Izložbom obuhvaćena burna prošlost bastiona i samostana sv. Nikole

U povodu obilježavanja 7. godišnjice od upisa Obrambenog sustava Zadra na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine, Znanstvena knjižnica Sveučilišta u Zadru i Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru predstavili su izložbu »Bastion i bivša crkva sv. Nikole u sklopu zadarskog fortifikacijskog sustava« u Izložbenoj dvorani Znanstvene knjižnice, a koja se može pogledati od 7 do 14 sati do 9. kolovoza.

Izložba je dio manifestacije »Zagrli Zadar« pod organizacijom Grada Zadra, a pruža uvid u prostor Bastiona sv. Nikole kroz raznovrsne vizualne artefakte i dokumente, od litografija, fotografija, razglednica, planova, karata i veduta do reprodukcija, rukopisa, knjiga, znanstvenih radova, časopisa, plakata te raznih memorabilija pohranjenih u fondu Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.

Izložbu su pripremili Tomislav Blažević, knjižničar i djelatnik Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru te Luka Bratović, knjižničar i djelatnik Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru. Tehničku podršku izložbi pružili su Brajen Dragičević, David Lonić i Marijo Dunat.

Burna prošlost

Na pitanje što veže bastion sv. Nikole i obližnju crkvu i samostan sv. Nikole u Zadru, autori ističu kako je jako puno odgovora, zanimljivosti i informacija vezanih za navedeno pitanje. Od strateške do reprezentativne uloge u tkivu zadarskog poluotoka prostor bastiona i samostana sv. Nikole imao je svoju burnu prošlost.

Smješten na sjeverozapadnom kraju zadarskog poluotoka, nastao zbog turske prijetnje, ostao je do današnjih dana u prilagođenim gabaritima pa je tako prostor mijenjao funkcije i vlasnike te se koristio u crkvene, vojne, zdravstvene, upravne i kulturne svrhe.

Navedeni prostor i danas je mjesto zanimljivih priča koje se isprepliću, a jedna od priča je i pripadanje dijelu fortifikacijskog sustava Zadra. Kao takav, 2017. godine upisan je na Popis svjetske baštine transnacionalnog serijskog kulturnog dobra »Obrambeni sustavi Republike Venecije u razdoblju od 15. do 17. stoljeća«.

Izložba »Bastion i bivša crkva sv. Nikole u sklopu zadarskog fortifikacijskog sustava« predstavlja još jedan u nizu projekata koji su nastali na tragu bogatog i raznolikog fonda Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.

– Zajedničkim snagama s Međunarodnim centrom za podvodnu arheologiju u Zadru, odnosno s kolegom i suautorom Lukom Bratovićem, pripremili smo jednu posebnu izložbu o prostoru bastiona i bivše crkve sv. Nikole u sklopu zadarskog fortifikacijskog sustava.

Napraviti izbor iz fonda na temu bastiona i bivše crkve sv. Nikole bio je koliko složen, toliko poučan, poseban i zanimljiv zadatak. Iz izabranih jedinica izdvojio bih kao uvod u temu Prikaz grada Zadra iz rukopisne karte čija se datacija vezuje uz 1718. godinu. Naime, karta prikazuje prostor tadašnje Dalmacije, Hercegovine i Albanije koji je pod mletačkom upravom, s naglaskom na utvrde i bedeme, izradio poznati iskusni mletački inženjer Francesco Melchiori, koji je službovao u Uredu generalnoga providura u Zadru.

Taj prikaz Zadra je zanimljiv jer prikazuje kako su u tlocrtu grada izgledale gradske zidine i utvrde 1718. godine. Osim Zadra prikazan je tlocrt utvrde sv. Nikole u Šibeniku i grada Kotora u današnjoj Crnoj Gori koji su također upisani pod serijsko dobro »Obrambeni sustavi Republike Venecije u razdoblju od 16. do 17. stoljeća: Stato da Terra – zapadni Stato da Mar«, priča Blažević, dodajući kako je navedena karta dio zbirke rukopisa koja se čuva u trezoru Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.

Fotografije i razglednice

Također, govoreći o izložbi, istaknuo je kako su nezaobilazne i fotografije razglednica iz fonda Knjižnice na kojima se može vidjeti kako se mijenjao prostor bastiona i samostana kroz povijest. Uz to, predstavili su i reprodukcije veduta zadarskog poluotoka s posebnim naglaskom na njegov zapadni i sjeverozapadni dio gdje se vidi zvonik, crkva i zgrade na bastionu, priča nam, dodajući kako je zanimljiv i rukopis o inventaru zadarskog nadbiskupa Mate Karamana iz 18. stoljeća u kojem se navodi stanje u samostanu sv. Nikole, broj redovnica i njegova posebnost.

