Američki predsjednički izbori i refleksije na svijet: Nuklearni programi digitalnog doba odjekuju medijskim eterom

Približavanjem totalitarnih divova Rusije i Kine, pratimo geste njihove međusobne vojne i trgovinske podrške u paketu s nuklearnim prijetnjama.

Svjedočimo sjevernokorejskoj vojnoj potpori Rusiji u ratu s Ukrajinom koja nadalje dobiva vojnu, humanitarnu i diplomatsku pomoć Sjedinjenih Država i članica Europske unije.

Rusija biva domaćin zasjedanja BRICS-a 2024. godine, čije je članstvo zatražila i Turska, paradoksalno, članica NATO-a.

Trgovinski rat Bruxellesa u zaštiti europskih interesa govori da živimo u dobu ovisnosti o kineskim proizvodima i ruskim resursima.

U postizanju europske sigurnosti glavni tajnik NATO-a Mark Rutte sklapa partnerstva u azijsko-pacifičkoj regiji kako bi se stvorio euroatlantski antipod kinesko-ruskom geopolitičkom utjecaju i ublažile ekonomske težnje zemalja članica BRICS-a.

Red zelene politike, red digitalizacije i umjetne inteligencije te red nuklearnih programa u medijskom prostoru, uvjeravaju čitatelje u svrhovitost ratnih stradanja radi jeftinijih energenata i obrane svijeta od muslimanskog terorizma.

Industriju zabave gotovo da prerasta industrija rata čija je vizualnost naglašena oknima društvenih mreža.

Novim medijskim publikama nuklearni program Irana i digitalna transformacija Europe gotovo da počinju zvučati jednako.

Glasačke baze

Dok francuski predsjednik Emmanuel Macron prijeti Izraelu zagovarajući primirje i obustavu rata, za vrijeme trajanja predsjedničkih izbora, Sjedinjene Države imaju sužen prostor za repoziciju svoje trenutne politike prema Izraelu.

Izraelski premijer Benjamín Netanyahu iskorištava situaciju vakuuma i gura ih sve dublje u ratni sukob.

U toku američke predsjedničke kampanje kandidati Donald Trump i Kamala Harris primorani su iznositi stavove vezane uz vođenje njihovih politika prema Izraelu nakon moguće izborne pobjede, pritom se obraćajući različitim glasačkim bazama.

Harris se predstavlja kao uravnotežena kandidatkinja koja želi održati snažne američko-izraelske odnose dok se istovremeno zalaže za mir i humanitarne napore.

Trump se obraća konzervativnim glasačima ističući nepokolebljivu podršku izraelskoj politici i židovskim biračima te tvrdi da je najproizraelskiji predsjednik u povijesti SAD-a. Ističe svoje postupke iz prošlosti kao što je preseljenje američkog veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem i sugerira da se pod njegovim predsjedništvom ne bi dogodili događaji poput napada Hamasa 2023. godine.

Dok stav Trumpa o palestinskoj državnosti ostaje nejasan, Harris naglašava pravo Izraela da se brani protiv prijetnji terorističkih skupina Hamasa i Hezbolaha, ali istovremeno priznaje humanitarnu krizu u Gazi i potrebu za rješenjem s dvije države, naglašavajući sigurnost i za Izraelce i za Palestince. Nije joj se jednostavno javno izjašnjavati oko teme koja je na sveučilištima diljem Sjedinjenih Država polučila prosvjede studenata i mladih intelektualaca u pružanju podrške Palestini.

Politički osviješteni, umreženi s mladima diljem svijeta, iako se rat ne vodi u njihovom dvorištu, studenti su vidno željni iskazivanja proaktivnog stava. Imaju i idealan medij za to, jer uz dvorišta najpoznatijih američkih sveučilišta gdje se prosvjedi održavaju, Instagram preuzima funkciju političkog korektora dijeljenjem novosti i propitivanjem istinitosti vijesti što omogućuje građansko novinarstvo i iznošenje događaja iz prve ruke.

