Biograjka jedna od najboljih mladih pivotkinja: "Još sam na početku karijere od koje ne mislim odustati"

Vrlo radno, ali produktivno ljeto je iza mlade Biograjke Veronike Babare, rukometašice zagrebačke Lokomotive koja je nedavno proslavila svoj 18. rođendan gotovo da nije ni stala od kraja prošle sezone. Ubrzo nakon sezone u kojoj je postala viceprvakinja Hrvatske s Lokomotivom, krenule su pripreme za Svjetsko prvenstvo za mlađe juniorke u Kini, gdje je Hrvatska stigla do najboljeg rezultata u povijesti – sedmog mjesta. Tek što se vratila iz Kine, krenula je s pripremama za novu ligašku sezonu, a prije dva dana stigla je trešnja na vrhu šlaga – poziv u seniorsku reprezentaciju.

– Dva puta dnevno imamo treninge, malo je naporno, ali nije teško. Iskreno me iznenadio poziv izbornika Ivice Obrvana. Bila sam već na jednom okupljanju, tako da će mi ovo sada biti drugo. Krajem rujna idemo u Prelog, tamo ćemo trenirati s reprezentacijom Slovenije i odigrati jedan susret s njima. Toliko mi je poznat plan za sada. Stvarno mi je velika čast biti pozvana u seniorsku reprezentaciju, braniti boje Hrvatske i Zadarske županije. Veliki mi je to poticaj pred sezonu koja nam počinje ovaj vikend – započela je Babara te se dotakla upravo prve ligaške utakmice, u kojoj će se igrati veliki hrvatski rukometni derbi.

– Tako su kuglice htjele, da prvo kolo putujemo u Koprivnicu kod Podravke, prošlosezonskih prvakinja. Zatim nam dolazi varaždinska Koka, pa idemo kod Zeline i onda je reprezentativno okupljanje.

Duopol na vrhu

Godinama unazad Lokomotiva i Podravka izmjenjuju se na poziciji prvakinja sezone. Prošla je titula pripala Podravci za dva boda, a ekipa iz Koprivnice za predstojeću sezonu se pojačala na svakoj poziciji. Ipak, Babara vjeruje kako njezina ekipa može uplesti prste u borbu za titulu.

– Prije prve utakmice jako je teško nešto reći. Čudno će zvučati, ali mislim da se Podravci i može, ali i ne može konkurirati. Mi smo imali promjena tijekom ljeta, otišlo je četiri-pet igračica, toliko ih je došlo. Nas dvije, Ivana Fratnik i ja, koje smo 2006. godište još ćemo više značiti prvoj momčadi. Posljednja dva tjedna sve zajedno treniramo, uigrale smo se poprilično dobro i vjerujem u dobar rezultat na kraju sezone – ističe Biograjka koja je prošle sezone i debitirala u Europskoj ligi te zabila jedan pogodak.

Veliku pozornost javnosti Babara je skrenula tijekom nedavnog SP-a za mlađe juniorke u Kini. Vrhunski je odradila turnir na poziciji pivotkinje za što je na kraju nagrađena najboljom na svojoj poziciji na turniru.

– Nakon skupine znale smo da ćemo biti jako dobre. Nakon toga druga skupina, ponovno došle pobjede i onda se dogodila Danska. Bilo je sve napeto do posljednjih deset minuta. Nakon toga u utakmici od petog do osmog mjesta došla je Njemačka, gdje smo također imale šanse i onda za sedmo mjesto pobijedili Japan nakon penala. Sve u svemu, sve je bilo poprilično izjednačeno. Ja sam jako zadovoljna sobom i svojim nastupima. Obrambeni dio sam stvarno odradila jako dobro, no s napadačkim sam posebice zadovoljna. Igrala sam praktički svaku utakmicu od početka do kraja, što mi je jako važno, izlazila sam većinom samo zbog isključenja – objasnila je Babara koja je na utakmici protiv Srbije doživjela težak udarac, međutim sve se dobro završilo.

– Dobila sam koljenom u trbuh i izbila mi je protivnica zrak. Onesvijestila sam se neko kratko vrijeme, par minuta nisam uopće k sebi mogla doći, međutim kad je to prošlo, stisnula sam zube i odlučila igrati u drugom poluvremenu – prisjeća se Babara koja je tu utakmicu završila s jednim golom iz jednog udarca.

Loša sjećanja

Prilično »paklen« bio je raspored rukometašica u Kini koje su u 11 dana odigrale osam utakmica. Vremena za nešto drugo osim putovanja od hotela do dvorane, baš i nije bilo.

– Nismo vidjele grad, jedino smo uspjele u šoping-centre otići. Pamtit ću taj »vanjski« dio Prvenstva po dosta lošem. Bilo je jako vruće. Totalno neki drugi mentalitet u odnosu na nas, drugačiji ljudi koje isto baš neću po dobrome pamtiti. Jako puno toga bilo je prljavo. Hrana je jedna posebna priča, svaki dan isto – riža, neko čudno meso, meni nije valjalo – objašnjava Biograjka čiji je rukometni put započeo u Mini Suncu pa ŽRK-u Biograd i onda Lokomotiva, a na poziciju pivotkinje stigla je jer nitko drugi nije želio.

– Pivotkinja se »rodila« kad sam bila u Biogradu. Kada smo ulazili u veliki rukomet, dogovarali smo se tko će gdje igrati i kako će se igrati. Nitko tada od cura nije rekao da će igrati pivota pa sam ja rekla da želim probati i tako je to počelo. Sada sam već dugo na toj poziciji i drago mi je da sam je izabrala. Teško je biti pivot jer imate guranja, puno čupanja i još mnogo toga, ali navikla sam se.

Promjena je za Biograjku sada već jedan relativan pojam jer je veliki karijerni zaokret imala već nakon osnovne škole pred nekoliko godina kada je rodni Biograd zamijenila Zagrebom.

– Prije svega stres mi je bio hoću li uspjeti upisati srednju školu. Na kraju sam upisala 2. ekonomsku školu, sportski razred, sada u ponedjeljak kreće četvrti razred, dakle maturant sam. Osim toga stres je bio kako ću sve sama, jer sam stigla s 15 godina u Zagreb. Srećom, starija sestra je u to vrijeme još bila u Zagrebu pa mi je puno pomogla – kaže najbolja mlada pivotkinja svijeta koja unatoč svim uspjesima čvrsto stoji s dvije noge na zemlji.

– Sve što sam ostvarila u dosadašnjoj karijeri rekla bih da je tek početak. Dalek put je ispred mene, put koji ne znam gdje će me odvesti, ali ne odustajem. Gazit ću koliko god znam i mogu jer rukomet je ono što me čini sretnom i jednostavno je dio mog života. Veliku podršku dobivam od cijele obitelji i od svih prijatelja, što mi daje još jedan veliki motiv – zaključuje Babara.