Zadarska iznajmljivačica o poreznoj reformi: 'Zašto kažnjavati ljude koji ulažu u svoj posao?'

Hrvatska Vlada predstavila je nedavno poreznu reformu u okviru koje se snažno utječe na kratkoročno iznajmljivanje. Povećava se tako paušalni godišnji porez na dohodak po krevetu koji će ovisiti o stupnju indeksa turističke razvijenosti općine ili grada, pri čemu će općine i gradovi donositi odluku o visini paušalnog poreza u propisanim granicama. Paušalni porez će iznositi između 150 i 300 eura za najrazvijenije jedinice, među kojima su i gradovi Zadar, Biograd, Pag i Nin. Za stanove koji se iznajmljuju turistima, uz taj paušal, plaćat će se i porez na nekretnine, između 0,6 i osam eura po četvornom metru godišnje. Prihod od poreza na nekretnine će biti zajednički, od države i lokalne samouprave, pri čemu će općinama i gradovima pripasti 80 posto, a 20 posto državnom proračunu.

Konzultanti koji se bave obiteljskim smještajem izračunali su kako će se davanja po pojedinom iznajmljivaču za prvu skupinu, u kojoj je i grad Zadar, povećati 653 posto što je, očekivano, izazvalo veliku ljutnju iznajmljivača. Treba reći kako se 2024. paušalni godišnji porez na dohodak za područje grada Zadra plaćao 39,82 eura po krevetu, a porez na nekretnine se nije naplaćivao.

(Ne)transparentnost

Komentirajući dio porezne reforme koji se odnosi na kratkoročno iznajmljivanje Zadranka Nikolina Lukač, čija obitelj se bavi ovim poslom, kazala nam je kako u potpunosti ne podržava ovu poreznu reformu, ali u globalu nije protiv uvođenja poreza na nekretnine.

– Ipak, smatram da takve velike tektonske promjene moraju biti dio nekakve dugoročne strategije gdje bi se ljudima dalo vremena da se pripreme, prilagode i planiraju svoje investicije, bolje procijene mogu li uopće ulaziti u to. Kao vlasnica nekretnina za iznajmljivanje, u svoje ime mogu reći da si možemo priuštiti veća izdvajanja za poreze, međutim, treba sagledati cilj i svrhu takvih izdvajanja. Na primjer, ideja poreznih davanja je da stvara prihod državi kako bi ona mogla taj novac raspodijeliti na održavanje infrastrukture, zdravstvo, školstvo, javni prijevoz… Taj novac bi se u pravilu nama, poreznim obveznicima trebao vratiti kroz javna dobra i javne usluge, ističe Lukač dodajući kako stoga, dakako, kao roditelj i gledajući u budućnost u načelu podržava porez na nekretnine.

– Smatram da je ovdje pravo pitanje vjerujemo li mi kako će država znati koristiti naš novac i može li država nama pružiti takvu pravilnu, pametnu i svrsishodnu raspodjelu. To govorim zbog toga što živimo u vremenima kada svjedočimo jasnom i vidljivom pogoršanju svih javnih usluga. Kada dajem svoj novac, želim znati na što će on biti utrošen i na koji način će mi se vratiti. I takva transparentnost mi nedostaje kako bih mogla reći podržavam li ovu poreznu reformu, pojašnjava ova iznajmljivačica koja se osvrnula i na procjene stručnjaka koji se bave obiteljskim smještajem kako će, zbog primjene ove reforme, biti puno iznajmljivača obiteljskog smještaja koji će odjaviti smještaj i nastaviti raditi na crno.

FOTO: PRIVATNA ARHIVA

Vertikalna pravednost

– Ne vidim baš puno načina da se nekretnine u dnevnom najmu, koje su na udaru, iznajmljuju na crno. One se ponajviše ne mogu iznajmljivati na crno zato što većina iznajmljivača koristi strane platforme za iznajmljivanje kojima nužno dajemo sve svoje podatke, adrese smještaja, a uplate se provode preko bankovnih računa. Izuzetak mogu biti iznajmljivači koji imaju stare goste s kojima se mogu drugačije i privatno dogovoriti, ali i takvi su iznajmljivači u pravilu prijavljeni. Ne mogu govoriti u njihovo ime, naglašava ova Zadranka.

