Rušenje predrasuda ključ novog početka: "Nijedna žena nije zaslužila niti odabrala nasilni odnos"

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 25. studenog u spomen na sestre Mirabal, političke aktivistkinje koje je 25.11.1960. godine u Dominikanskoj Republici dao pogubiti diktator Rafael Trujillo. Tužna je činjenica da su milijuni žena u cijelome svijetu, unatoč brojnim naporima da se rodno utemeljeno nasilje suzbije, i dalje izloženi raznim oblicima nasilja nad ženama.

Obilježavanje ovog značajnog datuma nosi poruku kako je odgovornost za izgradnju sigurnog društva zajednička i kako zajednički globalni cilj mora biti jednoglasni stav o nultoj toleranciji nasilja nad ženama.

Važno je i za senzibilizaciju i edukaciju javnosti te slanje jasne poruke da nasilje nema opravdanja i da ono nije privatna stvar.

Neravnoteža moći

U skladu s tim, itekako je važno potaknuti razgovor o nasilju nad ženama, o vrlo rasprostranjenom problemu koje se javlja u svim slojevima društva te ne ovisi o obrazovanju, dobi ni društvenom statusu.

S jedne strane, započinje upraviteljica Područne službe Zadarske Obiteljskog centra Mila Špinderk, prof. psihologije, potrebno je ohrabriti i osnažiti žene žrtve nasilja da prepoznaju znakove nasilja, da potraže pomoć stručnjaka i institucija, a s druge strane senzibilizirati i potaknuti javnost da prijavljuje nasilje, bez obzira koje je vrste i prema kome je usmjereno.

Ipak, premda smo svjedoci sve većeg broja nasilja nad ženama, treba naglasiti kako ono nije poprimilo epidemijske razmjere, već se mijenja percepcija društva prema nasilju. Međutim, nasilje u obitelji jedan je od najčešćih oblika nasilja nad ženama.

U bračnom/partnerskom nasilju najčešće su žrtve žene, prema podacima pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Višnje Ljubičić, do današnjeg dana u 2024. godini ubijeno je 16 žena, od čega pet od bliskih muških osoba, a troje od njihovih sinova što je veći postotak u odnosu na isto razdoblje prošle godine, kada je ubijeno devet žena, a pet od njima bliskih muških osoba.

– Najčešće je nasilje u obitelji fizičko, ali ono može biti i emocionalno, ekonomsko i zanemarivanje, a posljedice nasilja mogu biti dugoročna psihička i fizička oboljenja, a u krajnjem slučaju, obiteljsko nasilje može dovesti do smrtnog ishoda, ističe Špinderk i dodaje da je u osnovi nasilja kontrola, moć manipulacije nad žrtvom.

Dakle, kada je riječ o obiteljskom nasilju, značajno je kako postoji neravnoteža moći koja se koristi u svrhu kontrole druge osobe te se može reći da je riječ o postojećem obrascu ponašanja.

Preventivni programi

– Naime, nasilničko ponašanje često započinje u adolescentnoj dobi i tada treba reagirati jer poslije može biti prekasno. Adolescentni nasilnik često postaje partnerski i obiteljski nasilnik, a onda imamo djecu koja odrastaju u nasilnom okruženju što povećava mogućnost međugeneracijskog preuzimanja nasilničkog ponašanja koje potiče iz primarne obitelji.

Posebno je poguban utjecaj na psihičko zdravlje djece koja odrastaju u takvoj zajednici te je od izuzetne važnosti na sve moguće i raspoložive načine zaštiti djecu od odrastanja u takvim uvjetima koji u konačnici mogu rezultirati time da s vremenom vrlo često i same žrtve, odnosno svjedoci nasilja u obitelji, postaju nasilnici, upozorava Špinderk.

Jako je zabrinjavajuće i to što u svakodnevnom radu primjećuju kako naši mladi u svojim prvim mladenačkim vezama ne prepoznaju znakove nasilja u vezi i to je jedan od razloga zbog čega je preventivno djelovanje od ključne važnosti.

Naime, prevenciji treba pristupiti edukacijom od najranije dobi, preko stalnog osvješćivanja i senzibiliziranja javnosti pa onda, naravno i do adekvatnog kažnjavanja nasilja svih oblika, uključujući nasilje nad ženama.

– Jedan od glavnih segmenata rada Obiteljskog centra je prevencija nasilja. Svi se možemo složiti kako je prevencija najjeftinija te da upravo u tom smjeru treba uložiti više truda i napora jer dugoročno pruža najbolje rezultate. Nije važno progovarati o nasilju nad ženama samo na određene datume, već provoditi preventivne programe tijekom cijele godine.

