Samo kvalitetnim radom s djecom ovaj sport ćemo maknuti s margine

Tko kaže da nikad nije igrao mali nogomet ili futsal – laže. Nekada je upravo betonsko igralište u selu ili kvartu bilo mjesto okupljanja djece, pa je uvijek netko donio loptu i »udri«. Igrališta danas ima na svakom koraku, no nedostajalo je nešto organizirano jer su ona sve rjeđe puna. Iz svega toga nastala je Futsal akademija, koju su podržali svi malonogometni klubovi u Zadru i Zadarskoj županiji, a ključni potez napravili su u Udruzi za mali nogomet Zadarske županije. Tako je proteklog tjedna krenula spomenuta Akademija pod trenerskim vodstvom Slađana Matuline i Jurice Vidakovića.

– Trebao sam igrati, ali stjecajem okolnosti momčad nije imala voditelja pa sam se s 30 godina ponudio. S vremenom sam zavolio ovaj sport i postao mi je baš ovisnost. Mislio sam da će to biti rekreacija, no postala je ljubav. To je krenulo 2006. godine, traje 18 godina i nadam se da će još dugo – započinje Matulina dok je Vidakovićev put bitno drugačiji.

– Ja sam krenuo u nogometu, u Primorcu iz Biograda. Kada sam imao 18 godina pojavio se Armando Marenzi koji kad je došao pozvao je Alena Juričića sa strane i rekao da mu da me, kad neću odigrati određenu minutažu u Primorcu, mora voditi sa sobom na futsal u Zadar. Tako sam došao u Plovaniju krenuo u futsal i sada sam već šest godina trener. Sve u svemu, slučajno i po preporuci drugih.

Sprega prema futsalu

Strelovitu popularnost stječe futsal kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj pa i u Zadru. Do sada, ovaj sport je u Zadru i Zadarskoj županiji prepoznalo 30-ak momaka.

– U posljednjih pet godina futsal je najbrže rastući sport u svijetu. Tek ove godine se pokrenula i liga pod HNS-om, a ne treba zaboraviti Gaune i Pakoštane koji su igrali u Šibensko-kninskoj županiji. To je probušilo »balon« sprege prema ovom sportu i sada uz poticaj Stipe Bjeliša i njegove ekipe odškrinuta su vrata HNS-a i ušlo se unutra – kaže Vidaković.

Trenutačno glavna »okupacija« je pronaći zimsko utočište…

– Trudimo se osigurati dvoranu, ide zima, hladnije vrijeme, jednostavno ne možemo biti vani na betonu. Opet, futsal je dvoranski sport. U narednom razdoblju vjerojatno ćemo uspjeti dogovoriti jednu dvoranu. Svjesni smo da će biti možda malih problema zbog nogometa, ali djecu ne možete zeznuti jer djeca idu tamo gdje se dobro radi i gdje su treninzi zanimljivi. Djeca sama dolaze, nikoga ne nagovaramo. Nadamo se da će se odazvati iz cijele županije, može nam se javiti tkogod, ne želimo se fokusirati samo na djecu iz Zadra. Imamo nekoliko momaka iz Biograda, jedan je iz Sikova. Bazen djece u Zadarskoj županiji je prevelik da ovo ne bi uspjelo, ali trebalo je krenuti – objašnjava Matulina.

Nerijetko se futsal i nogomet uspoređuju, no koliko imaju dodirnih točaka, toliko se i razlikuju.

– Futsal je kombinacija više sportova. Od hokeja, košarke, rukometa… Imate »pick ‘n’ roll«, zonsku i individualnu obranu, bodycheck… Jedina poveznica s nogometom su lopta i golovi. A opet, lopta ne odskače kao u nogometu, dok golovi više sliče na rukometne. Meni je to poput šaha, ovo je taktička igra. Jedan krivi potez i gubiš pijuna, odnosno vjerojatno dobivaš gol – ističe Biograjac, a njegov zadarski kolega ističe koliko je futsal već ušao u nogomet.

– Imate Pepa Guardiolu, svjetski poznatog nogometnog trenera koji je za vrijeme treniranja u Barceloni pripremao momčad u dvorani na bazi brzih dodavanja i malog prostora. Tako je i nastala poznata »tika-taka«.

Ostvarenje sna

Gotovo svi momci koji dolaze na futsal treniraju ili su trenirali nogomet. S obzirom na to da se radi o dva različita sporta, nogometne navike nekome mogu biti majka, a nekome maćeha.

– U kratkom vremenu vidite trenira li dečko nogomet ili je baziran na futsal. Vidite po kretnjama, teren je manji, štopanje lopte je drugačije. Individualno je od pojedinca do pojedinca. Ima jako puno momaka koji su vrhunski u nogometu, no čim dođu na manji teren prilagode se tome. To je dokaz karaktera i odgovornosti prema određenom sportu. Imate i momaka koji se teže prilagođavaju, kojima ostaje element nogometa. U početku to zna biti kao kad naučite voziti automobil »na divlje« – jednom rukom, a onda dođete u autoškolu pa morate imati dvije ruke na volanu, sami sebi ste smiješni. Tako je u nogometu gaženje lopte ili udaranje špicom nešto čemu se ljudi na tribinama smiju, a zapravo u futsalu tko zna dobar špic udariti taj jako dobar pivot – prokomentirali su zajedničkim snagama treneri.

Dvojac u ovome vide svijetlu budućnost, ali ima puno posla pred njima…

– Bitno je reći da nam se cijela država već godinama »smije« kako nemamo u Zadru strukturu i ligu pod HNS-om. Svi naši momci igraju u Šibensko-kninskoj županiji. Važno je istaknuti da se krenulo pomicati od amaterizma prema nečemu većem. Godinama je ovaj sport na marginama i želimo ga izbaciti na površinu da ljudi shvate ljepotu ovog sporta – zaključuje Vidaković, a Matulini je san postao java.

– Meni se nastankom Futsalske akademije ostvario jedan san, drugi je da za koju godinu gledam zadarsku momčad u punom Višnjiku kako igra protiv najboljih klubova Hrvatske. Iskreno, apsolutno mi nije bitno tko će biti trener, ali živim za taj dan – zaključuje Matulina.