ZLATNA ŽUTICA Vinogradima prijeti najopasnija bolest vinove loze u Europi

Biti u Podravini, a ne svratiti na Bilogoru u neku od brojnih podravskih kleti je gore nego boraviti u Rimu, a ne vidjeti papu. Klet je naziv za kuću u vinogradu koje su nekada bile vrlo skromne i služile su za čuvanje alata i vina. Danas su to moderna zdanja opremljena svime što je potrebno za ugodan boravak, a prvenstveno su namijenjena druženju. Nastale su tako, budući da su vinogradi bili udaljeni desetak i više kilometara od kuće, pa se trebalo skloniti od vremenskih nepogoda. Sela su se obično nalazila u ravnici gdje se odvijala ratarska i stočarska proizvodnja, a vinogradi su bili smješteni na Bilogori.

Foto: Marijan Tomac

Govori se da svaki Podravac mora imati barem 400 čokota vinograda i klet gdje se sastaje s brojnim prijateljima. U klet je svatko dobrodošao, budući da je druženje Podravcima u krvi. Imati uzoran vinograd zadatak je svakog Podravca, a vino mora biti vrhunsko.

Kakvo će ove godine biti vino znat će se vrlo brzo, budući da grožđe ulazi u fazu šarke. Međutim, brojne nedaće pritisnule su podravske vinogradare. Dugotrajna suša, a zatim nevrijeme praćeno tučom smanjilo je urod i kakvoću grožđa.

Zaražena vinova loza

Osim elementarnih nepogoda, već nekoliko godina problem je pojava bolesti zlatna žutica. Zlatna žutica vinove loze pripada bakterijskim biljnim patogenima, fitoplazmama. Fitoplazme se prenose kukcima, cijepljenjem, reznicama, a ne sjemenom i alatima. U Hrvatskoj je fitoplazma Bois noir (BN) proširena u svim vinogradarskim područjima Hrvatske, dok je pojava karantenske fitoplazme Flavescence dorée (FD) za sada ograničena samo na pojedina vinogorja, prvenstveno na Istru, Hrvatsko zagorje i Podravinu gdje su štete najveće. Iako je nema u našim vinogradima, treba biti oprezan.

Kako izgleda zaražena vinova loza objasnio nam je moj dugogodišnji prijatelj i domaćin Vlado Bartolac.

Vlado Bartolac/Foto: Marijan Tomac

Simptomi bolesti vidljivi su na svim organima loze, lišću, mladicama, grožđu i čokotu. Rubovi lišća uvijaju se prema dolje, pa list dobiva trokutasti izgled kao vrh koplja. Kod bijelih sorti javlja se promjena boje lišća prema svjetlozelenim i zlatnožutim nijansama, a kod tamnih sorti listovi poprimaju crvenkastu boju. Oboljelo lišće dozrijeva ranije, a otpada kasnije u odnosu na zdravo. Prilikom stiskanja u šaci zaraženo lišće se drobi.

Ako se znakovi zaraze fitoplazmom pojavljuju prije cvatnje, tada se cvati potpuno posuše, a ako se simptomi zaraze pojavljuju nakon cvatnje, tada grozdovi postupno venu, uz vidljivo sušenje peteljčica, slično peronospori ili nedostatku magnezija.

Stupanj zaraženosti trsova može biti vrlo različit. Nekad su oboljele samo pojedinačne mladice, ponekad veći dio ili polovica trsa, a vrlo su često biljke inficirane u potpunosti. S vremenom takvi trsovi uopće ne rode, a nakon dvije, tri godine većina ih ugiba.

Kalifornijski cvrcak prenosi fitoplazme s bolesnog na zdravi cokot/Foto: Marijan Tomac

Dolazak bolesti u Hrvatsku

Bolest je u Hrvatsku stigla zaraženim loznim cijepovima, a zatim se sa zaražene loze na nezaraženu prenosila cikadama. U Hrvatskoj je prva pojava zlatne žutice vinove loze potvrđena 2009. godine na križevačkom području.

Fitoplazmu Flavescence doree prenosi cikada Scaphoideus titanus, poznatija pod imenom američki cvrčak. Danas je proširen i prisutan u gotovo svim vinogradarskim područjima Hrvatske, pa i u vinogorjima zaraženim zlatnom žuticom, što povećava rizik od daljnjeg širenja bolesti.

Zlatna žutica vinove loze svakako je najopasnija bolest vinove loze u Europi, ne samo fitoplazmatska nego bolest uopće. U vinogradima u kojima se pojavi brzo se širi i ubrzo poprima razmjere epidemije te pričinjava velike štete u gubitku grožđa i trajnom gubitku zaraženih trsova.

Kod crnih sorti lisce se uvija i poprima crvenu boju/Foto: Marijan Tomac

Američki cvrčak, vektor zlatne žutice vinove loze otkriven je u Hrvatskoj po prvi put u vinogradima u Iloku, Novigradu i Štrigovi 2003. godine. Danas je proširen i prisutan u gotovo svim vinogradarskim područjima Hrvatske. Nažalost, prisutan je i u vinogorjima zaraženim zlatnom žuticom, što povećava rizik od daljnjeg širenja bolesti. Poznavanje biologije američkog cvrčka presudno je za utvrđivanje epidemiologije bolesti i za mjere suzbijanja.

Američki cvrčak ima jednu generaciju godišnje. Jaja prezimljuju uložena u koru dvogodišnje rozgve u malim skupinama (2-4 jaja) ili u nizu od 10 do 12 jaja. Jaje je bubrežastog oblika, vretenasto na prednjem dijelu i zaobljeno na stražnjem dijelu, bjelkasto, dugačko 1,3 mm i široko 0,3 mm.

Prve ličinke

Prve ličinke počinju izlaziti iz jaja sredinom svibnja te najprije naseljavaju niže mladice na trsu. Ličinke se zadržavaju isključivo na donjoj strani lišća, ali ponekad i na lisnim peteljkama.

Suzbijanje američkog cvrčka provodi se u dva ili tri tretiranja. Prvo tretiranje provodi se nakon cvatnje u prvoj polovini lipnja. Drugo tretiranje provodi se početkom srpnja, tj. od dva do tri tjedna nakon prvog tretiranja (poklapa se sa suzbijanjem druge generacije grožđanih moljaca). Po potrebi se provodi i treće tretiranje krajem srpnja ili početkom kolovoza, ako se tijekom srpnja ulovi tjedno četiri i više odraslih oblika američkog cvrčka po jednoj žutoj ljepljivoj ploči. Kod ovog tretiranja treba paziti na karencu i na vrijeme berbe sorte koju se tretira.

Osim kemijskog suzbijanja američkog cvrčka, važna je i prevencija. Budući da američki cvrčak obitava u zapuštenim i zakorovljenim vinogradima, potrebno je da se takvi vinogradi iskrče.

Bolest zlatna žutica vinove loze nije zabilježena na našem vinorodnom području, ali to ne znači da ne postoji mogućnost da se pojavi. Kada se pojavi, a osobito ako poprimi šire razmjere, bit će kasno. Zbog toga savjetujemo vinogradarima da redovito pregledavaju zdravstveno stanje svojih vinograda, a za sve što je sumnjivo savjetuju se sa stručnjacima.