Karizmatični trener je prve trenerske uspjehe ostvario na klupi Goeteborga, s kojim je 1979.  1982. osvojio švedski Kup, ali je širu popularnost stekao 1982. osvajanjem Kupa Uefe.


To mu je omogućilo da iste godine preuzme lisabonsku Benficu s kojom je dvije godine zaredom osvajao naslov prvaka Portugala, domaći Kup, a došao 1983. je došao do finala Kupa Uefe. Potom je na tri godine preselio u Romu s kojom je osvojio talijanski Kup (1986,) i završio na drugom mjestu u Serie A.




Nakon što je dvije sezone vodio Fiorentinu, Eriksson se vratio u Benficu s kojom je 1990. došao do finala Kupa prvaka u kojem je njegova momčad poražena od Milana (1-0). Osvojio je još jednom prvenstvo Portugala (1991.), a onda ponovno došao u talijansku Serie A. Pet sezona je proveo na klupi Sampdorije s kojom je osvojio jedan talijanski Kup (1994.), da bi potom četiri godine vodio Lazio.


Bilo je to najplodonosnije razdoblje njegove karijere, jer je Laziju donio naslov prvaka Italije (2000.), dva domaća Kupa (1998. i 2000.), europski Kup pobjednika kupova (1999.) te europski Superkup (2000.).


Ti su mu rezultati donijeli i najistaknutiji trenerski angažman, kad je 2001. postao prvi stranac kojemu je povjereno vođenje engleske reprezentacije u čijem su kadru tada bili David Beckham, Paul Scholes, Frank Lampard, Wayne Rooney i Steven Gerrard.


Ipak, Engleska pod njegovim vodstvom nije uspjela proći četvrtfinalnu prepreku na velikim natjecanjima. Na Svjetskom prvenstvu 2002. Englezi su ispali od Brazila, na Euru 2004. su u četvrtfinalu izgubili od Portugala u raspucavanju jedanaesteraca, a na isti način i od iste reprezentacije su ispali i u četvrtfinalu SP-a 2006. u Njemačkoj.


Eriksson je potom imao neuspješne epizode na klupi Manchester Cityja, reprezentacija Meksika i Obale Bjelokosti te Leicester Cityja, da bi posljednjih pet sezona trenerske karijere proveo vodeći kineske klubove Guangzhou City, Shanghai SIPG i Shenzhen FC. Posljednji trenerski angažman imao je kao izbornik reprezentacije Filipina, a vodio je deset utakmica u razdoblju od listopada 2018. do siječnja 2019.


U ožujku ove godine ispunjena mu je želja da sjedne na klupu Liverpoola, a vodio je momčad Liverpoolovih legendi protiv legendi Ajaxa u humanitarnoj utakmici odigranoj na Anfieldu.