Cijeli 'odred' Čistoće glanca Poluotok prije buđenja grada

Dok je za mnoge ljetni period vrijeme odmora i putovanja, za djelatnike zadarske Čistoće pravi izazovi počinju upravo s dolaskom toplijih dana i turista. Dok ujutro šetamo urednim ulicama Poluotoka, lako je zaboraviti da noću centar grada živi nekim drugim životom. Zabave i noćni provodi nerijetko idu ruku pod ruku s otpadom i neredom. A kada se i oni najokorijeliji partijaneri povuku u svoja četiri zida, na scenu stupaju četke strojeva za pranje, smetlarski kamioni vrijedne ruke.

Što znači svakodnevno održavati čistim grad (pre)napučen turistima najbolje zna Elvis Gospić, pomoćnik voditelja za održavanje javnih površina. O njemu ovisi da cijela »mašinerija« snaga Čistoće na Poluotoku djeluje uigrano te da se takozvani udarni sati, prije buđenja grada, iskoriste do maksimuma.

Perilice, čistilice…

– Organiziram sve te ljude koji prazne kante i peru grad. Budim se vrlo rano, oko četiri i pol sata. U šest dolazim na radno mjesto, odmah uzimam službeno vozilo i idem u obilazak terena. Zadužen sam za Poluotok, prolazim kompletno grad, idem na sva žarišta. Osim ulica, pere se i Pozdrav Suncu, Morske orgulje, kompletno se ispuše Poluotok. Grad se pere svaku noć i svako jutro. Ujutro imate dvije perilice i noću jednu. Imamo i dvije čistilice koje čiste ujutro. Ono što ljudi ne shvaćaju je da kada oni ujutro izađu na Poluotok u 7 sati i misle da on tako normalno izgleda, to nije istina. Da biste vi vidjeli kako Poluotok zapravo izgleda, trebate doći u 5 ujutro. U dva udarna sata, ekipe koje su raspoređene po Poluotoku, 90 posto toga dovedu u red. Ostalih 10 posto, dakle finiširanje, čišćenje po portunima i malim prolazima, odrađuje se do 13 sati. Ima tu svega, a to je ono što ljudi ne vide. Bude i fekalija noću po ulazima, alkohola. Turistički smo grad i svašta doživljavamo. Netko će u 7 ujutro reći »nije toj Čistoći teško kad je sve uredno«, ali ako dođete rano ujutro, vidjet ćete pravu problematiku i pravo stanje stvari, otkriva Gospić koji po terenu raspoređuje nekoliko desetaka djelatnika.

– Na Poluotoku radi, što vozača, što posada na odvozu otpada, pranja, oko 23 djelatnika. Na Poluotoku otpad kupimo svaki dan. Prva smjena prođe tri puta svoj dio terena do kraja smjene, a isto to radi i druga smjena. Znači, pet ili šest puta dnevno se prazne kante na Poluotoku, a uvijek bude sve puno. Svaki dio godine ima svoje probleme. Kako u jesen dođe do padanja lišća i čišćenja toga dijela, ljeti je velik priljev turista. Pogotovo kada je naoblaka ili kiša i kad ljudi nisu na plažama, Poluotok je posebna priča. Prve ekipe počinju raditi oko 5 ujutro baš kako bi se izbjegle gužve. Organiziramo posao tako da prije gužve već veliku većinu svog posla obavimo i da preduhitrimo sve te ljude, priča naš sugovornik te otkriva kako se »nevidljiva« ranojutarnja ekipa opetovano bori sa nedostatkom kulture dijela posjetitelja i građana.

Neodgovorni građani i ugostitelji

– Jako puno smo situacija imali da se ostavlja otpad pored kanti, a da kanta bude prazna. Ne možemo utjecati na nečiju kulturu. Ima i situacija da u restoranima rade mlade djevojke koje vreću od 30 ili 40 kilograma dovuku i fizički je ne mogu podignuti do kante pa ju ostave pored kante. Iste sekunde dođe galeb i to sve pokida i razbaca. Ako niste prisutni svake sekunde i u svakom momentu, to vam izgleda kao nered. Onda će ljudi reći kako Čistoća ne radi svoj posao, a ja vam garantiram da je prije pet minuta bilo sve oprano i očišćeno. Jako često korisnici ostavljaju i kante otvorene, požalio se Gospić te istaknuo kako je još uvijek svijest o važnosti reciklaže i pravilnog zbrinjavanja otpada nedovoljno raširena.

– Primjerice, podzemni kontejneri su postavljeni na dva mjesta na Poluotoku: na Kalelargi i kod bivšeg hotela Zagreb. Imate tamo biorazgradivi, reciklabilni i komunalni otpad. Nema šanse da uđete u ta dva kontejnera i da je sve bačeno kako treba. Komunalni otpad bude ubačen u reciklabilni i biootpad. Ljudi koji to rade su u manjini, ali uvijek ih ima, stvaraju problem i sebi i nama i gradu, istaknuo je Gospić te pojasnio kako plastiku ne mogu prešati ako je netko ubacio komunalni otpad u nju, neiskoristiva je. Može pedeset ljudi, kaže on, ubaciti svoju plastiku, ali doći će jedan i ubaciti komunalni otpad preko sve te plastike i pokvariti svačiji trud, poništiti taj kontejner.

