Novi i iscrpni uvidi u antičko staklarstvo predstavljeni u Muzeju antičkog stakla Zadar

U maloj izložbenoj dvorani Muzeja antičkog stakla u Zadru predstavljena je znanstvena monografija pod naslovom »Staklo Aserije – Antičko staklo iz fundusa Arheološkog muzeja u Splitu«. Djelo potpisuju ugledni stručnjaci na području antičkog staklarstva, dr. sc. Berislav Štefanac i dr. sc. Ivo Fadić. Monografiju su predstavili profesorica dr. sc. Klara Buršić-Matijašić, sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli; akademik Robert Matijašić iz HAZU i dr. sc. Lada Ratković Bukovčan, ravnateljica Mimare.

Svjetska publikacija

Monografija donosi iscrpan pregled raznolikih antičkih staklenih artefakata koji potječu iz Asserije, a čuvaju se u zbirci splitskog Arheološkog muzeja. Zbirka se formirala tijekom prve polovice 20. stoljeća, uglavnom putem otkupa i donacija lokalnih stanovnika iz Podgrađa kod Benkovca. Predmeti iz ove zbirke odlikuju se tipološkom raznolikošću i visokom estetskom kvalitetom te pružaju neprocjenjiv uvid u razumijevanje povijesnog konteksta i kulturne baštine svakodnevnog života stanovnika antičke Asserije.

Jedan od autora ove monografije, dr. sc. Ivo Fadić, srdačno je pozdravio sve okupljene zahvalivši se predstavljačima, s kojima njeguju dugu i ugodnu suradnju.

– Ovakvo lijepo predstavljanje koje su moji prethodnici izrekli, teško je nadopuniti. Samo bih želio istaknuti sudbinu nesretnog stakla iz Asserije koje je, početkom prošlog stoljeća, više prodavano nego donirano Arheološkom muzeju u Splitu. Naime, u Benkovcu je bio jedan doktor Novaković, koji je sakupljao staklene predmete od mještana, što je na neki način potaknulo pljačkanje akropole od strane mještana. Danas, nakon dvadeset godina istraživanja i mnogobrojnih sondi, nismo uspjeli pronaći tragove antičke nekropole na području Asserije, što upućuje na to da je dobro devastirana, izjavio je dr. sc. Fadić.

Nadalje, kako priča, prvi pokušaj objave ove građe dogodio se 1988. godine, kada je u Benkovcu, u tadašnjoj atmosferi, organiziran jedan kongres.

– Na tom kongresu u Benkovcu 1988. godine pokušao sam predstaviti staklo iz Asserije. Međutim, nije mi bio dostupan sav materijal. Zahvaljujući kolegi Berislavu Štefancu, uspjeli smo doći do kompletne građe i nadopuniti je s detaljima. Kolega Štefanac uložio je puno truda i zajedno smo uspjeli, usprkos raznim izazovima, napraviti zaista kvalitetnu publikaciju, možda bih rekao i svjetsku, iako to zvuči pretenciozno, no zaista smo ponosni na to, apostrofirao je dr. sc. Fadić te se osvrnuo i na lokalne staklarske radionice i primjer staklene čaše koja je prikazana na naslovnici ove monografije.

Rijetki primjeri

– U svijetu su rijetki takvi primjeri, a u Asseriji su pronađene dvije takve čaše, od kojih je jedna fragmentarno sačuvana i slijepljena, te se danas čuva u Muzeju stakla u Akvileji, s još 420 staklenih predmeta iz Zadra, Nina i okolice. Nažalost, ti predmeti su tijekom rata odneseni u Akvileju, a prema saznanjima kolegice koja se bavi s tim, otkrivamo kako je dio građe odnesen već 1943. godine, kada je Italija bila u Zadru, i dalje 1944. godine, kada su, uz staklene predmete, u sanducima odneseni i drugi arheološki artefakti, podijelio je Fadić.