Popularnost se propalestinskih prosvjeda proširila diljem svijeta, no ono po čemu su se prosvjedi u Sjedinjenim Državama razlikovali od onih europskih je po radikalnoj kulturi otkazivanja usmjerenoj prema Židovima, što medijskim publikama nije bilo ugodno za promatrati, ali opet više ugodno od ratnih stradanja nevinih u Gazi i Libanonu. Velika financijska i vojna potpora Sjedinjenih Država Izraelu nije prošla neopaženo, kao niti medijski konstrukt Netanyahuovog superega koji će svijet obraniti od muslimanskog terorizma, jer po mišljenju mnogih, zaboravio je na osnovno ljudsko pravo na život malog čovjeka stradalog u vlastitom dvorištu.

Na vidiku nije diplomatski obrat i gesta mirenja, već situacija postaje sve kompleksnija i apsurdnija dok se Izrael svim snagama bori za vlastitu zemlju i kulturu. Ipak, pitamo se kakvo će nam ostati kulturno pamćenje Izraela svršetkom rata. Harris ili Trump, ovisno o pobjedi, morat će se nastaviti suočavati s ovim prekooceanskim problemom i nakon izborne pobjede. Harris, u otklanjanju sumnji američkih glasača, da bi po svršetku izbora politika koju vodi bila preslična onoj Joe Bidena, izjavljuje da ona nije Biden, a da naravno nije niti Trump te najavljuje vođenje vlastitog političkog smjera u vidu promjena koje Amerikanci gorljivo iščekuju.

U zadnjih šest tjedana predizborne kampanje ona se tako svojim jezikom i nastupom odvojila od bivšeg predsjednika Bidena.

Želja za promjenom navela je birače da zaborave da je Trump trenutno u tijeku suđenja, odnosno upleten u četiri kaznena postupka od kojih niti jedan nije pravomoćno okončan. Dva postupka vode se pred sudovima saveznih država, a dva pred saveznim sudovima. U postupku u New Yorku je proglašen krivim, ali još mu nije izrečena kazna.

U Floridi je optužba odbačena, ali ne pravomoćno. Druga dva postupka su ozbiljnija i vezana uz pokušaj poništavanja i promjene ishoda američkih predsjedničkih izbora 2020. godine. Birači, u strahu da im Harris neće donijeti ništa novoga, a posebice u ekonomskom pogledu, kao da opraštaju Trumpu sve poteze koji su društveno i politički unazadili Ameriku.

Hrvatskim predsjedničkim kandidatima izjašnjavanje oko rata u Izraelu neće biti ključno u predsjedničkoj predizbornoj kampanji, upravo zbog rata u vlastitom europskom bazenu, rata u Ukrajini i potencijalnim širenjem ruskog utjecaja. Metode ratovanja i obračuna s neistomišljenicima ruskog predsjednika Vladimira Putina, zagovarajući pritom totalitarni kapitalizam i radeći na depolitizaciji ruskog društva mnogi danas smatraju opasnima.

Borbe protiv sumnjivih ideologija, zatiranje prava seksualnog opredjeljenja i slobode govora i medija te ideološko skretanje Rusije u desno analogno je stajalištima radikalne europske desnice koja unazad nekoliko godina biva sve jačom. Ruska propaganda nije više ono što je bila za vrijeme hladnog rata i danas je prikrivena, paradoksalno, desnim radikalnim aspiracijama i populističkim politikama radikalno desnog, ali i nadalje lijevog biračkog aparata.

Lijevo-zelene politike rekle su svoje i takav aktivizam koji nije dorastao ozbiljnom državnom upravljanju se u Europi polako gasi. Tematike ekologije zamijenjene su onima koje danas opterećuju Europljane. Pitanja životnog standarda, nacionalne sigurnosti i migracija te prava žena na pobačaj, postaju glavno oružje u rukama desnih radikala pod ruskim utjecajem.

