ZLATAROVA KLETVA Magdalena Mrčela donosi probleme suvremene stvarnosti

Ogranak Matice hrvatske u Zadru i nakladnička kuća Alfa predstavili su roman Magdalene Mrčele »Zlatarova kletva« povodom Mjeseca hrvatske knjige. Na promociji su, uz autoricu, sudjelovali profesorica Jelena Alfirević te profesor i urednik knjige Tomislav Fuzul. Profesorica je autoricu Mrčelu nazvala suvremenim hrvatskim Balzacom jer realistično donosi probleme suvremene stvarnosti.

U predgovoru knjige književnica Rosie Kugli ističe da se djelo nedvosmisleno referira na Augusta Šenou, najplodnijeg hrvatskog književnika 19. stoljeća s glavnim likom Lovrom i njegovom ljubavi Dorom, koji podsjećaju na istoimene likove iz Šenoinog romana. Kugli također napominje da potres u romanu može biti povezan s prebivalištem Šenoe, što čitatelja dodatno upućuje na literarnu povezanost između Mrčelinog djela i Šenoinih klasika. Također, Kugli razmatra ideju izgubljene ostavštine, koja nije nova u hrvatskoj književnosti. Ta tema povezuje se s traganjem za nečim što bi moglo popuniti praznine u povijesti i mašti. Kako navodi, autorica prepoznaje tu »pukotinu« u »Zlatarovu zlatu«, čiji tragični završetak ljubavne priče ostavlja osjećaj gorčine i želju za otkupom – bilo kroz novu ljubav, bilo kroz osvetu. Istovremeno, povlači paralelu s »Imenom ruže« Umberta Eca, uvodeći zabranjeni rukopis koji postaje ključni element romana. Rukopis koji Lovro pronalazi izaziva njegovu opsesiju, dok mlada Dora, koja je zbog njega izgubila ljubav, prezire knjigu, dok ambiciozna knjižničarka vidi u njemu priliku za zaradu.

Foto: Mislav Klanac

Ispisivanje povijesti

– Ovaj roman je zapravo hommage Šenoi, čije djelo naši učenici i dalje čitaju u prvom razredu srednje škole, kroz lektiru »Prijan Lovro«. Međutim, kroz razgovore s njima, primijetila sam da je možda čak prerano čitati tu knjigu u prvom razredu, dok se istovremeno neke epohalne knjige, poput »Zlatareva zlata«, koje su promijenile čitateljsku percepciju svijeta, polako gube iz našeg kolektivnog vidokruga. Danas, ako pitate srednjoškolce, mnogi neće prepoznati to djelo. Zanimljivo je da se 2020. godine, tijekom velikog zagrebačkog potresa, dogodila neobična podudarnost – obilježena je 140. obljetnica zagrebačkog potresa. To me potaknulo na razmišljanje o tome kako svijet reagira na tragediju. Čini se da tada iz ljudi isplivavaju najgori i najbolji aspekti naše prirode. Ova situacija bila je podloga za moj kriminalistički roman i metapovijesnu fikciju. Žanrovski je roman šarolik – neki kažu da su u njemu jači kriminalistički elementi, dok bih ja to više nazvala pseudopoviješću. To je moj pokušaj da ispišem povijest kroz potragu za izgubljenim Šenoinim djelom, koja se nameće kao najprohodnija nit i pokazuje koliko danas cijenimo našu kulturnu baštinu. Ili je to samo mjesto profita, ili pak duhovnog rasta. Razmišljala sam o tome da sam do sada napisala romane, zbirke pjesama, a upravo izlazi i moja slikovnica. Jedino mi još ostaje drama, te se nadam da će me zdravlje i kreativnost poslužiti i da će me čitatelji podržati u tom smjeru, govori autorica Mrčela, kojoj je ovo sedma knjiga.

Iako nije imala namjeru pisati ništa povezano s područjem pseudo-povijesne metafikcije, nekako joj se samo od sebe nametnulo spletom okolnosti.

– Pseudo-povijesna metafikcija je žanr koji sam voljela čitati, ali nikad nisam razmišljala da se okušam u njegovom pisanju. No, dogodila se to da je u ožujku 2020. godine, u ranu zoru, onaj stravični potres potresao sve nas koji nismo iz Zagreba, potres koji je, nažalost, odnio i jednu žrtvu.Taj potres je ukazao na problematičnu situaciju, koja se često događa u Hrvatskoj, i pokazao je da ljudi koji imaju vlast i moć u rukama – ne mogu pravodobno reagirati i zaštititi one koji su se našli u nevolji, prisjetila se Mrčela.

Foto: Mislav Klanac

Čitateljska posvećenost

Zanimljivo je to što se prije 140 godina, točno prije ovog potresa, dogodio još jedan potres koji se, kaže, doista može nazvati velikim potresom.

– Prije tog potresa s velim »V« gradski senator bio je August Šenoa, književnik kojeg često nepravedno spominjemo samo kao inicijatora protorealizma ili »Šenoina doba«, dok se danas, u osnovnim školama, ispričavam se ako griješim, ali iz iskustva sa svojim sinovima koji su prošli to obrazovanje – gotovo i ne spominje, a obavezne lektire gotovo i da nema, kaže Mrčela.

