Razgovarali smo s talentiranim glazbenikom zadarskih korijena: 'Radim ono što volim...'

Sinoć su u sklopu 64. Glazbenih večeri u sv. Donatu nastupili Toni Starešinić na klavijaturi i Andrej Jakuš na trubi te su izveli glazbeni program pod nazivom »Morska suita«. Naime, izveli su prvi dio koji je objavljen na Chuijevom prvom album »Chui« iz 2012. godine, drugi dio soundtracka »Nesreća«, gdje je surađivao s Andrejem Jakušem, a za ovu priliku su specijalno skladali treći dio suite i izveli ga premijerno u Zadru. Prvi dio se odnosi o rađanju života u moru, drugi dio opisuje brodolom i govori o tragičnim smrtima, dok treći dio spaja krug života i njegovu beskrajnost s beskrajnošću i vječnošću mora, navodi skladatelj i klavijaturist Starešinić, istaknuvši kako mu je uvijek zadovoljstvo svirati u rodnom Zadru, a prethodno je svirao ovdje s bendom Mangroove i Chuijem, te u sastavu svoje supruge Je Veux.

Glazbeni geni

– Budući da sam odrastao u Zadru uvijek mi je zadovoljstvo svirati tu. U okviru našeg nastupa povodom 64. Glazbenih večeri u sv. Donatu, priredili smo jedan neobičan koncert te smo odveli publiku u neki naš začarani film i odvukli ih barem na tren od svakodnevice, podijelio nam je Starešinić u razgovoru.

Ovaj talentirani glazbenik rođen je u Zadru, ali ima korijene na Silbi preko oca i na Istu preko majke. No, budući da je živio na Istu, kaže kako su mu veze sa Silbom nešto slabije, ali još uvijek ima tamo rodbinu, uključujući Ivanu Kuljerić Bilić, umjetničku voditeljicu Glazbenih večeri u svetom Donatu, pa je glazbenu crtu povukao upravo s te strane.

– Glazbeni geni koji su oblikovali moju obitelj došli su zapravo s tatine strane. Tata me upisao u Glazbenu školu Blagoje Bersa u Zadru, dok ključni utjecaji za moju glazbu dolaze iz moje ljubavi prema jazzu, bluesu i rocku, a ne iz klasične glazbe. Za moj glazbeni razvoj bila je presudna glazba koju su mi roditelji usadili. Sjećam se kako mi je tata donosio različite ploče, ali isto tako i pomorci s Ista. Uz to, najveći utjecaj na moju ljubav prema glazbi su odigrali i koncerti. Sjećam se tako svog prvog pravog koncerta u HNK Zadar, kada sam bio dječak, a gdje me očarao jedan gospel bend. S vremenom su rock’n’roll, blues i jazz postali moja strast, priča nam Starešinić.

Međutim, sve je započelo kada je završio Gimnaziju Vladimira Nazora i preselio se u Zagreb zbog studija.

– Zapravo sam u Zagrebu počeo graditi svoje glazbene veze i stvorio svoj prvi bend Mangroove, s kojim sam tijekom 2009. objavio prvi album. To smatram svojim početkom u profesionalnom glazbenom svijetu. Od tada sam snimio petnaestak albuma i osnovao bend Chui, dok je moja supruga osnovala bend Je Veux, u kojem isto djelujem, priča nam ovaj talentirani skladatelj i klavijaturist, koji posljednjih pet do šest godina živi kao samostalni umjetnik, posvećen djelovanju u različitim glazbenim sastavima, ali isto tako glazbi za kazalište i televiziju.

Za njega je glazba, kako ističe, prvenstveno sloboda izražavanja, o čemu svjedoče i njegove mnogobrojne glazbene kompozicije.

– Vjerujem da svi ljudi mogu pronaći nešto u čemu su dobri, što vole i u čemu imaju slobodu kreativnog izražavanja. Glazba je za mene osobno medicina, ali istodobno i predivna umjetnost koja komunicira na posve jedinstven način, kao niti jedna druga umjetnost. Glazba je prije svega jedan univerzalni jezik koje se prije svega osjeća, emotivno i intuitivno, dok tek nakon toga dolaze naučeni obrasci. Jednostavno glazbu možete osjetiti bez da išta znate o njoj, ona je jednostavno energija koja se osjeća. Glazba je jezik naše planete, ističe Starešinić, koji neumorno radi na novim materijalima.

