“Roditelji obično počnu tražiti mjesto za skrb o djetetu kada navrši godinu dana, tj. kada majci završi porodiljni dopust. Djeca u obrt dadilja obično dođu kad su između jedne i dvije godine starosti”, pojašnjava Vesnica Rašić, potpredsjednica Upravnog odbora Hrvatske udruge dadilja (HUD).


S obzirom da sve dadilje u Zagrebu imaju listu čekanja, iz HUD-a ne očekuju da će izgradnja dodatnih vrtićkih kapaciteta utjecati na njihove obrte.




“Obrti su izuzetno traženi kod djece jasličke dobi, a znamo da malo koji dječji vrtić ima zadovoljavajuće kapacitete za prijem jasličke djece. Pored toga, roditelji radije biraju dadilje zbog manjeg broja djece, svojih individualnih potreba i potreba djece”, rekla je Rašić Hini.


Navodi da trenutno na području Hrvatske ima više od 220 aktivnih obrta dadilja, no ima prostora za otvaranje još obrta.


Prema saznanjima HUD-a, samo četiri županije u Hrvatskoj nemaju dadilje: Ličko-senjska, Šibensko-kninska, Vukovarsko-srijemska i Dubrovačko-neretvanska županija, dok su županije s najviše dadilja Grad Zagreb, Zagrebačka i Primorsko-goranska županija.


“Vidimo da su roditelji prepoznali dadilje kao dobar, pouzdan i kvalitetan vid skrbi za djecu, s obzirom da se radi o maloj skupini djece, do maksimalno 12 djece na dvije dadilje. Sve više odgojitelja predškolske djece umjesto rada u vrtiću bira otvoriti obrt za čuvanje djece”, kaže Rašić.


Najviše cijene u Zagrebu, najniže u Slavoniji


Najviše cijene čuvanja su u Zagrebu, a najniže na području Slavonije. U ostalim europskim zemljama cijene su, ističe Rašić, također više u većim gradovima, sukladno platežnoj moći lokalnog stanovništva.


Svaka dadilja obrtnica formira svoju ekonomsku cijenu sukladno cijenama na području u kojem se obrt nalazi, te vlastitim specifičnostima, kao što su cijene hrane, najma, režija, plaće i dr.


“Ako govorimo o čuvanju djece u domu roditelja, sat čuvanja kreće se od sedam do 10 eura po djetetu u Zagrebu. Obično se radi o babysittingu – to je čuvanje djece u trajanju od 20 ili manje sati tjedno”, naglašava Rašić.


Kada se dijete čuva svaki dan, po osam i više sati, dogovara se mjesečna plaća, koja ovisi o ostalim uvjetima i potrebama roditelja.


Mjesečna cijena za devetsatno čuvanje, skrb i brigu o djetetu kreće se od 500 eura do 1000 eura i više.


Cijena će biti veća što su potrebe i zahtjevi roditelja veći (npr. VSS odgojiteljica, višegodišnje iskustvo kao dadilja, preporuke, znanje stranog jezika ili instrumenta, putovanja ili ljetovanja i zimovanja s obitelji, noćna skrb o djetetu, i dr.).


Kod čuvanja djece u domu roditelja još uvijek je, upozorava Rašić, uvelike prisutan rad na crno, iako Zakon o dadiljama omogućava dadiljama otvaranje obrta. U Hrvatskoj samo tri dadilje s obrtom rade u domu roditelja, i to u Zagrebu.


Vukšić: Ne pada interes za privatnim vrtićima


I članica predsjedništva Udruge vrtića privatnih osnivača i vlasnica privatnog vrtića Ljiljana Vukšić kaže da niti ove godine nisu osjetili pad interesa roditelja za privatni sektor unatoč povećanju smještajnih kapaciteta u zagrebačkim gradskim vrtićima.


“Niz godina privatne predškolske ustanove imaju upise cijele godine, pa tako i tijekom upisnog razdoblja gradskih vrtića. U prvom valu dolaze nam roditelji koji baš žele upis djeteta u privatnu predškolsku ustanovu. Ipak je taj broj manji od onog koji se realizira nakon završetka upisa u gradske predškolske ustanove”, kazala je.


Područja Zagreba s velikom brojem djece koja trebaju prihvat u predškolsku ustanovu popunjavaju svoje kapacitete paralelno s popunjavanjem upisnih kapaciteta privatnih predškolskih ustanova. Problem smještajnih kapaciteta prisutan je u cijelom Zagrebu, a najviše je izražen u četvrtima Novi Zagreb-Zapad, Trešnjevka-jug, Stenjevec, Maksimir i Dubrava.


U udruzi nemaju podatke o o najskupljim i najjeftinijim privatnim vrtićima, no ističu da su zagrebačke privatne predškolske ustanove najavile da će njihova ekonomska cijena od rujna biti od 580 do 800 eura.


Vukšić ne vidi razloga da privatni sektor u predškolskom obrazovanju ne opstane, jer će platežna moć roditelja rasti. “U skladu s tim roditelj će birati kvalitetne obrazovne ustanove koje će nuditi nešto više od pukog čuvanja”, kaže Vukšić.