Sven Marcelić: Predsjednička utrka bit će i sudar osobnosti

Promatrajući prošlost predsjedničkih izbora u Hrvatskoj, jasno je da je najvjerojatniji ishod drugi krug, u kojem će se Milanoviću suprotstaviti kandidat HDZ-a – kaže dr. sc. Sven Marcelić, profesor na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru.

– Premda ne bi bilo bez presedana da i netko drugi uđe u utrku (sjetimo se Budiše ili Bandića), to se ipak događalo u momentima kad je HDZ bio izrazito slab – 2000., neposredno nakon Tuđmanove smrti, kad je bilo jasno da se zemlja kreće u smjeru strukturnih promjena, i 2009., kad su sjećanja na Sanadera i njegovo podnošenje ostavke samo nekoliko mjeseci prije bila još sasvim svježa. HDZ danas nije u takvoj poziciji, nedavno je pobijedio na parlamentarnim i europarlamentarnim izborima. Dakle, najveće šanse ima upravo ona osoba koja će doći iz HDZ-a, što će, koliko vidimo, biti Dragan Primorac.

O Milanoviću i Primorcu…

– S jedne strane Primorac ima sigurno najsnažniju stranačku, a time i medijsku i infrastrukturnu podršku od svih ostalih protukandidata, osim od Milanovića. Interesantno je da se HDZ odlučio baš za njega, jer time, kao što su već primijetili neki komentatori, priznaje da unutar same stranke i nema osobit kadar koji se profilirao do te mjere da bi se suprotstavio Milanoviću. Ne treba zanemariti ni to da će predsjednička utrka biti i sudar osobnosti, pa će vjerojatno jedan od motiva biti i naglašavanje karakternih razlika – što je strategija kojom se već obilno koristi Plenković nastojeći sebe prikazati kao razumnog, mirnog, strukturiranog…, dok je Milanović u tom narativu bezobrazan proizvođač kaosa. No upravo je to točka na kojoj će se vjerojatno lomiti izbori.

Primorac se svakako treba uklopiti u narativ HDZ-a, a Milanovićev je glavni resurs to što je on jedini preostali element koji HDZ ne kontrolira. Pritom smo na parlamentarnim izborima mogli vidjeti da ni SDP nije stranka koja se u ovakvome stanju može suprotstaviti HDZ-u, to je jedino Milanović osobno i on će na tu kartu sigurno snažno igrati. Primorac će vjerojatno morati usvojiti gotovo tehnokratski diskurs i žargon, a usput rješavati situacije s kopanjem po prošlosti, koje je već počelo. Milanović je tu u potpuno sigurnoj poziciji – o njemu se ionako sve već zna. Nadalje, Primorac će morati kontrirati i Milanovićevu zaokretu udesno, kojim je sasvim sigurno privukao određeni broj birača, jer vidjeli smo da je sam HDZ na ovim izborima za Sabor prošao slabije nego na prethodnim, a upravo je desno biračko tijelo ono koje je napravilo razliku i prisililo tu stranku na koaliciju.

O Selak Raspudić…

– Selak Raspudić vjerojatno neće postati predsjednica, ali će sasvim sigurno iskoristiti najveću pozornicu na kojoj se politički može naći – ne zaboravimo da su izbori za Sabor provedeni u deset jedinica, s gomilom lista i kandidata, a predsjednički su vezani uz nekoliko osoba koje su u intenzivnoj kampanji i medijskom okruženju mjesecima. Ona je, osim toga, izlaskom iz Mosta došla u situaciju da može slobodnije artikulirati svoju političku poziciju i misao, tako da će vjerojatno i same predsjedničke izbore iskoristiti da se pozicionira ne samo medijski nego i ideološki. Ono što je specifično za izbore u 2024. jest da su u principu kruna tzv. superizborne godine, za razliku od, recimo, 2009., kad su bili najava odlaska SDP-a s vlasti.

Ne zaboravimo i da u svibnju 2025. slijede lokalni izbori, nakon čega politika, bar u smislu kampanja, odlazi u zaborav na nekoliko godina. To će vjerojatno biti motiv i za Možemo! da se pozicionira sa svojom kandidatkinjom ili kandidatom, s time što su njemu lokalni izbori još i važniji. Ukratko, nije sve u pobjedi na jednim izborima, nekima će oni potencijalno omogućiti dugoročno plodan politički kapital.

O promjeni modela…

– Nažalost, Sabor se kroz godine svojeg djelovanja pokazao kao potpuno porazna institucija, koja je devalvirala i obezvrijedila demokraciju. Moje je mišljenje da se radi o daleko najneadekvatnijoj instituciji Republike Hrvatske, koja je uništena žetonizacijom i stranačkim poslušništvom. Ujedno govorimo i o instituciji kojoj građani vjeruju najmanje ili je pri samom dnu u svim ispitivanjima povjerenja u institucije u Republici Hrvatskoj konzistentno kroz više desetljeća. Evidentno je da se sadašnji model izbora za Sabor temelji na negativnoj selekciji i stranačkim kapacitetima, koji su slabi.

Tek kad se Sabor pokaže kao institucija u koju građani imaju povjerenje (institucija predsjednika, za usporedbu, tu stoji puno bolje bez obzira na stranačku pripadnost), za nekoliko desetljeća, moglo bi se razmišljati o takvoj promjeni. Predsjednik je izravno birana osoba koja ima snažan legitimitet, što je u zemlji slabog i iskvarenog parlamentarizma dovoljno jak argument za održavanje postojećeg sustava. Načelno, osobno sam uvijek za više demokracije, pa makar uz rizik nesklada parlamenta i predsjednika, nego za opciju u kojoj predsjednika bira slabo tijelo bez povjerenja građana.