Zbog toga što nije htio pratiti tadašnjeg direktora Tankerske, Matas je postao politički nepodoban

Iz tiska je nedavno izašla nova knjiga, »Slučaj Matas«, poznatog zadarskog novinara i publicista Šenola Selimovića, bivšeg glavnog urednika Zadarskog lista. U njoj je Selimović obradio javnosti poznat slučaj Praćenja iz 1988. i 1989. godine koji je bio jedan od nekoliko najznačajnijih događaja koji su obilježili zadnje dvije godine socijalističkog režima uoči održavanja prvih višestranačkih izbora u proljeće 1990., nakon kojih je vlast preuzeo HDZ na čelu s dr. Franjom Tuđmanom.

S obzirom na to da su iza toga uslijedili brojni dramatični događaji, od osamostaljenja Hrvatske preko Domovinskog rata, ovaj važan slučaj je potonuo u zaborav iz kojega ga ova knjiga pokušava izvući. Zadarski ogranak Matice hrvatske predstavit će ovu knjigu početkom rujna.

Trebao ih pratiti, a svi ih hvale

– U mojoj novoj knjizi »Slučaj Matas« govori se o slučaju o kojem se nije pisalo samo u zadarskim medijima, već i republičkim odnosno općehrvatskim, u Vjesniku, tjedniku Danas, svi su o tome pričali. Bila je to nesvakidašnja situacija, osobito za okvire ondašnjeg režima.

Suprotstaviti se u ono vrijeme režimskim principima bilo je samo za građanski hrabre pojedince, kaže Selimović dodajući kako je priča krenula kada je tadašnji inspektor Općinskog sekretarijata unutarnjih poslova (OSUP), što bi bio današnji pandan Policijske uprave zadarske, Filip Matas, dobio nalog od tadašnjeg sekretara (današnjeg načelnika PU), da prati, promatra i izvještava ga o kretanjima pojedinih Zadrana koji su bili na određenim političkim ili gospodarskim funkcijama.

– Spomenuti Zadrani su tadašnjoj lokalnoj vlasti bili zanimljivi zbog određenih sumnji ili možda interesnih pozicija u planovima tadašnje lokalne vlasti.

Trebali su pratiti Ivana Pašu, danas pokojnog osnivača i dugogodišnjeg šefa Jugotankera, današnje Tankerske plovidbe, Ivicu Maštruka, koji je u ono vrijeme bio tek u naznakama kao kandidat za veleposlanika bivše SFRJ u Vatikanu, što je kasnije postao, Rudija Bašića, tadašnjeg člana SUBNOR-a, prvoborca, koji je međutim po svojim stavovima daleko liberalniji i otvoreniji u odnosu na te strukture SUBNOR-a koje su bile vrlo rigidne, konzervativne, te Josipa Vidakovića, tadašnjeg direktora Filozofskog fakulteta u Zadru.

Matas je ubrzo shvatio da iza tog zadatka ne stoje neki principijelni, profesionalni razlozi te da ti ljudi nemaju problem sukoba sa zakonom ili da se možda bave neprijateljskom djelatnošću u odnosu na tadašnje kriterije tko je neprijatelj, a tko nije, pojašnjava autor knjige dodajući kako je ovaj milicijski inspektor razgovarajući sa svjedocima i počevši raditi na tom predmetu utvrdio kako ljude koje je trebao pratiti svi hvale, te je onda pomalo proniknuo u bit priče.

Klanske podjele

– Radilo se u sukobima klanskih politika. SUBNOR je u to vrijeme vodio žestoku kampanju protiv nekih ljudi koji su navodno omogućili da Ivan Paša ostane dva mjeseca dulje na dužnosti u Jugotankeru, budući da je trebao po tadašnjim zakonima otići u mirovinu.

Tu se vidjelo koliko inzistiraju da istisnu Pašu iz sustava jedne jake gospodarske grane tadašnjeg Zadra i očito postave kadrovski neke svoje ljude. Ovaj slučaj je slojevita priča, ima političku, ideološku i interesnu pozadinu. Bila je jedna partija, jedna ideologija i jedan vođa, ali su i unutar te vlasti postojali klanovi koji su vodili borbu za pozicije, interese i unutar tih klanskih interesnih borbi se i događa ova afera Praćenja.

Kad je Matas shvatio o čemu se radi, došao je u sukob sa svojom savješću. Odbio je nalog, te je nekim ljudima čak priznao o čemu se radi. Kada je to priznao, počela je njegova kalvarija. Imperij uzvraća udarac. Sustav, politički, policijski i sudski uperio je sve protiv njega. To je bilo vrijeme kad je bila čvrsta sprega između tri grane vlasti, izvršne, zakonodavne i sudske.

