LONGLEGS Dijabolična figura i maestro simfonije užasa u horor filmu Oza Parkinsa

Još otkako je početkom tekuće godine ‘majku svih mreža’ i društvene mreže preplavila serija bizarnih video klipova, fotografija i kadrova iz najnovijeg, tad još namjerno nenaslovljenog horora Osgooda ‘Oza’ Perkinsa, inače autora niza hvaljenih žanrovskih ostvarenja poput ‘’Ivice i Marice’’ iz 2020. i solidnog karakternog glumca, fanovi i struka su ostali zaintrigirani. Je l’ sin slavnog Anthonyja ‘Psiha’ Perkinsa na pragu nečeg uistinu velikog? Kad je početkom srpnja film konačno i premijerno prikazan, odgovor na prethodno postavljeno pitanje je glasno odzvonilo s jasnim tonom – DA! Neki su otišli toliko daleko s usporedbama svrstavši ga direktno uz bok s perjanicama poput Oskarima nagrađenog psihološkog horor trilera ‘’Kad jaganjci utihnu’’ Jonathana Demmea ili Fincherov turobni ‘’Sedam’’. Istina, određene paralele sa spomenutim klasicima se lako mogu povući, no Osgood je napravio nešto posebno i napose – svoje. Krenimo stoga redom. Par rečenica o samoj radnji, pa ćemo nastaviti s promišljanjima o filmu ‘’Sakupljač duša’’ (još jedan distributerski fantastično promašen prijevod filma koji se u originalu zove ‘’Longlegs’’).

Foto: PROMO

Intrigantni slučaj

Zahvaljujući svojim vidovnjačkim sposobnostima ili kako bi ona to radije nazvala – intuiciji, prilikom rutinske istrage ubojstava FBI agentica Lee Harker (Maika Monroe) biva priključena timu na neriješenom slučaju serijskog ubojice, točnije nizu ubojstava koja su pod nečijim utjecajem počinili normalni ljudi, primarno očevi nad članovima svojih obitelji. Jednu od poveznica tih silnih slučajeva od kojih se prvi javio čak nekoliko desetljeća ranije čine pisma ostavljena na poprištima zločina ispisana čudnim, sotonističkim simbolima koja potpisuje misteriozni – Longlegs (Nicolas Cage). Na slučaju je aktivan i Harkeričin nadređeni, specijalni agent William J. Carter (Blair Underwood) koji smatra kako bi njezina ‘sposobnost’ mogla konačno dovesti do nekih konkretnih tragova na slučaju, a brzo će se ispostaviti kao ona i otprije pozna počinitelja, odnosno, kako bi i njezina majka (Alicia Witt) mogla znati nešto više o svemu…

Foto: PROMO

Moram prije svega priznati kako sam po odlasku u kino s prijateljem ostao malčice zatečen brojem ljudi koji su te večeri popunili dvoranu. Nije to doduše bila od onih većih, 3D i eXtreme zvukom opremljenih dvorana, ali 30-ak okupljenih ljudi za film koji je izuzev unisonih hvalospjeva kritike i gledatelja i dalje ostao obavijen velom misterije, u nas nedovoljno marketinški eksponiran, čini pozitivnu atmosferu ili sam tako barem pomislio dok nije počela projekcija. Naime, smjestio se pokraj nas jedan mlađi par zaljubljenih golupčića koji nije osobito mario za kulturno ponašanje u kolektivu i/ili kinodvorani i koji je poput ‘baba’ razvaljenih na kaučima pred TV-om glasno komentirao svaki kadar u filmu. Iritantno za popi*diti, ali Perkins je srećom majstorski složio film da su čak i spomenuti lajavci nerijetko u strahu ostali bez glasa.