Muzej antičkog stakla Zadar, kako ističe, od prvog dana ima intenciju stvoriti specijalističku knjižnicu, koja bi primala i druga izdanja.

– Ova monografija s tri ostale publikacije – »Rimsko staklo Hrvatske: radionički reljefni žigovi«, »Reljefno staklo: staklo puhano u kalup iz antičke Liburnije« i »Muzej antičkog stakla: raritetni i luksuzni primjerci«, koje su nastale u suradnji kolege Berislava Štefanca i mene, značajno doprinosi razmjeni specijalističkih izdanja, na što smo izrazito ponosni, istaknuo je koautor Fadić, prepustivši riječ kolegi Štefancu, koji je također zahvalio predstavljačima na iscrpnom predstavljanju monografije, uputivši zahvale i ostalima koji su na bilo koji način pridonijeli.

Kao koautor i urednik ove monografije, iskazao je svoju dužnost da se zahvali svima koji su na bilo koji način pomogli izradi ove publikacije. Prije svega, zahvalio se Ireni Jukić, koja je izradila visokokvalitetne profesionalne fotografije, te muzejskoj savjetnici Jadranki Belevski, koja je sa svojim timom izradila više od 300 crteža staklenih predmeta.

– Muzej antičkog stakla u Zadru od svog osnutka predstavlja jedinstvenu specijalističku ustanovu u svijetu. Naš je cilj, od samog osnutka, ne samo skrbiti i izlagati antičku staklenu građu, već i proučavati cijelu tu građu. Kolega Fadić i ja, kao i svi naši stručni suradnici, nastojimo kroz razne publikacije predstaviti i pokazati sve ono što Muzej radi. U tom radu imamo podršku i Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, na čemu im se također zahvaljujem, istaknuo je Štefanac.

Tipično za istočni Jadran

Kako ističe akademik Robert Matijašić, sadržaj publikacije obuhvaća 269 cjelovitih staklenih predmeta iz Asserije koji se čuvaju u Arheološkom muzeju u Splitu, a datirani su uglavnom u 1. i 2. stoljeće.

– Predstavljaju reprezentativan presjek oblika staklenih posuda tipičnih za istočni Jadran u doba principata. Položaj aserijatskih nekropola, kojih je najvjerojatnije bilo više uz ceste koje su iz grada vodile prema zapadu i istoku, do sada, koliko je meni poznato, nije sa sigurnošću utvrđen. Mještani Podgrađa su, obrađujući zemlju, nailazili na antičke grobove s prilozima, koji su završavali na raznim stranama. Jedan dio tih nalaza donacijom je dospio u Arheološki muzej u Splitu tijekom 1920-ih i 1930-ih godina. S obzirom na to, imamo jednu veliku zbirku staklenih predmeta s istog lokaliteta, iako joj nedostaje arheološki kontekst, zbog čega smo, naravno, uskraćeni za mnoge podatke koje bismo voljeli dobiti. No, ova zbirka ima veliku vrijednost, ne samo materijalnu ili estetsku. Osim predgovora i kratkog uvodnog teksta o Asseriji, na oko 60 stranica dostupan je sadržaj na hrvatskom i engleskom jeziku, koji donosi analizu tipologije posuda – balzamariji, vrčevi, boce, čaše, tanjuri, zdjelice, urne i neki drugi neuobičajeni, unikatni primjeri antičkog stakla. U drugom dijelu, na 240 stranica, nalazi se katalog svakog predmeta, razvrstan prema tipologiji, s fotografijom i relevantnim kataloškim podacima iz muzejskog popisa. Na kraju knjige su 34 table s crtežima svakog predmeta, kao i arheološki i muzeološki opisi. Jedna od važnih sastavnica publikacije je i bibliografija, iz koje se vidi da je oko 120 od 269 predmeta već bilo objavljeno, od čega najviše u Fadićevom radu u Benkovačkom zborniku 1988. godine, objasnio je Matijašić.