Ondašnji režim je vodio veliku brigu, imao je veliku kontrolu oko kadrovske politike. Bez suglasnosti partijskog komiteta (Savez komunista, op.a.) i SUBNOR-a niste mogli postaviti nikoga na nijednu dužnost u gospodarstvu, sudstvu, javnoj upravi.

To je karakteristika tog političkog sustava, ističe Selimović koji je rekao kako je protiv Matasa pokrenuta najprije politička kampanja koju je vodio partijski komitet, jer je on bio član Saveza komunista (SK), pa ga je trebalo najprije politički difamirati, isključiti iz SK, a usporedno se pripremao teren i za profesionalni progon.

– Sljedeći korak je bio disciplinski sud OSUP-a Zadar nakon čijeg zasjedanja je Matas dobio otkaz zato što je, kako piše u rješenju, politički i moralno nepodoban za obavljanje službe. Uslijedio je postupak sudskog progona, budući da su ga tužili da je uznemiravao javnost, da je to sve skupa lažno predstavio.

No, sudski postupak na njegovu sreću nije uspio završiti, budući da to nije išlo preko noći, već je ovaj postupak krenuo 1990., usporedno s promjenom vlasti. Sudski postupak je očigledno trebao završiti zatvorskom kaznom, no budući da dolazi do promjene vlasti, ali i kompletnog ozračja u politici, društvu, prvih višestranačkih izbora, bespredmetno je da se u novim okolnostima pluralizma, višestranačja osuđuje čovjeka koji ima partijsku osudu, a ne činjeničnu, kaže autor knjige dodajući kako je ovo priča o sudbini jednog čovjeka koji je rekao ‘ne’ tom autoritarnom sustavu, izložio je sebe i svoju obitelj velikom riziku, a izbjegao je zatvor zbog toga što se to događalo u vrijeme velikih političkih promjena.

Radi se o slici tog vremena.

Strogo povjerljivo

– Ovo je događaj koji je dominantno obilježio političku scenu te zadnje dvije godine bivše SFRJ, medijski je bio vrlo eksponiran. U ono vrijeme je velika većina medija bila u nekoj vrsti cenzure ili autocenzure. Tadašnji režim je na njih imao veliki utjecaj, a većina medija je taj slučaj pratila prepisujući partijske materijale.

Ipak, u to vrijeme su se na tržište probijali omladinski mediji, vrsta neke političke alternative, onda se jedino u toj omladinskoj štampi moglo čitati o stvarima iznesenima na drugi način. Danas je nezamislivo da se takvo što dogodi, a da Matasa kao žrtvu cijele priče nitko ništa ne pita.

Svoju stranu je iznio tek puno mjeseci kasnije u intervjuu u zadarskom omladinskom listu Fokus. U Fokusu je i Franjo Tuđman dao svoj prvi intervju nakon zabrane političkog i javnog djelovanja, prekinuvši šutnju, podsjetio je Selimović koji je tada bio novinar Fokusa.

– Dobar dio knjige se i sastoji od prijepisa brojnih dokumenata. Među njima su i policijski dokumenti u kojima se nalaze razgovori inspektora republičkog SUP-a s Matasom. Iz diskurzivne logike vidite da ovi inspektori s njim ne razgovaraju da dođu do istine, već ga svako malo optužuju, iz čega se vidi da je ta cijela priča unaprijed režirana i osuđena na ishod onakav kakav je zamišljen.

Imamo i dvije izjave Ante Jurline, tadašnjeg operativca tajne policije u Zadru, koji je napisao jednu izjavu o istom slučaju 1988., a drugu iza demokratske promjene vlasti. Te dvije izjave su dijametralno suprotne. U prvoj izjavi optužuje da su izdali ideologiju Saveza komunista, a u drugoj izjavi Jurlina piše kao da je glasnogovornik Matasa, da je SK uništavao sustavno hrvatske kadrove i da je on svjedok toga.

Vidi se kako je promjena režima pojedince transformirala. U obrazloženju dokaza o Matasu se vidi kako se tadašnje vlasti uopće ne trude činjenično objasniti razlog otkaza, već navode kako je on politički nepodoban. Ima dokumenata koji nose oznaku strogo povjerljivo i državna tajna.

Iz tih dokumenata, koji su sada prvi put objavljeni, može se lako prodrijeti u bit funkcioniranja tadašnjeg režima odnosno načina na koji je taj režim obračunavao s nepoćudnim pojedincima, zaključuje Selimović.