Klasični stil horora

Već je i sam prolog snimljen u retro 1.33 formatu s pojavom bizarne kreature izazvao jezu među gledateljima, a onda se treštavim zvučnicima prolomila moćna glazbena numera glam rock velikana T-Rexa uz kolaž fotografija nalik špicama kakve smo često znali viđati u hororima i trilerima iz 90-ih ili početkom milenija. Da, ponovit ću to, mogu su ovdje svakako pronaći sličnosti s žanrovskim klasicima poput spomenutih ‘’Jaganjaca’’ ili ‘’Sedmice’’, dodat ću i Fincherovog ‘’Zodijaka’’, ali isto tako i s nizom manje znanih filmova. Ipak, što god mislili da znamo ili smo već vidjeli, ovdje brzo pada u vodu. Premda vjerujem kako će iskusniji filmofili vrlo rano ‘iščitati’ sudbine pojedinih likova, Perkins nas ipak odvodi u neke sasvim neočekivane smjerove.

Njegov ubojica (tumači ga pod debelim slojem šminke gotovo neprepoznatljivi, standardno ‘over the top’ manijakalno raspoloženi Nicolas Cage) nije klasični manijak koji masakrira nedužne. On je dijabolična figura, maestro prave simfonije užasa, pakleni lutkar, glas đavla na desnom ramenu. Sugestivno, on nedužne dovodi u krajnji stadij ludila i od njih izvlači ono najgore, nezamislivo i apsolutno brutalno i neljudsko. Agentica Harker je s druge pak strane introvertna osoba, mlada žena obilježena stigmama bolne i tajnovite prošlosti. Kako se radnja polako otpetljava, postaje jasno kako nam ništa nije jasno. Zbunjujem vas? Ne, nije ovo radnjom tako konfuzan film koliko je bizaran i neočekivan. Sam klimaks je totalno ispaljen, pretjeran, možda čak i apsurdan, ali nekako funkcionira.

Tri krucijalna lika

Na tom grbavom putu sudaramo se opetovano s osjećajima anksioznosti, nelagode, jeze i očaja. Tko je, k vragu, titularni Longlegs i zašto to čini? Ima li pomagača/e i kako ih koristi? Perkins nam odgovore nudi u mrvicama, kroz kriptirane poruke, simbole, tekstove iz Biblije, apsolutni kaos, a prije svega – atmosferu. Nju pak majstorski postiže, održava i po potrebi uzdiže zahvaljujući maestralnoj režiji uz svekoliku pomoć, točnije, znalačku primjenu montaže, zvuka i ostalih zanatskih trikova, ali i kroz raspoložen glumački ansambl. Kao gledatelji se lako suosjećamo sa sirotom Harker (nova uvjerljiva izvedba Maike Monroe koju ćete možda pamtiti iz žanrovskih bisera ‘’To dolazi’’ ili ‘’Fatalni gost’’). Njezin lik je emotivno rastrgan i progonjen, nešto se s njom gadno događa. Što dublje ulazimo u priču, shvaćamo kako su stvari još i kompleksnije posložene. Harkeričina majka (odlična, rubna izvedba Alicije Witt) je gotovo katatonična, bizarno se ponaša i komunicira na konfuzan način, ali doznat ćemo zašto je tome tako.

Prateći prvenstveno ova tri krucijalna lika, Perkins nas žanrovski ‘lopta’ iz psihološke drame u triler, iz ‘slashera’ u nadnaravni horor i gledateljima ne daje da dođu do zraka, olakšanja ili mentalne pripreme za ono što stiže. Osobno mi se jako dopao, trebalo mi je neko vrijeme da u glavi saberem dojmove i sve legne na svoje mjesto, no u konačnici sam zadovoljan. Nije to možda hororac kojeg će se za 30-ak godina glasno spominjati i navoditi u filmskim almanasima kao jedan od krucijalnih žanrovskih ostvarenja iz novog milenija, ali definitivno će mnoge šokirati i uzdrmati, a to ga svakako čini primjerkom za svaku preporuku. Cage je još jednom oduševio, kako fizičkom, tako i glasovnom transformacijom, jednako upečatljiv dojam ostavila je i Witt, a Perkins je dokazao kako od njega možemo očekivati slične, ako ne i bolje žanrovske poslastice, a za sad ih im već dvije u pripremi. Do tad, ‘’Longlegs’’ vas čeka!