Nadolazeći albumi

Trenutno završava novi album s Chuijem, a koji možemo očekivati na jesen. Pritom nam je kazao kako su ga snimali s proširenim postavom, koja ovaj put uključuje i puhače. Paralelno radi i na novom albumu s bendom Mangroove. S obzirom na količinu angažmana, upitali smo ga kako izgleda njegov kreativni proces i kako to sve uspijeva uskladiti.

– Moj kreativni proces započinje u mom kućnom studiju, gdje eksperimentiram s klavijaturama dok ne razvijem osnovnu ideju skladbe. Nakon toga donesem to dečkima u bendu na probu i tijekom proba često se događaju spontane ideje prilikom čega zajedno stvaramo glazbu. Inspiracija mi može doći u bilo koje vrijeme i iz različitih izvora, zato mi je važno da zabilježim ideje odmah prije negoli nestanu. Što se tiče organizacije, imam sreću da živim od onoga što volim raditi, ali to također znači da je ponekad sve u kaosu. S godinama imam sve manje vremena za druge stvari, što nekad može biti izazovno. No, planiranje je ključno – moram pažljivo isplanirati svoje vrijeme kako bih stigao obaviti sve obaveze. Kao samostalni umjetnik, važno mi je iskoristiti svaku priliku koja mi se pruži, jer nikad ne znam kada će se ponovno pojaviti. Često je gužva i borba za slobodne trenutke, a najveći mi je izazov uskladiti sve to s potrebom za odmorom. Unatoč svemu, ne žalim se jer radim ono što volim i to me čini sretnim, rekao je Starešinić.

Osim toga što stvara glazbu, i sam je veliki zaljubljenik i poznavatelj glazbe, pa razgovor nije mogao proći bez pitanja što trenutno sluša.

– Prva stvar koju radim svako jutro kad se probudim je da si napravim kavu i stavim neku ploču i uživam u glazbi. Često slušam ploče, bilo da je riječ o jazzu, rocku, bluesu, elektronici, progresivnom rocku, world musicu ili psihodeliji. Trenutno sam u fazi prikupljanja starih klasika koji mi nedostaju u kolekciji. Također, u posljednje vrijeme me posebno zanima skandinavska glazbena scena, posebice njihov najprogresivniji jazz, pop i rock pod okriljem norveške izdavačke kuće Rune Grammofon. Među njima je norveški bend Krokofant, nisu toliko poznati ovdje, ali se nadam da će jednog dana doći svirati tu, podijelio je s nama Starešinić.

S obzirom na to da je vlasnik i dva samostalna albuma – »Disaster« (2019) i »Survival Kit« (2021), ispričao nam je više o njihovom nastajanju.

FOTO: ARIF SITNICA

Brojne nagrade

– Album »Disaster« ili »Nesreća« nastao je kao glazbeni soundtrack za dokumentarni serijal »»Nesreća«, dok je »Survival Kit« nastao kasnije, tijekom pandemije, kao izraz duhovnog i tjelesnog preživljenja u tom razdoblju. Međutim, najveći uspjeh u mojoj karijeri dolazi zapravo od albuma s Chuijem i Mangroove-om. S njima sam ostvario značajne suradnje s različitim glazbenicima, poput Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije, Josipe Lisac, Dade Topića, Edo Maajke, Tedi Spalata i tako dalje, ističe Starešinić, čiji su albumi više puta bili u nominaciji za Porin, a mnogi od njih su i osvojili ovu prestižnu nagradu.