U Austriji desno-populistička stranka osvaja najviše glasova na parlamentarnim izborima predvođena neonacističko orijentiranim političarom Herbertom Kicklom koji odnosi pobjedu gradeći narativ na navedenim temama.

Mađarski premijer Viktor Orbán javno podržava Putina. U Slovačkoj, vladajući podupiru aspiracije neslanja pomoći Ukrajini te gase nacionalnu televiziju time zatirući medijske slobode. Predsjednička kandidatkinja francuske krajnje desnice Marine Le Pen godinama je održavala bliske veze s Rusijom, a scene deportacije ruskih špijuna uhvaćenih u Sloveniji puno su nam bliže.

Paradoksalnost ovog doba također se očitava iz prosvjeda za mir kroz indirektnu ideju podrške Putinovoj okupaciji Ukrajine.

Izmanipulirane mase na prosvjedima kakvi se odvijaju u Njemačkoj navele su kancelara Olafa Scholza na spoznaju da proces spajanja dvije Njemačke niti nakon 34 godine nije okončan te da i dalje postoji hladni rat u kojem opet ratuju dva Berlina, jedan zapadnjački, a drugi nostalgičarski.

Mediteran i Meksiko

Migranti istočnog Sredozemlja i oni koji dolaze na meksičke granice, različiti su poglavito u religiji i svjetonazoru, ali jednaki po siromaštvu i informacijskoj isključenosti. U medijskom ocrtavanju, asocijacije uz trgovinu drogom i oružjem vezane su uz meksičke granice, dok slike ilegalnih migranata natrpanih u premale brodice ne ocrtavaju samo subverzivnu mediteransku estetiku već i surovu europsku stvarnost.

 iStock

U Hrvatskoj će ovu složenu temu sigurno poticati oni predsjednički kandidati koji će snažnim nacionalističkim stavovima pokušati zadobiti pažnju onih glasnih po pitanjima hrvatskog identiteta, preuzimajući Trumpovu retoriku dizanja zida. Konstrukcija trenutnog identiteta Sjedinjenih Država se između ostalog mobilizira i kroz probleme koji nagrizaju njihovo društvo, a to su upravo migrantska politika, pitanje prava žena na pobačaj, rastuća inflacija te glasačka želja za promjenom i obnovom narušenog poimanja demokracije.

Velike su razlike između sustava glasovanja na predsjedničkim izborima Hrvatske i Sjedinjenih Država, a posebice u izbornoj mehanici.

Dok se u Hrvatskoj bira izravnim glasovanjem, što izglasanom kandidatu osigurava većinsku podršku birača, u Sjedinjenim Državama predsjednik se bira neizravno putem sustava elektorskih glasova. Kako svaka država ima određeni broj elektorskih glasova na temelju svog stanovništva, kandidat treba dobiti većinu tih glasova da bi pobijedio, a veća registracija i izlazak glasača na birališta preduvjet je realnih izbornih rezultata. U izbornoj utrci 2016. godine desilo se da je predsjednička kandidatkinja demokrata Hilary Clinton imala više glasova od Trumpa, ali je on imao više osvojenih elektorskih glasova.

Model izbornog inženjeringa gerrymandering praksa je crtanja granica izbornih okruga na način koji jednoj političkoj stranci ili kandidatu daje nepravednu prednost nad suparnicima povećavajući im šanse za pobjedu na izborima.

Povijesno, ova praksa je imala za cilj razrijediti glasačku moć rasnih ili etničkih manjinskih skupina njihovim koncentriranjem u manje okruga ili širenjem na više okruga. Gerrymandering je i dalje sporno pitanje u američkoj politici, uz stalne rasprave o njegovim implikacijama na demokraciju i borbama s balansiranjem pravedne zastupljenosti i političkih interesa. Trump i Harris dolaze iz dva ideološki i svjetonazorski različita svijeta.