Zanimljiv je i panoramski prikaz Zadra ili veduti »Zarra: plan obrambene utvrde Zadra/Giuseppe Rosaccio« koju je izradio Giacomo Franco u tehnici bakroreza, a tiskana je u Veneciji. Navedeni prikaz je dio Zbirke zemljopisnih karata i atlasa Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.

Pripremanje ovih izložbi, odnosno »baštinskih proizvoda« u Znanstvenoj knjižnici Zadar treba sagledati kao proces koji stalno stvara nešto novo, odnosno kao svojevrsne »znakove vremena« prošlosti lokalne zajednice koji se predstavljaju i prezentiraju današnjim posjetiteljima i korisnicima, kaže Blažević.

Drugi suautor izložbe, Luka Bratović, knjižničar i djelatnik Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru ukratko nam je ispričao kako su zapravo došli na ideju za ovu izložbu.

Istraživački rad

– Izložba je zapravo rezultat istraživačkog rada. Naime, još prošle godine, kontaktirao sam kolegu Blaževića, kojeg inače poznajem još iz studentskih dana, te sam ga zamolio za pomoć pri pretraživanju literature iz bogatog fonda Znanstvene knjižnice za potrebe jednog od brojnih projekata koje provodimo u Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju u Zadru. Pregledali smo brojne izvore – literaturu, arhivske zapise, razglednice, fotografije i vedute.

Fokus nam je bio upravo na bivšoj crkvi i samostanu sv. Nikole, u čijem sklopu danas djeluje Centar. Smatram da je ovo izvrstan primjer suradnje dviju ustanova i dviju knjižnica jer smo prilikom istraživanja pronašli brojne zanimljive izvore i informacije koje smo odlučili podijeliti putem ove izložbe. Uvjeren sam da će se naša suradnja nastaviti te da ćemo u budućnosti raditi na nekim novim, zanimljivim projektima, podijelio je knjižničar Luka Bratović.

Prilikom razgledavanja ove hvale vrijedne izložbe, uz stručno vodstvo knjižničara Blaževića, dobili smo detaljan uvid u prostor Bastiona sv. Nikole, kao i o povijesti samostana i crkve sv. Nikole. Otkrili smo da je naziv bastiona povezan s obližnjim samostanom i crkvom sv. Nikole, u kojem su nekad boravile benediktinke.

Samostan je osnovan 1202. godine, nakon što je prvotni samostan bio uništen tijekom križarskog rata. Benediktinke su bile primorane premjestiti se na rub zadarskog poluotoka, tik do srednjovjekovnih zidina. Iz tog razdoblja je sačuvan romanički zvonik koji od samog osnutka samostana svjedoči o dugoj povijesti. No, dolaskom franjevaca i sv. Frane u Zadru, taj samostana prelazi pod upravu franjevačkog reda, odvajajući se od benediktinske regule.

Nadalje, Blažević nam priča kako su se stari i dotrajali srednjovjekovni zidovi oko Zadra u vremenu turskih prijetnji počeli obnavljati i uređivati za vrijeme Mletačke vlasti po tadašnjim modernim načinima gradnje – s cijelim nizom utvrda, bastiona i kortina.

Zanimljive činjenice

– Mletačke vlasti su preuzele prostor samostana u vojne svrhe, dok su klarise premještene u Veneciju i samostana sv. Marije u Zadru. Tijekom mirnodopskog razdoblja opatice su se vratile, ali bastion sv. Nikole zadobiva sve više na svojoj važnosti kao istaknuta gabaritna točka utvrđenog zadarskog poluotoka, kazao je Blažević, te podijelio kako je zanimljiva činjenica da nova, treća crkva sv. Nikole, čija ja izgradnja započela 1760. godine, ne prati položaj sjever-jug koje su tad imale ostale zadarske crkve. Ta crkva je bila okružena bastionom i vojnim objektima, ali nikada nije završena u potpunosti u baroknom stilu.

Krajem 18. stoljeća, točnije 1798. godine, s propašću Mletačke republike samostan zatvara svoja vrata i prenamjenjuje se u vojnu bolnicu, a kasnije i u vojarnu. Pritom je pokretna vrijedna imovina samostana sv. Nikole, s preostalim opaticama, prebačena u samostan sv. Marije.

