ĐIR PO KVARTU (21) Na Dračevcu bez kafića i bez dućana, ali se složno živi: 'K'o jedna smo familija!'

Foto: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Na samom rubu grada nalazi se jedan od najmanje naseljenih kvartova u Zadru – Dračevac. Ali, iako malen, jako zanimljiv radi svog položaja na uzvisini odakle puca pogleda na Ravne kotare, otok Pag i Velebit s jedne, a na otoke s druge strane. Tu je još par obilježja ovog kvarta kao što je velebna župna crkva Uznesenja BDM, koju od milja mještani zovu Mala katedrala, zatim kula ili Kaštel koja datira još iz 17. stoljeća, repetitor i povijesni tenk T-55 koji svjedoči o ključnoj ulozi ovog naselja u obrani grada Zadra u Domovinskom ratu.

Simboli povijesti

Inače, još jedna od zanimljivosti koja se veže uz ovaj kvart je i njegova granica. Kako su nam mještani kazali, granica ovog i susjednog kvarta Ploče nalazi se nasred igrališta pored Područne škole Krune Krstića. Nakon što pređete ovu granicu, zatim nadvožnjak iznad brze ceste Kalmetine, otvara se pogled na prostranstvo koje okružuje obiteljske kuće ovog kvarta. Ponegdje, još se vide starinske kuće koje čekaju obnovu, ali i par modernijih zdanja u procesu izgradnje. Parkirali smo, naravno, ispred crkve i odmah nas je oduševila tišina, mir, svjež zrak, slab lavež pasa u daljini i glasan cvrkut ptica. Sve skupa, asocijacija na selo u gradu. Iako od svih kvartova u kojima smo bili i u kojima su nam mještani znali reći da su na selu, ovaj nam se učinio najvjerodostojniji. U kvartu nema ni dućana, ni kafića i zamislite, to većini ni ne smeta. Dapače.

Čim smo krenuli u đir po kvartu, susreli smo Vicu Mičića zvanog Venci koji nas je ljubazno primio i s nama podijelio svoja sjećanja na Domovinski rat, djetinjstvo na Dračevcu, vrijeme provedeno na Kaštelu i u bunkerima, a čak nas i poveo do mjesta gdje se, kako on kaže, nalazi srce Dračevca, točnije mahovina u obliku srca koja raste navrh bunkera.

– Ima još nešto ruševina, međutim, obnavlja se puno toga. Lijepo se ovdje živi. Ovo mjesto je imalo ključnu ulogu za vrijeme obrane, a kao simbol toga je tu ovdje ovaj tenk. A ona pjesma »Bili cvitak«, kad vidite u spotu da piše Vila trojka, to je tu, ovdje je bila straža broj tri, pokazivao nam je Venci kamenu kućicu, bunker, na kojoj je bila spomen ploča poginulom branitelju. Naš, sad već vodič, poveo nas je do Vile trojke i do tenka, a onda i do drugog bunkera na kojeg smo se popeli i divili se pogledu.

– Ovdje su prije nadgledali polja, a odavde se vidi što god oćete. Mislim da se vidi i Vaganski vrh, Mala i Velika Paklenica, brdo Vrčevo i Škabrnja gdje se sad dimi, biće peku janje. Danas se ovdje ljudi bave s malo poljoprivrede u ovom plodnom polju, dosta čak iz Bibinja stočara tu čuva svoje blago danas, a prije su sve tu bili vinogradi, kazao nam je Venci i poveo nas u Kaštel. Inače, Kaštel je kako smo spomenuli izgrađen još u 17. stoljeću i kao takav služio je u obrani od Turaka i Mlečana. Prema pričama, signalnom vatrom kad bi bila noć, a dimom kad bi bio dan, davao se stanovnicima znak da uđu u grad na sigurno kad bi se uočilo da se netko približava. Kaštel je bio obnovljen, da bi u Domovinskom ratu opet bio porušen. Danas je opet nanovo obnovljen.

FOTO: ANDREJ BRAŠNJIĆ

Buće kod popove kuće

– Tu je bio prvi pod, pa onda gore drugi pod, a za vrime Italije su to popravili i betonirali. Imao sam čuti da će kad ga budu unutra renovirali, da će pod stavit od greda kao što je prvi bio. Fala bogu, još mu slijedi obnove. U naše vrime, dok su tu bili podesi, matere su govorile ćerama da ne smiju na Kaštel, jer sve se vidi iznutra prema vani i mogu se s dragim dragati koliko oće. Zato je to bilo opasno misto, kazao je kroz smijeh Venci kojeg smo upitali gdje se danas mladi okupljaju. Međutim, odgovor je na Boriku, Bibinjama, u gradu i tako.