Trump se predstavlja Mesijom koji će Americi vratiti ugled i snagu industrijske velesile. Njegov moto opisan je ikoničnim patriotskim sloganom »Učini ponovo Ameriku velikom« (engl. »Make America great again«) preuzetim od slogana Ronald Reagana 1980-ih godina, kad se kao također republikanski kandidat nakon velike recesije obraća glasačima obećavajući im zaposlenja i izlazak iz ekonomske krize.

Bivši predsjednik Trump narušio je sve moralne uzuse 2021. godine kad je nahuškao upad rulje u zgradu američkog Kapitola i kao da ne razumije da je Amerika silna upravo zbog njezinog prekooceanskog kulturološkog i diplomatsko-vojnog političkog utjecaja, a ne samo zbog velebne industrije. Trumpovi pristaše izražavaju mnogo veću zabrinutost zbog ilegalne imigracije u usporedbi s pristašama kandidatkinje Harris, koji su optimističniji u pogledu savezne kontrole nad imigracijskim procesima.

Polarizacija nacije

Suprotstavljeni pristupi Harris i Trumpa migracijskoj politici naglašavaju polarizaciju nacije i duboke podjele u američkom javnom mnijenju glede useljeničke politike. Harris naglašava potrebu za sigurnošću granica dok se zalaže za sveobuhvatnu imigracijsku reformu. Trump ima za cilj iskoristiti imigraciju kao središnje pitanje kampanje, obećavajući da će pokrenuti najveću masovnu deportaciju u povijesti SAD-a ako bude ponovno izabran.

U svojem binarnom stilu bez previše političkih nijansi najavljuje čak i ukidanje viza osobama sumnjivih ideologija. Trumpove politike bjelačkog nacionalizma proizlaze iz nekoliko složenih kulturoloških čimbenika poput bijelog i patrijarhalnog utjelovljenja, što nas ostavlja u čuđenju da Trump trenutno osvaja više crnačkih glasova nego u izborima 2016. godine.

REUTERS

Ti glasovi su oduvijek bili najsigurnije sidro za demokrate i iako Harris ima veću ukupnu potporu crnačkih glasova, objašnjava da je njihov porast kod Trumpa u ovim izborima odraz njegove komunikacije koja naglašava promjene.

Harris se glasačima obraća realnije i kompromisno, govori o ekonomskim reformama koje bi trebale promijeniti standard života srednje klase u vidu poticanja privatnih obrta. Također, Harris se usuđuje izreći da bogataši, koji su u Sjedinjenim Državama zaštićena kasta, plaćaju premale poreze. U ovom pogledu Trump zastupa veliki kapital pa će kao i na prošlim izborima i mnogi milijunaši glasati upravo za njega.

Nepremostive socijalne i ekonomske razlike raslojenog i polariziranog američkog društva, posebice pitanja zdravstvenog osiguranja ili na primjer suočavanje s još do sada u Americi neviđenim fenomenom života mladih s roditeljima nakon završenog školovanja, učestale su priče korisnika društvenih mreža koje svjedoče o padu životnog standarda radne klase. Mreže danas sve više njeguju kulturu dijeljenja ljudskih sudbina koje iskreno opisuju navedene aktualnosti, a činjenica jest da je američka ekonomija željna promjene, ekonomske i svjetonazorske.

Po pitanju prava žena na pobačaj, Harris i Trump iznose suprotna stajališta, time odražavajući šire stranačke ideologije. U svojoj kampanji Harris se obvezala na potpisivanje zakona koji bi štitio prava na pobačaj na saveznoj razini, ako ga usvoji Kongres, dok se Trump zalaže za dopuštanje pojedinačnim državama da utvrde vlastitu politiku pobačaja, u skladu s presudom Vrhovnog suda.