Obiteljski centar, Područna služba Zadarska provodi, osim individualnog rada sa žrtvama nasilja, grupnu podršku ženama žrtvama nasilja gdje žene, osim stručne podrške, pružaju podršku jedne drugima kroz razmjenu vlastitih iskustava.

Provodimo prevencijske programe za djecu i mlade kroz različite radionice primjerene njihovu uzrastu. Naglasak je na učenju i stjecanju vještina upravljanja emocijama jer samoregulacija emocija utječe na to koje će emocije osoba osjećati te kako će ih prepoznavati, doživljavati i kako će ih pokazivati, kazuje Špinderk i naglašava kako je u prevenciji nasilja izuzetno važna kvalitetna komunikacija koja omogućuje rješavanje konfliktnih situacija na nenasilan način.

Napad nije izoliran

Nažalost, većina ljudi pokušava izbjeći konflikte, što je nemoguće, ali ono što možemo naučiti je kako upravljati konfliktima kako isti ne bi postali destruktivni.

Upravo nenasilna komunikacija omogućuje da ljudi izraze svoje emocije, uz poštivanje tuđih što sve doprinosi konstantnom rješavanju problema u svim odnosima, bračnim, partnerskim, prijateljskim, poslovnim.

Nadalje, nastavlja Špinderk, kako bismo osvijestili i senzibilizirali javnost kako je nasilje nedopustivo, ma kako blago bilo, potrebno je spomenuti neke predrasude koje se često povezuju uz nasilje nad ženama što je također važno kako bi žene dobile mogućnost za drugačiji život, kako bi prestale biti žrtve te preživjele i počele živjeti.

– Često se čuje kako je žena sama kriva, da to traži i zaslužuje, a istina je da je odgovornost za nasilje uvijek na počinitelju nasilja. Komentira se i kako ga je sama birala.

Da, ona ga je izabrala, ali nije izabrala nasilno ponašanje jer nasilje nad ženom predstavlja nasilje i u obitelji, nasilje nad djecom, čak i kad su indirektne žrtve nasilja, budući da odrastaju u nasilnom okruženju. Ponekad se smatra i da alkohol i droge uzrokuju nasilje, no to može potencirati nasilje, ali najčešće nije uzrok nasilničkog ponašanja.

Ponekad čujemo i razmišljanje kako je djeci bolji nasilan otac, nego nikakav, međutim činjenica je da djeca u takvim obiteljima pate i direktno se uče nasilničkom ponašanju pa je veća vjerojatnost da poslije, kada odrastu, takvu vrstu naučenog nasilja i sami primjenjuju.

Isto tako, pogrešno je razmišljanje da je napad izoliran, naime nasilje se u pravilu – ponavlja, objašnjava Špinderk.

Osim toga, vrlo je uobičajeno razmišljanje na našim prostorima da su žene na jedan način nasilje i zaslužile ostajanjem u takvom odnosu. Riječ je o vrlo složenom pitanju na koje ne postoji jednoznačan odgovor.

Propusti institucija

– Mnogima je neshvatljiva i zgražajuća činjenica da se žene vrlo često naviknu na omalovažavanje, udarce i psihičko, seksualno, ekonomsko nasilje te i dalje ostaju u zajedničkom suživotu s nasilnikom.

Iako bi svačiji zdrav razum odavno prekinuo takvu agoniju, mnoge zlostavljane žene naglašavaju kako o njihovoj situaciji ne može suditi nitko tko nešto slično nije prošao.

Žene često pokušavaju pobjeći, ali se zbog propusta institucija nasilje često ponavlja, pa se onda događa da su žene u većoj opasnosti nakon što su zlostavljača prijavile, govori psihologinja.

Na koncu, nužno je naglasiti da su posljedice dugotrajne izloženosti nasilju brojne i teške. Postoje poteškoće u regulaciji emocija, tjeskoba, očajanje, depresija što žrtvi otežava rješavanje tako teške životne situacije i stvaraju kod njih osjećaj bespomoćnosti.

Razvija se i određena vrsta patološke povezanosti žrtve s nasilnikom jer s jedne strane nasilnik preuzima kontrolu nad žrtvom, dok žrtva razvija osjećaj ovisnosti o nasilniku, a istovremeno gubi osjećaj kontrole nad vlastitim životom.

S druge strane, nasilnik je žrtvi važna osoba pa postoji strah da će traženjem pomoći nanijeti štetu partneru i tako ugroziti odnos. Ovakva obiteljska dinamika objašnjava zbog čega se članovi obitelji teško odlučuju prijaviti nasilje i spremni su dugo trpjeti dok ne potraže pomoć.