Stručnjaci koji se bave obiteljskim smještajem misle i kako je pri ovoj reformi trebalo razdvojiti obiteljski smještaj i rentijere, poduzetnike koji su izgradili cijele zgrade za kratkoročni najam ili imaju puno stanova za kratkoročni najam.

– Naziv rentijeri zvuči mi dosta pogrdno. Treba razumjeti da obično sve krene s malim obiteljskim iznajmljivačima koji onda šire posao, pa su često ti dodatni apartmani pod kreditnim opterećenjem. Zašto kažnjavati ljude koji ulažu u svoj posao? Imam dojam da se općenito loše gleda na iznajmljivače, a smatram da treba biti zahvalan da neki naši sugrađani imaju takve mogućnosti. Nije baš da sve posao čeka na svakom uglu, niti da su visine plaća dostatne za pristojan život. Zamislite kako bi bilo da su svi ti ljudi bez tog prihoda i nezaposleni. Kakvo bi nam tada okruženje bilo? Treba uistinu biti zahvalan na takvim mogućnostima i njegovati iznajmljivače kao oblik malog obiteljskog poduzetništva, naglašava Lukač koja je podržala moguće uvođenje različitog oporezivanja obiteljskog smještaja i rentijerstva kazujući kako bi u oporezivanju možda trebala biti primijenjena neka vrsta vertikalne pravednosti. Tko ima više, treba i izdvajati više, i to je u redu. Ali nije li oporezivanje po broju kreveta upravo to, pita se.

– S druge strane, kada se govori o izgradnji cijelih zgrada za najam, smatram da to spada u neku drugu kategoriju problema, a to je plan prostornog uređenja. Imamo li mi to u Zadru uopće? Radije bih da se pokrene takva tema, budući da ova vrsta gradnje koja se dopušta narušava ne samo estetiku naše obale i kvalitetu života lokalnog stanovništva, već i autohtonost našeg turizma. Znamo o čemu pričamo, mi u Zadru posebno dobro, upozorava ova iznajmljivačica koja je komentirala i prijedlog novog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada prema kojem vlasnici stanova u višestambenim zgradama, koji svoju nekretninu budu željeli davati u najam turistima, morati ishoditi suglasnosti 80 posto suvlasnika u zgradi.

Međususjedski odnosi

– Podržavam ideju Vlade da obeshrabri daljnju apartmanizaciju Hrvatske. Međutim, jedino čime vidim da bi mjera iz ovog Prijedloga Zakona mogla ishoditi je narušavanje međususjedskih odnosa. Zar ne znamo da se, kada su ljudi međusobno posvađani, njima lakše upravlja. Možda je to cilj. Ovo je provjereno krivi način da se ta ideje provede. Moja obitelj je ove godine ušla u za nas veliki kredit zbog proširenja posla, te tada nismo znali da Vlada planira ovakve mjere. Ako se dogodi da ne ishodimo 80 posto tih potpisa, naša obiteljska egzistencija je ugrožena, budući da smo u računicu ušli s određenim planom, koji nam sada, zbog hira nekog od suvlasnika, može biti potpuno onemogućen, kaže ova Zadranka koja je pojasnila kako ovaj posao planiraju u stambeno-poslovnom objektu i zgradi baštine u kojem stalno stanuju samo stanari u dva od 12 stanova, dok su ostalo apartmani i poslovni prostori od kojih su neki u vlasništvu velikih tvrtki i prazni.

– U jednom od dva stalno naseljena stana stanuju stranci. U teoriji može se dogoditi da nam potpise ne daju upravo kolege iznajmljivači ili velike tvrtke vlasnici stanova koji ionako zjape prazni. Ne želim crno gledati na stvari, ali ne mogu ne vidjeti apsurdnost takve ideje. Pogledajte koliko je nelogičnosti u samo jednoj priči. Osim toga, postoje logičniji načini sprječavanja daljnje apartmanizacije, a koji bi bili korisniji za naš turizam, poput određivanja turističkih zona, zabrane izgradnje neautohtonih kocka-zgrada i stambenih naselja u rezidencijalnim zonama s kućama… Zbog visokih cijena nekretnina smo odustali od kupnje stana za našu obitelj. Umjesto toga uložili smo u širenje posla, budući da je to jedini način da ne ostanemo kreditno opterećeni do kraja života. Sretna sam da uopće imamo i tu mogućnost, no apeliram na Vladu da nam sada ne oduzme i tu mogućnost, ističe Lukač.