Budući da radi u srednjoj školi kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti, podijelila je s nama svoja iskustva vezana uz tu problematiku.

– U prvom razredu srednje škole čitamo pripovijetku »Prijana Lovru«, pa ću podijeliti iskrene dojmove svojih učenika. Oprostite mi ako ne uljepšavam. Njihove reakcije na prve tri lekcije bile su ovakve – »Prijan Lovro« – pametan momak koji se nije mogao snaći, htio je osigurati sebi i obitelji bolji život, pokušao je biti »sponzoruša« tri puta, nije uspjelo, pa se ubio. Zatim, čitamo »Antigonu«, a kao profesorica latinskog jezika, isto malo patim na te opise, ali oni su rekli isto – tragična krivnja, tragična sudbina, završetak u grobnici, svi likovi umiru – nije dobro. Nakon toga najčešće čitamo poeziju Vladimira Nazora, i sad bi oni, nakon dva tragična preminula glavna lika, trebali čitati »Cvrči, cvrči cvrčak…«. To stvara konfuziju u njihovim glavama, pogotovo ako profesori nemaju običaj ponuditi korelaciju s nekim suvremenim tekstom hrvatske književnosti. Mislim da puno toga ovisi o profesorima i knjižničarima. Ako našoj današnjoj publici, pogotovo mladima, ne ponudimo kvalitetne proizvode, ne znam što točno očekujemo u vezi s njihovom čitateljskom posvećenosti. Onda moramo prihvatiti činjenicu da nismo pokušali sve, istaknule je ova spisateljica i srednjoškolska profesorica.

Teška vremena

Na pitanje hoće li njoj to pomoći za rukom s »Zlatarovom kletvom« kaže da ne zna, ali se nada s obzirom na to da je osuvremenila likove ispisujući novi rukopis kao omaž Šenoinom klasiku.

– Okosnica romana je lik Lovre, studenta komparativne književnosti i antropologije, vjerojatno kao i svaki drugi student – motiviran, ambiciozan mladić koji studira u prosječnim uvjetima, obitelj krpa kraj s krajem, nema bogatstvo iza sebe, a 2020. godine, tijekom zagrebačkog potresa, dok pokušava spasiti tuđeg psa, slučajno u jednoj pukotini u zidu pronalazi kutiju s rukopisima. Njemački baš ne zna, a mađarski još manje. Međutim, prepoznaje rukopis kad vidi da piše »Zlatarova kletva« i godinu 1881. – to je godina Šenoine smrti. Lovro u tom trenutku shvaća da je pronašao nešto što bi moglo promijeniti smjer hrvatske književnosti. Kako se odnosimo prema blagu kad ga pronađemo? Nažalost, ako nismo moralno ispravni, a svi imamo neku moralnu krivulju u sebi, Lovro odlučuje unovčiti taj rukopis, umjesto da ga preda Arhivu da ga pregleda i pohrani kao nacionalno dobro. On želi, kao i prijan Lovro, poboljšati svoj život. Naravno, na tom putu naiđe na mnoge prepreke. Bijela Dora, kao lik Dore iz Šenoinog »Zlatarova zlata«, ili se pak pojavljuje hajdučica Laura, kao što se događa »U registraturi«, te u čudnom ljubavnom trokutu, vođenom egoizmom i željom za bogatstvom, mnogo toga pođe po zlu, objašnjava ova mlada autorica.

Zašto onda na kraju dana ponuditi ovakav roman?

– Sjetite se slike iz 2020. godine, kada su naši sugrađani završavali u kontejnerskim naseljima, a neki još nisu izašli iz njih. Jesmo li provjerili jesu li sve zgrade u dobrom stanju? Pitajmo se, jesu li njihovi strahovi isti kao naši? Ljudi nakon tog potresa nisu isti. Ljudi nakon emotivnih potresa nisu isti. Ova je knjiga moj pokušaj da se progovori o tome da bismo u najtežim vremenima trebali biti najbolji, poručuje Mrčela.

O autorici

Magdalena Mrčela je diplomirala 2016. godine na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je stekla diplomu iz kroatistike i latinskog jezika i književnosti. Godinu dana poslije zaposlila se kao profesorica Hrvatskoga jezika u splitskoj II. gimnaziji i upisala doktorski studij. Kroz novinarsku karijeru, koja je počela 2013. godine, bila je novinarka i kolumnistica portala Nogometplus, a od 2017. surađuje s portalom Dalmacija Danas. Uža područja njezinog novinarskog interesa su kultura, kazališna kritika i sport, s posebnim naglaskom na nogomet. Osim novinarstva, autorica je nekoliko knjiga i dobitnica nekoliko važnih književnih nagrada. Članica je Hrvatskoga društva književnika za djecu i mlade te aktivno doprinosi razvoju mlade čitateljske publike. Supruga je i majka triju sinova, te živi i radi u Splitu.