HEROJI PLANINE Zadarski HGSS-ovci do kraja godine očekuju od 50 do 60 intervencija

Predani dobrovoljci Hrvatske gorske službe spašavanja ne znaju za praznike ni ljetne odmore. HGSS Stanica Zadar ove je godine imala preko trideset intervencija, a do kraja godine očekuju da će se taj broj udvostručiti.

– Imali smo 31 intervenciju, to je nama prosjek za ovaj period godine. Do kraja godine očekujemo od 50 do 60 intervencija. Novinari nas često pitaju kakva nam je sezona, ali mi nemamo sezonu, mi smo aktivni tijekom cijele godine. Posebno je teško nositi se s ovim promjenama klime. Početkom godine budu mećave na Velebitu i zatvorene ceste. Potom budu poplave, onda i turistička sezona koja sa sobom nosi povećan broj ljudi na nekom području pa automatski i statistički se više nesreća događa. Također, sada ljudi više borave vani nego zimi, kada borave u zatvorenom, rekla je članica zadarskog HGSS-a Jana Mijailović te objasnila kako Stanica Zadar uglavnom preuzima intervencije na planini, dok su one na moru rijetkost.

Ugrožavanje života

– Mi nismo služba koja se primarno bavi morem, mi se primarno bavimo planinom. U more odlazimo po potrebi. Ako služba koja je za to zadužena ne može preuzeti intervenciju, izlazimo u susret. Morskih i vodenih intervencija generalno nemamo puno. Međutim, kad god treba, izlazimo, ali to radimo u suradnji s pomorskom policijom ili vatrogascima jer mi nemamo svoju brodicu. Tip intervencije ovisi o dobu godine. S ovim vrućinama dolaze i situacije da ljudi ne ponesu dovoljno vode ili se ne informiraju dovoljno o stazi na koju idu. Mi stalno napominjemo ljudima da prije nego što krenu na stazu da se dobro informiraju o uvjetima na stazi, ponesu dovoljno vode i rasvjetu, naglasila je Mijailović te se osvrnula na zloglasne japanke za koje tvrdi da su tek ilustrativni primjer, dok je pravi problem dublji.

– Znam da svi vole pričati o tim japankama na planini. One nisu primarni uzrok nesreća, ali su pokazatelj da se ta osoba nije dobro pripremila. Ako nema adekvatnu obuću, sigurno nema ni ostalu potrebnu opremu, ni dovoljno vode. To je glavni razlog zbog kojeg se u ovom periodu dešavaju takva lutanja i nesreće, izjavila je HGSS-ovka te istaknula mračnu činjenicu koje ljudi često nisu svjesni: da svojim neodgovornim ponašanjem opasnosti izlažu i živote drugih.

– Sve akcije na koje mi idemo su nama i zanimljive i opasne. Ono što bih naglasila jest da ljudi nekad nepotrebno ulaze u opasne situacije. Ako ljudi već idu u brda po opasnim uvjetima bez da moraju i pritom ne razmišljaju o vlastitom životu i vlastitoj sigurnosti, neka se sjete da su i spašavatelji ljudi od krvi i mesa, podložni toplotnim udarima i da su i njihovi životi ugroženi. Uvijek mi je bila zanimljiva jedna rečenica koju sam čula na Aljasci kada sam išla penjati se na najviši vrh Sjeverne Amerike. Tamo smo morali slušati predavanje o opasnostima na toj planini. Prva stvar koju su nam rekli bila je: »Mi ćemo vas doći spašavati samo ako to ne ugrožava naše ljude«. HGSS dolazi na svaki poziv i imam osjećaj da se nas olako shvaća. Nikada nismo nikoga odbili i nikada nećemo nikoga odbiti, ali ljudi isto moraju biti svjesni da ugrožavanjem svog života ugrožavaju i živote onih koji dolaze po njih, istaknula je Miijailović te dodala kako zahvaljujući selekciji ljudi koje primaju, školovanju i dobroj opremi, nikada nisu imali smrtne slučajeve spašavatelja.

– Imali smo ozlijeđenih spašavatelja, ali, srećom, nikada nismo imali stradalih. Međutim, pozivam ljude: ako vas baš nije briga za vaš život i gdje idete, razmislite o tome i da nas dovodite u opasnost, apelirala je naša sugovornica.

Jana Mijailović

Edukacija i prostor

Budući da zadarsko područje vrvi izazovima i za najiskusnije alpiniste, Mijailović ističe važnost edukacije u prevenciji pogibeljnih situacija.

– Među spašavateljima, zadarska regija poznata je kao prilično zahtjevna. Imamo Velebit, NP Paklenicu, Zrmanju. Jezera, planina, more, sve nam je to na relativno malom području. Intervencije su nam često fizički vrlo zahtjevne. Posebno smo osjetljivi na Anića kuk u NP Paklenici koji je iznimno zahtjevan jer podrazumijeva kondiciju, tehničko znanje i sposobnost. Kad god imamo akciju tamo, uvijek je visok adrenalin, kazala je Mijailović te naglasila kako je uz spašavanje, edukacija jedna od važnijih aktivnosti.

– Redovito provodimo edukacije za djecu u školama. Održavamo i predavanja za strane studente koji dolaze na naše sveučilište. Također, izdajemo zemljopisne karte koje pokrivaju NP Paklenicu i nekoliko otoka. Na nivou Hrvatske, uz nekih 1.137 intervencija, imamo još preko 800 preventivnih aktivnosti. Možda nekome zvučimo kao papige koje se stalno ponavljaju, no vidimo da se i dalje događaju situacije u kojima ljudi odlaze u brdo neinformirani i nepripremljeni. Znači da nikada nije dovoljno puta ponoviti. Stalno ćemo ponavljati iste stvari i stalno ćemo upozoravati ljude, naglasila je te otkrila kako Stanici Zadar trenutno ne nedostaje ljudstva. Ipak, na rješavanje gorućeg logističkog pitanja godinama čekaju.

– Trenutno nas je pedeset aktivnih članova u stanici Zadar, a imamo i dva potražna psa. Zasada je to dovoljno. Imamo i svu opremu koja nam je potrebna. Međutim, naš dugogodišnji problem je smještaj. I dalje smo u podrumskim prostorijama ispod Pet nebodera. Naša su vozila na otvorenom parkingu, nemamo gdje smjestiti. Stalno nam hrđaju, premda su to nova vozila. Još uvijek čekamo da nam se riješi situacija s odgovarajućim prostorom gdje bismo imali dovoljno mjesta za obavljati treninge i pohranjivati opremu, zaključila je Mijailović.