– A kad se igra, igra se na buće. To nam je jedino, tamo kod popove kuće. Nedjeljom se ovdje okupljaju svi, a kad je zima skupimo se u župnoj kući. Ovdje vam živimo bez dućana, jer za par minuta smo u gradu što god nam treba. Nemamo nijednog ni kafića, ni dućana, to nam je posebnost naša. Ni ne triba nam, što će nam, kazao je Venci dodavši kako se drže onog lijepog običaja da jedni kod drugih odu na čašu orahovca.

Kako smo saznali od stanovnika, danas ovdje živi manje od 200 stanovnika. Iako, s druge strane, mahom mlađe životne dobi. U ovom kvartu skoro svi se poznaju, međusobno se druže i kako smo imali čuti, pri pomoći su jedni drugima. Grdovići, Franovi, Perovići, Lenkići, Škulići iz Ražanca, Dragaši i Mičići neka su od prezimena ovog kvarta. A naša sljedeća sugovornica, također Mičić, potvrdila nam je Vencijeve riječi o tome kako se lijepo i složno ovdje živi.

– Nama je ovdje odlično, jedan drugom smo tu za druženje, ko jedna smo familija. Kad se za blagdana skupe, ode se na piće, igra se na buće i na karte. Tko kod da nam dođe, sa srcem ga primimo i pomognemo ako što triba, ko jedna obitelj. Nama ne fali kafića, ni dućana. Jedini problem ovdje je to kad nam nestaje vode. Male su cijevi pa se tako desi da nestane radi slabog pritiska, al ja imam gusternu pa se snađemo, kazala nam je Đenka Mičić dodavši kako ne bi ovaj mir i tišinu mijenjala nikad.

Upravo je mir ovog kvarta nešto što svi žele očuvati, a naša sljedeća sugovornica kazala nam je nešto više o onoj drugoj strani života u ovom kvartu.

Vice Mičić – Venci

Ležeći policajci, voda…

– Ovdje vam ima motorista koji znaju ludovati. Divlja se po cesti, policajce ležeće često čupaju i evo sad su ovi novi već treći postavljeni u zadnjih godinu dana. Ne bi bilo loše da se postavi jedna kamera za brzinu. Djeca idu u školu, a baš nema adekvatnog nogostupa do škole tako da bi baš bilo dobro da se jedna postavi na toj dionici. Sad kad je izglasan proračun, možda će se i to dogoditi jer smo i pisali dopise Gradu Zadru baš radi tog problema, kazala nam je sugovornica koja je željela ostati anonimna. Također, kazala nam je kako u kvartu nemaju ni kanalizaciju, što je opet još jedan problem radi pražnjenja septičkih jama na što se dugo čeka red pa nerijetko o svom trošku moraju djelovati.

– A znate što je isto velik problem!? Vode učestalo nestaje, a ovdje se ljudi bave turizmom. Bez ikakve najave vode nestaje po nekoliko sati, pogotovo ljeti. Nestaje i na Ploči vode, pisali smo i za to dopise, ali ništa zasad, kazala nam je naša sugovornica dodavši da svejedno ni ona ne bi mijenjala ovaj kvart za drugi.

Da ovaj kvart postaje sve poželjniji i da se većina terena pokupovala, kazali su nam i naši drugi sugovornici koje smo susreli ispred kuće.

– Do prije petnaest godina, niko nije ni znao za Dračevac, a danas postaje atraktivno područje za gradnju. Malo tih terena još ima, sve je rasprodano, odneseno i tako. Što se tiče života, ovdje nema ništa. Najbliži dućan je ispod škole na Ploči, a mi ionako idemo većinom u grad u dućan. Jednostavnije nam je autom ili busom u grad, za sve. Isto tako, svako malo voda vrije, po četiri dana, niko ne dolazi iz Vodovoda, a sve to nama ide na naplatu. Oni ne mrdaju. Prije su to bili 110 profili vodovodne cijevi, a sad se selo proširilo i veća je potražnja. Napravile su se kuće s bazenima, a nema dovoljno u našoj vodospremi za sve. A i Čistoća, oni kad kante stavljaju, muka me uvati kako ih bace pa to puca…, kazao nam je sugovornik kratko i posvetio se svom unuku…

Đenka Mičić

KAŠTEL

Kaštel je izgrađen još u 17. stoljeću i kao takav služio je u obrani od Turaka i Mlečana. Prema pričama, signalnom vatrom kad bi bila noć, a dimom kad bi bio dan, davao se stanovnicima znak da uđu u grad na sigurno kad bi se uočilo da se netko približava