ponedjeljak, 25. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

10 C°

TURISTA NIKAD VIŠE

Turistički boom u Ravnim kotarima! ’Kuća za odmor u Miranjama? Govorili su da nismo normalni, a sada...’

Autor: Doris Babić

12.07.2024. 13:31
Turistički boom u Ravnim kotarima! ’Kuća za odmor u Miranjama? Govorili su da nismo normalni, a sada...’

Foto: Luka Jeličić



Prije dvadesetak godina turizam u Ravnim kotarima bio je, blago rečeno, teško zamisliv zbog niza faktora, uključujući poslijeratno razdoblje, nedostatak infrastrukture, ekonomske izazove i silni fokus na obalne turističke destinacije. Ljudi su se uglavnom oslanjali na tradicionalne djelatnosti, poljoprivredu, posebice maslinarstvo i vinogradarstvo, kao i stočarstvo, što je oblikovalo identitet kraja koji je itekako očuvan i dan-danas.


Zahvaljujući upravo toj vjernosti tradiciji, povezanosti s prirodom i njenim bogatstvima, kao i značajnim ulaganjima, ali i promjeni percepcije i strateškom pristupu tijekom posljednjih desetljeća Ravni kotari postali su idealna destinacija za sve veći broj posjetitelja koji traže autentična, opuštajuća, raznolika i bogata iskustva.


Na području Turističke zajednice Ravni kotari, najveće u Lijepoj Našoj, koje obuhvaća općine Zemunik, Škabrnja, Galovac, Polača, Stankovci, Lišane Ostrovičke i grad Benkovac, kako saznajemo od direktora TZ-a, Vanje Čvrljka, je oko 250 kuća za odmor i ove će godine prvi put premašiti 200.000 noćenja.




– Što su kuće autohtonije, to su traženije, cijeni se kamen, drvo, tradicijska gradnja, obvezno bazen, a ostalo po želji, no što je više sadržaja, to je bolje. U Ravnim kotarima turizam ide u pravom smjeru, posebno ako imamo na umu moderne turističke trendove i potražnju.


Mi im još uvijek možemo obećati mir, intimu, blizinu, ekologiju i održivost, dok je to na moru nažalost teško, govori Čvrljak i dodaje da je prosjek popunjenosti minimalno deset tjedana.


Duh gostoprimstva


I zaista, zadržali su duh gostoprimstva, jednostavnost i srdačnost koja je nekoć postojala i na obali, dok ju nije progutao masovni turizam.



Taj smo duh osjetili čim smo zakoračili u Villu Marinić, u Donjim Miranjima, mjestu s dvadeset stanovnika, udaljenom šest kilometara od grada Benkovca. Dočekala nas je Marijana Marinić, s osmijehom, domaćim kozjim sirom iz vlastitog OPG-a, pršutom, pancetom te likerima koje je također sama napravila.


– Niste trebali, govorimo iz puke pristojnosti, premda stol izgleda itekako primamljivo.


– Ma ‘ajde, mi tako svakome gostu pripremimo, mi ne nudimo, mi poslužimo. To je samo znak dobrodošlice i prilika za degustaciju naših delicija, govori Marijana, a recenzije na platformama za iznajmljivanje pokazuju da su gosti oduševljeni ovom gestom, kao i svim ostalim elementima ove kuće za odmor.


Nazdravimo likerom od limete i naranče, okrijepimo se finom spizom i započnemo razgovor, opušteno, spontano, jednostavno, kao stari prijatelji, razgovor koji potvrđuje onu staru narodnu izreku: »Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača.«


– Muževi roditelji su 2003. godine kupili ovu ruševinu, tada nije bilo struje, a ni dan-danas nemamo vodu, nego gusterne. Na agregate se palila miješalica, strašno, započinje Marijana pokazujući nam fotografije koje zaista nitko ne bi mogao povezati s građevinom kakva je danas.


Hoće li itko doći?


Uselili su se 2006. u tu kuću i tu ih je živjelo dvanaestero, cijela familija. Muževljeve sestre su se kasnije udale i odselile, i brat se oženio i otišao.



– Muž i ja smo tu pokraj napravili svoju kuću, imamo troje djece. Imamo i stolariju i OPG. Stolarija je najprije bila mala, drvena, isto su radili na agregatu, nije bilo struje, a morali su krenuti od nečega. I tako, malo po malo, renovirali smo 2021. godine ovu kuću u kojoj smo najprije svi skupa živjeli.


Svi su nam govorili da smo budale, di smo krenuli, pandemija je već bila počela, svi su nas pitali jesmo li mi normalni, priča Marijana i dodaje da je Vanja Čvrljak, direktor TZ-a Ravni kotari, bio rijetka podrška, vjetar u leđa koji joj je trebao.


Na ideju su došli tako što je njen muž, koji radi stolariju, vidio nekoliko sličnih kuća i jednostavno su odlučili da žele i oni nešto takvo, iako su bili svjesni da je taj pothvat velik rizik. Najveći izazov im je bilo pitanje hoće li, s obzirom na to da su sve radili sami, uz pomoć svekra i muževog ujaka, stići renovirati do kraja i – hoće li itko uopće doći.


– Prve godine smo bili puni 45 dana, iako smo oglasili kuću tek u šestom mjesecu. Svake godine je sve više rezervacija, prošle godine smo bili puni 105 dana, dobro je krenulo i ove godine. Zadovoljna sam s obzirom na to da nismo blizu mora.


