavljaju liječnici medicine rada. Preoperativna priprema pacijenta koju radi obiteljski liječnik bi trebala biti stvar bolnice u kojoj se pacijent podvrgava zahvatu, kazala je dr. Knežević te dodala kako jeoj je nezamislivo da u 21. stoljeću bolnice pri endoskopskim ambulantama nemaju aparat za mjerenje INR-a nego pacijenti dolaze kod liječnika obiteljske medicine po uputnice za laboratorij prije endoskopskih pretraga.

Trebamo mlade

– Slika koja se stvorila o obiteljskim liječnicima je kod većine ljudi ta da su oni izvršitelji nečijih propisa, propisivači recepta i uputnica, skretničari. Zato su mladi kolege vrlo obeshrabreni. Ja svako ljeto imam studente na praksi kojima nastojim dočarati koliko je naša struka bitna i za pacijente i sustav.

Struka je izazovna, iziskuje kontinuirano usavršavanje, komunikacijske vještine, baratanje stranim jezicima, znanje iz hitne medicine, informatike, tzv. male kirurgije i urologije, pedijatrije, naglasila je dr. Knežević i dodala kako je palijativna skrb njena velika ljubav koju rado odrađuje u kućnim uvjetima ako je za to potreba.

Moja poruka za mlade ljude je da se ne daju obeshrabriti. Obiteljska medicina je prekrasna struka koja treba puno mladih, novih, temperamentnih, znatiželjnih ljudi koji s vremenom mogu sa svojim trudom, snagom i energijom promijeniti stvari na bolje, zaključila je dr. Knežević.