Čvrsti stav Harris o zaštiti reproduktivnih prava žena nailazi na one koji se protive restriktivnim zakonima. Trumpov pristup podržavaju konzervativni republikanski glasači koji daju prednost državnoj kontroli nad zakonodavstvom o pobačaju.

Za Harris, pitanje pobačaja je jedino pitanje oko kojeg može iznositi jasan stav i ne mora taktizirati vlastitim odgovorima u medijima. Štoviše, ona ga spretno veže uz rasna pitanja. Tako uz nju na predizbornim skupovima nastupaju dvije crne žene, obje uspješne, poznate i majke.

Beyoncé na predizbornom skupu za Harris izgovara: »Nisam ovdje kao slavna osoba, nisam ovdje kao političarka. Ovdje sam kao majka«, ističući navedeno žensko pitanje. U zadnjim trenutcima ove neizvjesne kampanje upravo ovakva retorika može biti odlučujuća za pobjedu. Ona nastupa iz pozicije pripadnice crnačkih royalty osoba koje su taj status zaslužile radeći unutar američke R&B i hip-hop glazbene industrije i iz pozicije njezine umjetnosti u kojoj snažan fokus stavlja na osnaživanje crnih žena.

Michelle Obama, žena prvog crnog predsjednika Baracka Obame, poznata po dugogodišnjem zalaganju za uvođenje univerzalnog zdravstvenog osiguranja, na skupu se obraća muškarcima, upozorivši ih da bi životi žena bili u opasnosti ako se Donald Trump vrati u Bijelu kuću.

Podrška slavnih

Od maksime poput one na službenim web-stranicama kandidatkinje Harris »Zajedno, Kamala Harris i Tim Walz, pokreću našu zemlju naprijed u borbi za radničke obitelji« preko identitetski besprijekorno oblikovanih predizbornih skupova diljem zemlje te do sadržaja prilagođenih novim medijskim publikama društvenih mreža, ideje predsjedničkih kampanja američkih kandidata transmedijskim se pripovijedanjem prenose kroz sve prezentacijske formate.

Priča obično završava promišljenom inauguracijom kojom pobjednik nagovještava svoje prve predsjedničke poteze. Prisjetimo se Bidenove inauguracije 2021. godine koju je obilježila poruka obnove američke demokracije i jedinstva nacije. Središnji događaji bili su prisezanje Harris kao prve ženske i prve crne potpredsjednice u povijesti Sjedinjenih Država i recitiranje mlade crne pjesnikinje Amande Gorman pjesme teme jedinstva i nade, pozivajući Amerikance da se udruže kako bi prevladali izazove. Nakon završenog ceremonijalnog dijela inauguracije, prikazano je i Bidenovo povijesno ponovno potpisivanje svih multilateralnih sporazuma iz kojih je Trump izašao, poput onog Pariškog o klimatskim promjenama. Američku himnu izvela je Lady Gaga u spektakularnoj kreaciji francuskog brenda Schiaparelli s velikim brošem golubice koja u kljunu nosi maslinovu grančicu simbolizirajući poruku mira.

U Hrvatskoj bi kampanja i inauguracija u takvom obujmu zahtijevala velika novčana sredstva i konceptualnu kreativnost. Vidjet ćemo koliki će stupanj marketinške promišljenosti postići hrvatski predsjednički kandidati u nadolazećim izborima i na koji će način uspjeti ispričati svoju priču kroz sve medijske oblike.

Na službenim web-stranicama američkih kandidata u prvi plan iskaču mogućnosti doniranja. Takvo očito nametanje donorstva u Hrvatskoj kulturološki nije dobro prihvaćeno te je strože regulirano. Kada se Harris pohvalila da je skupila više donacija od Trumpa, svijet je to iščitao kao predznak moguće pobjede. Samohvalu te vrste hrvatski birači bi ocijenili koruptivnom.