No, mi imamo mir i tišinu, ljudi se mogu opustiti, djeca se mogu igrati, imaju sve sadržaje, zrak je čist, nema nigdje nikoga.


Zna se dogoditi da gosti odu na more, ali odmah se vrate, kažu da im se ne da ni kupati, da je gužva, oni baš žele potpuni mir i odmor, objašnjava Marijana adute ruralnog turizma te ističe blizinu Krke, Zrmanje i Kornata kao destinacija koje zanimaju njihove goste.



Koze i pčele


A velika je prednost i njihov OPG, proizvode kozji sir i med što se odlično sljubljuje s ovim tipom turizma. Marijana nudi degustaciju proizvoda, pokazuje gostima kako se prave sir i med.


Premda to gostima predstavlja izniman doživljaj, Villa Marinić nudi i klasične sadržaje za zabavu; grijani bazen, roštilj, biljar, stolni nogomet, tenis, trampolin, ljuljačke, PlayStation, fitness-centar…


U kuću se može smjestiti 12 ljudi i uglavnom dolaze dvije do tri obitelji, a najčešći su im gosti Nijemci. Ponekad dolaze i grupe mladih i zanimljivo je, saznajemo od Marijane, koliko zapravo znaju o nama i koliko se, vidjevši okolo porušene kuće, raspituju o Domovinskom ratu.


S druge strane, Marijana ističe da je nedostatak, kada dođu mlađi, što nema mjesta koje bi im mogla predložiti za izlazak.


– Žalosno mi je kad dođu mladi i žele izaći i ja im predložim Biograd, a u diskotekama sviraju samo cajke. Gosti se vrate i kažu da ne znaju koja je to vrsta glazbe, ali da je jednostavno ne mogu slušati. Sramota je da jedan grad koji se bavi turizmom i koji živi od ta dva mjeseca dere samo cajke, kazuje Marijana.


Osim tih sitnica, na koje iznajmljivači ionako ne mogu utjecati, gosti su itekako zadovoljni, a to, osim recenzija, pokazuje i činjenica da im se vrlo često vraćaju, a nerijetko gosti postanu i prijatelji.



Radi cijela obitelj


Valja naglasiti da su prije dvije godine dobili zlatnu plaketu za najboljeg iznajmljivača i oznaku kvalitete »Welcome« u kategoriji kuća za odmor, a riječ je o projektu koji je osmislila Zadarska županija kako bi pomogla osigurati veću vidljivost obiteljskom smještaju, ali i naglasila iznimnu važnost u podizanju kvalitete i praćenju suvremenih trendova ponude i potražnje.


– Prijavila sam se, ali nisam niti malo očekivala. Kad su me zvali, mislila sam da se netko zeza sa mnom, netko od prijatelja ha-ha. Zvali su da sam ušla među četvero najboljih i da bi došli razgledati kuću. Stekla sam dojam da zapravo ocjenjuju domaćina, zato mi je posebno drago. Ali da, bila sam u šoku kad smo osvojili tu nagradu, govori Marijana.


– Kako biste uspjeli, trebali biste ne bojati se ničega, riskirati sve i – raditi, ističe Marijana koja uglavnom sve radi sama, svekar i svekrva pomognu oko OPG-a, a pomažu u poslovima i djeca.


Djeci je lijepo, govori Marijana, u Benkovcu, za razliku od pet, šest godina unatrag, sada ima svakakvih aktivnosti, svih vrsta sportova, vrtić, škola, srednja škola, stalno se održavaju zanimljive manifestacije i, prema njenoj ocjeni, postao je idealan gradić za život.



– Ja sam iz Debeljaka, kad sam se udala, rugali su mi se kamo sam pošla, a sad mi kažu da se dive gdje živim.


Ma, ja uvijek govorim da nije važno gdje živiš, nego kako sam sebi stvoriš, da ti bude lijepo, naglašava Marijana.


A sudeći prema sve većoj želji i potrebi za bijegom od užurbane svakodnevice, u ovom će malom mjestu, kao i u čitavim Ravnim kotarima, biti sve ljepše i ljepše.


Mir, tišina i čist zrak, kao i sve ono iskonsko – od uzgoja i proizvodnje hrane do uživanja u zelenim prostranstvima, u suvremenom svijetu postaje luksuz, stoga su ovakve oaze neprocjenjive.


U skladu s tim, Ravni kotari polako, ali sigurno postaju simbol održivog i autentičnog ruralnog turizma. Posjetitelji ovdje mogu doživjeti pravi duh Dalmacije, uživati u prirodnim ljepotama i lokalnim proizvodima te se opustiti u mirnom i gostoljubivom okruženju.


Uz pravi pristup i predanost, potvrđuje to priča o Villi Marinić, ruralna područja mogu postati uspješne turističke destinacije koje nude jedinstvena iskustva i pridonose održivom razvoju čitave lokalne zajednice.


Simbol održivosti


Ravni kotari polako, ali sigurno postaju simbol održivog i autentičnog ruralnog turizma. Posjetitelji ovdje mogu doživjeti pravi duh Dalmacije, uživati u prirodnim ljepotama i lokalnim proizvodima te se opustiti u mirnom i gostoljubivom okruženju. Uz pravi pristup i predanost, potvrđuje to priča o Villi Marinić, ruralna područja mogu postati uspješne turističke destinacije koje nude jedinstvena iskustva i pridonose održivom razvoju čitave lokalne zajednice.