Početkom 19. stoljeća, 1807. godine, francuska vlast na samom rubu bastiona podiže zgradu barutane i prostor opremaju podzemnim skloništima. Cjelokupni kompleks bastiona je u takvom obliku egzistirao i za vrijeme prve austrijske, francuske te dijelom druge austrijske uprave.

– Upravo tijekom druge austrijske uprave započinje preobrazba cijelog prostora bastiona sv. Nikole. Prvenstveno odlukom o rušenju dijela zidina od sv. Frane do utvrde Citadele, dok se fortifikacije ustupaju tadašnjem gradu Zadru na upravljanje.

No, ipak, prostor bastiona je i dalje u vojnoj službi, spušta se nivo samog bastiona, a do njega se radi nasip na kojem se gradi Nova obala (Riva nuova).

Dobiveni plato ispred bastiona služio je kao šetalište, ribarnica, a pod njega se gradi zgrada Hrvatske čitaonice. Barutana na bastionu se ruši, a vojne vlasti 1906. godine podižu Palaču vojnog komandanta, priča nam Blažević, dodajući kako je tada cjelokupni prostor dobio novu vizuru.

Vojna bolnica

Nadalje, kako nam priča Blažević, u 20. stoljeću, tijekom Prvog svjetskog rata, godine 1914. se u kompleksu Vojne bolnice sv. Nikole prostor preuređuje u Bolnicu Crvenog križa, gdje se skrbilo o ranjenicima s bojišta. Osim bolnice, 1912. godine je otvoren i Bakteriološki zavod, kao prva ustanova takve vrste u Dalmaciji s ciljem unaprjeđivanja znanstvenih nastojanja i kontrole u borbi protiv epidemija i zaraza, kao i obrazovanja budućih liječnika; a djelovao je sve do kraja Drugog svjetskog rata.

– Dolaskom talijanske vlasti prostor je i dalje služio kao vojna bolnica i vojarna, koja nakon 1920. godine dobiva ime po poginulom talijanskom vojniku Tomassu Gulliju. Pod toponimom vojarna Gulli prostor je poznat i nakon Drugog svjetskog rata, kada u kratkom razdoblju u navedene prostore ulazi Jugoslavenska narodna armija, kaže Blažević.

Također, objasnio nam je kako se prostor platoa ispred bastiona parkovno uređen 1928. godine, kao spomenik poginulim Dalmatincima u Prvom svjetskom ratu. Nažalost, kako priča, taj spomenik je uništen tijekom bombardiranja grada i raščišćavanja ruševina nakon Drugog svjetskog rata.

– Palača vojnog komandanta mijenja funkciju i za talijanske vlasti postaje Palača guvernera, a nakon Drugoga svjetskoga rata u navedenoj zgradi su se skupljale umjetnine iz tada porušenog Zadra. Palača je kratko bila u službi i Državnog arhiva da bi naposljetku postala Dom Jugoslavenske narodne armije te se prostor preuređuje u navedene svrhe, opisuje Blažević, ističući kako je prostor bivše vojne bolnice i vojarne nakon toga prepušten devastaciji i propadanju.

Temeljita obnova

Međutim, od 1980-ih godina prostor crkve sv. Nikole se arheološki istražuje i uređuje u skladište i arhivu današnje Tankerske plovidbe. U jedno krilo samostana useljava Knjižnica Arheološkog muzeja Zadar, kao i druge službe Muzeja. Početkom 1990-ih, za vrijeme Domovinskog rata, JNA-a iseljava iz palače te navedena zgrada postaje sjedište Zadarske županije, sve do današnjih dana.

– Nakon 2000. godine južni prostor bivšeg samostana se arheološki istražuje, uređuje i prenamjenjuje za Međunarodni centar za podvodnu arheologiju. Na dijelu obale ispod bastiona sve do kraja 20. stoljeća nije ništa izgrađeno. Taj dio grada ostao je manje-više osim parkovne arhitekture izoliran i zapušten sve do izgradnje Morskih orgulja i Pozdrava Suncu prema projektu arhitekta Nikole Bašića.

Arhiv Tankerske plovidbe seli iz bivše crkve sv. Nikole, a crkva se počinje koristiti zbog svoje akustike za predstave i koncerte, pojasnio je Blažević, istaknuvši kako je detaljnom obnovom crkve sv. Nikole navedeni sklop postao Edukativno prezentacijski centar za podvodnu arheologiju u okviru Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru, ta koji je svečano otvoren u travnju 2024. godine.