Otkriva Gospić i kako im često glavobolje zadaju neodgovorni ugostitelji.

– Ne žele noću ukloniti svoje sjedalice s ulica. Oni kad su dobili dozvole za postavljanje potpisali su da će to činiti. Kada oni to ne naprave, naša perilica ne može proći i prati ulicu. Znači, rade problem nama, ali rade problem i sebi jer njima ujutro neće biti čisto kada dođu gosti, žali se ovaj bivši vozač kamiona Čistoće pa nam pokazuje slike nezahvalnih situacija u kojima se našla njegova ekipa.

Elvis Gospić, Foto: Luka Jeličić

Brda smeća

Gomila otpada na Trgu Petra Zoranića, ostavljena u noćnim satima tijekom jednog festivala, djelatnik koji »planinari« po brdu vreća za smeće u Ulici Špire Brusine, ostavljenih tik uz potpuno prazne kante, kolica za trgovinu napuštena na Pozdravu Suncu, dvometarska hrpa neisparanih kartonskih kutija pored trgovine – to i mnogo više sačinjava Gospićevu galeriju slika neprilika.

Naglašava kako postoji niz jednostavnih gesta i malenih promjena u navikama građana koje bi Čistoći značajno olakšale rad.

– Ljudi bi trebali imati jednu naviku, pogotovo na Poluotoku, da sav otpad iznose jako rano pa da ekipe koje su udarne mogu to pokupiti. Također, trebali bi iznositi otpad i u popodnevnim smjenama, u 15 sati, za popodnevnu smjenu. Vi imate situacije da se kartoni slažu na Kalelargu nakon što se sve očistilo. To su problemi koje stvaraju korisnici jer se stvara dojam da nije ništa očišćeno, da nije uredno. Nikoga ne košta ništa da otpad drži u svom skladištu par sati i iznese ga kada kamioni prolaze, umjesto da ga gomila po ulicama. Također, otpad se u gradu ostavlja svugdje, ne samo kod kanti. Bude ga i po portunima, žali se Gospić te dodaje kako je bilo situacija kada zbog raskopanih cesta nisu mogli pristupiti otpadu.

– Imali smo jako puno pritužbi na neodvoženje otpada na lokacijama kojima nismo mogli pristupiti baš zbog prekopanih cesta. Ljudi nisu imali razumijevanja. Žale se kako je Čistoća skupa, a plaća se 7 ili 8 eura mjesečno, što je manje od nekoliko kava, napominje Gospić te dodaje kako su radnici Čistoće iz dana u dan pod velikim pritiskom, posebice zbog nedostatka radne snage.

Nedostatak radnika

– Moji ljudi daju i iznad prosjeka da urede i očiste grad. Definitivno ima prostora da bude i više ljudi. Djelatnici daju svoj maksimum da bi se sve stiglo, da se ne osjeti nedostatak posada. To su veliki napori. Nedavno smo imali temperature od 40 stupnjeva u hladu, a da ne govorim kako je radniku na kamionu koji je na suncu i radi po osam ili deset sati na toj papuči na kamionu. To su heroji ovoga grada i kao takvi bi trebali biti vrednovani. Na kraju dana, čistoća grada je ogledalo grada, nas samih, kazao je Gospić te dodao kako se radi o izuzetno teškom fizičkom poslu.

– Računajte da kamion diže i kači 500 kanti u jednoj smjeni i 30-ak kontejnera u jednoj smjeni. Zamislite što je to da se samo 500 puta dignete na papuču i spustite s nje, gdje je još dizanje kante. Ove godine smo imali pregovore sindikata i Uprave oko povećanja plaće pa je sindikat uspio dogovoriti s upravom povećanje od 30 posto. Sigurno da su ljudi s time zadovoljni, ali i da gledaju u tom pravcu da bude to i više. Ako netko misli da je to puno ili previše, ja bih mu preporučio da samo jedan dan provede s nama pa onda neka donese sud o tome. Trenutno nemamo stranih radnika, ali naša realnost je nedostatak radnika i to nije problem samo Čistoće, nego Hrvatske općenito, pogotovo turističkih gradova, kazao je Gospić te se osvrnuo na pojedine komentare kako su u Čistoći uhljebi.

– Svakome onome tko tako naziva naše djelatnike, ja kažem da im je otvoren natječaj, da mogu i oni biti »uhljebi« i ne treba im veza. Vrata su im otvorena. Jedan radni dan neka provedu sa mnom ili mojim djelatnicima, onda neka donose sud o radu Čistoće, zaključio je Gospić.