U Hrvatskoj su dopuštene donacije fizičkih i pravnih osoba te doniranje vlastitim sredstvima kandidata i političkih stranaka, a strogo su zabranjene donacije stranih subjekata, anonimnih izvora, sindikata i javnih poduzeća.

U Sjedinjenim Državama ne postoje ograničenja donacija na saveznoj razini što dopušta neograničene iznose na neovisne političke izdatke. Individualni doprinosi su ograničeni po kandidatu, ali super PAC-ovi, nezavisni odbori za izdatke mogu prikupljati neograničene svote novaca od korporacija, sindikata, udruga i pojedinaca, zatim potrošiti neograničene svote za otvoreno zagovaranje za ili protiv političkih kandidata. Kritičari tvrde da super PAC-ovi potkopavaju demokratske procese, dok zagovornici tvrde da upravo omogućavaju veću slobodu govora.

Potpora slavnih osoba u Sjedinjenim Državama itekako utječe na izborne rezultate i vidljiva je odmah nakon njihovog obraćanja javnosti. Mnoge hrvatske zvijezde nisu zainteresirane za takav oblik diskursa, a one koje jesu, često tu podršku izražavaju i izvan izbornog okruženja, što možemo povezati s kulturološkim i svjetonazorskim čimbenicima.

Hrvatske popularne osobe, posebice glazbenici, svakako imaju utjecaj na ishod izbora, ali ne onakav kada je Taylor Swift, najveća živuća pop ikona i glas Z generacije, nedugo nakon debate Harris i Trumpa, na vlastitom Instagram profilu objavila da podržava Kamalu Harris i naglasila potrebu za smirenim vodstvom nad kaosom.

Time je potaknula svoje sljedbenike da istraže kandidate i registriraju se za glasovanje. Nakon njezine podrške, na internetu se pokrenula grupa pod nazivom Swifties for Kamala privukavši tisuće sljedbenika što je povećalo angažman birača među mlađom demografijom. Njezina je objava dovela do približno 406.000 klikova na poveznicu za registraciju birača koju je podijelila samo unutar prva 24 sata. Od kritičnog trenutka kad se Biden povukao iz izborne utrke, popularnost Harris raste i trenutno su ona i Trump gotovo izjednačeni.

Prije samog povlačenja Bidena iz predsjedničke utrke pratimo kako ga je javno prozvao slavni holivudski glumac George Clooney. U autorskom tekstu objavljenom u The New York Timesu pod naslovom »Volim Joea Bidena. Ali trebamo novog kandidata« Clooney je izrazio zabrinutost zbog njegovih godina posebno nakon razočaravajuće debate protiv Trumpa. Podržavajući određene političke opcije utjecaj, ali i rizik slavnih osoba u Sjedinjenim Državama je dalekosežniji nego onaj koji imaju hrvatske poznate osobe, jer samim činom podrške, itekako su svjesni da možebitno gube onaj dio publike koji podržava suprotnu stranu, a radi se o milijunima obožavatelja.

REUTERS

Trump nije ostvario podršku većine slavnih glazbenika i u nekim slučajevima su ga tražili da prestane koristiti njihovu glazbu u promidžbene svrhe. Trumpa zato podržava Elon Musk, američki kontroverzni poduzetnik čije tvrtke, Tesla i SpaceX, primaju velike državne potpore. Otkako je Musk preuzeo platformu X, bivši Twitter, pod krinkom slobode govora dopušta povratak Trumpa na mrežu s koje je bio suspendiran nakon poticanja napada rulje na Kongres.

Musk zatim donira 75 milijuna dolara potpore proTrumpovom super PAC-u koji pomaže osnovati tijekom ljeta. Zatim se u kontekstu predizbornog okupljanja pojavljuje zajedno s Trumpom zabavljajući publiku skakutanjem i plesom, nakon čega s tribine viče da će Harris, ukoliko pobijedi, ukinuti mogućnost ponovnih izbora i pravo na nošenje oružja.