– Prvi Porin koji sam dobio u životu bio je za album »Chui ovu glazbu« benda Chui u suradnji s Jazz orkestrom HRT-a, za koji smo osvojili nagrade za najbolji jazz album, najbolju jazz izvedbu te Porin za vokalnu izvedbu. Album je također bio nominiran za najbolji album godine, što je bilo izuzetno priznanje. Naslovnicu za taj album radio je Esad Ribić, naš poznati svjetski stripaš. Kasnije, album »Kapetanov dnevnik« također osvaja Porina za instrumentalnu izvedbu. Album »Survival Kit« dobio je Porina za najbolji album elektroničke glazbe, dok smo u Mangrooveu u suradnji s Jazz orkestrom HRT-a također dobili Porina za Najbolji album međužanrovske glazbe, dok smo osvojili i Porina za Najbolju instrumentalnu izvedbu (izvan klasične i jazz glazbe) za skladbu »Azimut Theme«. Album moje supruge od benda Je Veux također je nagrađen Porinom za najbolji album elektroničke glazbe. U RockOff nagradama, koje dodjeljuju glazbeni novinari, osvojio sam nagrade za album godine, izvođača godine i brojne druge. Premda su nagrade važne, isto tako je važna podrška i publika. Sviramo i živimo od glazbe, što je velika privilegija i radost, ističe Starešinić.

Kako nam otkriva, najviše nastupa s Chuijem, budući da kao instrumentalni sastav nemaju jezičnih barijera. Svirali su tako po regiji, ali i ostalim europskim zemaljama, primjerice u Litvi i Francuskoj. Radili su glazbu za jednu kazališnu predstavu, prilikom čega su uživo izvodili njihovu glazbu, što im je zapravo omogućilo da proputuju dobar dio Europe. Najviše su nastupali prije pandemije, dok je nakon toga sve pomalo usporilo. Međutim, trenutno ponovno nastupaju po regiji, dok izvan Europe još nisu imali priliku.

FOTO: ZOE SARLIJA/PIXSELL

Suradnje s velikim licima

Budući da je surađivao s brojnim etabliranim hrvatskim licima na sceni, upitali smo ga da nam kaže više o tome.

– S Josipom Lisac surađujem već sedam godina, počevši od pjesme »Putujem«. Nakon toga me pozvala u svoj bend. Također sam surađivao s Edom Maajkom u njegovom bendu, Mangroove i Tedi Spalatom i tako dalje. Trenutno pripremamo nove suradnje s nekim poznatim glazbenicima, ali još ne smijem otkrivati detalje. Volim te suradnje jer otvaraju nova vrata kreativnosti koja obogaćuje našu i njihovu glazbu, istaknuo je, dodajući kako ima mnogo divnih ljudi s ljudske i glazbene strane.

– Josipa Lisac je izuzetno draga, empatična i inteligentna osoba. S njom je sve lagano i opušteno, vrlo je otvorena prema glazbi i suradnji te nas potiče da sviramo nešto novo. Voli se prepustiti glazbi, što je vodi u nove smjerove. Ima 74 godine i nije joj lako sve to izvoditi, radi koncerte duže od dva sata, a svaki nastup mora biti vokalno savršen. Ipak, još uvijek se ne predaje. Stvarno se trudi i posvećena je sebi i publici kako bi svaki koncert bio na visokoj razini. Uz nju je uvijek opušteno i zabavno, priča nam Starešinić.

Za kraj, upitali smo ga kako vidi hrvatsku glazbenu scenu i poziciju nezavisne glazbene scene.

– Hrvatska glazbena scena se zadnjih deset godina značajno probudila. Digitalne tehnologije su omogućile mnogima da se bave glazbom i proširile načine distribucije. Ima jako puno talenta, svaki dan izlazi neka nova pjesma i stvarno mi je ponekad teško sve to pratiti. Kvaliteta i kvantiteta su na visokoj razini, a mogu se naći odlični bendovi. S druge strane, nezavisna scena se mora stalno boriti za prilike i prostore za izvođenje. Imamo mnogo glazbenika i bendova, ali vrlo malo prostora za nastupe, što je veliki problem. Često je dovoljno samo da bend opstane, a nije lako dostići potencijal kao neke starije zvijezde koje još uvijek dominiraju scenom. Teško je i treba puno energije i volje, često uz dodatne poslove sa strane kako bi se moglo preživjeti, zaključuje Starešinić, koji ima tu sreću da radi ono što voli i da živi od toga kao samostalni umjetnik.