Naviknuti na ekscentrično ponašanje Trumpa i Muska i na količinu laži koje šire, mnogi zaboravljaju da oboje prijete demokraciji i produbljuju raslojavanje nacije. Trump dodatno najavljuje osnivanje odbora za efikasnost vlade koji bi trebao voditi upravo Musk. Baš slučajno njegove kompanije dobivaju velike državne poticaje i natječaje, poput onog za lansiranje SpaceX raketa u svemir u sklopu vojnih i NASA-inih programa.

Naposljetku, Musk javno obećava da će svaki dan do izbora davati milijun dolara nekome tko potpiše Internetsku peticiju za podršku prvom i drugom amandmanu ustava SAD-a kojima se jamči sloboda govora i pravo na nošenje oružja.

Između redaka čitamo da bi obojica nakon izbora imali izravnu korist od daljnjih državnih potpora dok svojim populizmom žele zadobiti birače kojima je rasprava o poticajima predaleka i nerazumljiva, a ona o smanjenju poreza i dizanju zida ilegalnim migracijama i woke kulturama, puno bliža.

Generacijski jaz

Manipulacije i pojednostavljivanje političkih tema nisu novost. Povijest nam govori da su dezinformacije idealno oruđe za postizanje političkih ciljeva.

Ono što je danas drugačije je algoritamska logika interneta koja doseže svoj maksimum korisnosti putem senzacionalističkih kontroverzi i clickbait naslova. Ne možemo zaobići niti prestanak čitanja tradicionalnih medija te seobe korisnika na društvene mreže.

Nastup stranaka i političara prema biračima utopljenima u heterogene medijske publike u traganju za najzabavnijim sadržajima, ne bi li slučajno naišli na fragmente onoga što se u stvarnosti odvija na političkom Olimpu, do neprepoznatljivosti se promijenio. Instagram je trenutno preplavljen mješavinom prikaza političara iza plavičastih kulisa s prikazima društvenih prosvjeda ili mrtvih tijela ispod ruševina te majki koje bježe od mjesta bombardiranja držeći u rukama svoju djecu.

Vizualnost impresionističkih oblaka dima iz dimnjaka tvornica industrijskog doba pa netom zatim simboliku atomskog svijeta gljive zamijenila je zastrašujuća ljepota spirale uragana kao prkosa majke prirode.

Užasavajući informacijski kaos navodi nas da se upitamo je li sve to što se dešava Božja kazna za ono što činimo kao ljudi. Sloboda govora preobrazila se u zavodljivu kreativnost oblikovanja lažnih vijesti, poglavito na Instagramu i TikToku, novim medijima čija je semiotička medijska podloga idealna za mlade publike koje odlično podnose kratke viralne deepfake sadržaje koji golicaju našu pažnju pa preko meme kulture oblikuju našu svakodnevicu.

Mnogi su nagoviještali da će sadržaji generirani umjetnom inteligencijom biti presudni za izbornu pobjedu u Sjedinjenim Državama.

Kao oblik blaćenja protivnika i oblikovanja naše kolektivne svijesti poznata je i suvremena ruska propagandna tehnika firehose of falsehood (hrv. vatrogasno crijevo laži) kreiranja popuno lažnih sadržaja i njihovog puštanja eter u velikim količinama, brzo, uzastopno i kontinuirano, kako bi sigurno našle svoj put do određenog dijela publike. Trump, koji je uzastopno laganje učinio ključnim dijelom svoje komunikacijske strategije, već je u prošloj kampanji 2016. godine koristio nove metode ratovanja simuliranim informacijama uz podršku ruske propagande. Namjera takvih sadržaja je koristiti eksplicitan i uvredljiv humor koji omogućuje onima koji ga stvaraju i dijele da ismijavaju protivnike. Humoristični nosači vizualnih referenci na popularnu kulturu danas koriste se za političke komentare, izazivanje emocija, otvaranja dijaloga o drugim kulturama i postaju središnja komponenta modernog života.

Kultni primjer je prisvajanje lika iz crtića, žapca Pepe the Froga, do tada najpopularnijeg internetskog memea. Konzervativna aktivistička organizacija Turning Point USA tada dobiva sredstva za obuku desničara u proizvodnji memeova kako bi kroz humor prenijeli okvir koji konzervativce postavlja kao prave žrtve unutar tada trenutne američke političke klime, pozicioniranjem liberala i svih onih koji zagovaraju prava rasnih manjina, lezbijki, homoseksualaca, biseksualaca, transrodnih osoba i queer zajednica kao poticatelja netrpeljivosti u Sjedinjenim Državama.

Pepe the Frog je tako s vremenom degradirao dok se njegova slika raznosila okolo, kopirala i mijenjala te mu naposljetku potpuno novi oblik daje radikalni desni All-right pokret u svrhu Trumpove kampanje. Žabac na kraju biva pretvoren u mješavinu samog Pepe the Froga i Trumpa. Nakon izborne kampanje lik i djelo Pepe the Froga ubija sam autor Matt Furie kako ne bi postao simbol mržnje.

Pojednostavljeni simulakrumi, odnosno sadržaji mješavine poželjnih konotacija, a koji u sebi nose ostatke naznaka prave stvarnosti pridobivaju publike otuđene od tradicionalnih medija. »Oni jedu pse, oni jedu mačke«, rečenica koju je Trump izrekao u debatnoj raspravi s Harris, misleći na migrante koji jedu svoje kućne ljubimce, želeći ih degradirati kao kulturološki nazadnija bića.

Jedna izgovorna besramna besmislenost potencijalno budućeg predsjednika zatim postaje viralni plesni video i počinje se prenositi kao neizostavan zabavni dio Instagram i TikTok kulture.

Službeni TikTok kojim Harris predstavlja svoj politički program također pokušava nalikovati digitalnom vremenu te biva ispunjen poprilično nazadnim sadržajem kojim se ismijava protivnika Trumpa u njegovoj agendi poništavanja prava i sloboda, ocrtavajući ga rasistom. Optužbe da je Trump rasist i rušitelj demokracije vidljive su tijekom cjelokupne kampanje, samo što su na njezinom službenom TikToku pretvorene u meme humoristične sadržaje.

U okviru glavne teme njezine agende, a to je predanost radničkim obiteljima, Harris, ne bi li se identificirala s radničkom klasom, tvrdi da je u 1980-ima radila u McDonald’su. Trump ne gubi vrijeme i iskorištava navedeni iskaz. Pojavljuje se za pultom restorana brze hrane i tvrdi da je Harris izmislila taj dio biografije. Prava istina se opet gubi, a Trumpova predstava posluživanja hrane gostima u pregači s logotipom McDonald’sa, simbola globalizacije, dovoljna je određenim biračima da prepoznaju američki san malog čovjeka i poistovjete ga s omiljenom nacionalnom kuhinjom brze hrane.

U nadolazećim hrvatskim izborima predstavljanje predsjedničkih kandidatura na društvenim mrežama bit će logično za one koji ne mogu ponuditi bogat izborni sadržaj ili za one iza kojih ne stoje jake stranke. Kandidatima se tako preko društvenih mreža otvara slobodan prostor zadobivanja medijske pažnje mlađih publika i predstavljanje sebe u neformalnom tonu.

Kroz kratke formate mogu ispričati složenije ideje na pitak način, čime se brže postiže razumijevanje i dolazi do glasova. Ipak, mladi ljudi danas jako dobro razumiju dihotomiju između memea i političkog programa.

Djeca rođena s tehnologijom shvaćaju da bi političke kampanje, u pokušaju približavanja njihovim svjetonazorima, trebale biti predstavljene u novim formatima, više prilagođenima karakteru društvenih mreža, ali bez gubitka same informativnosti sadržaja.