Otvorena vrata Udruge Nada: Podrška ovisnicima i njihovim obiteljima

Zadarska Udruga za suzbijanje zlouporabe droga i pomoć obiteljima ovisnika, Nada, na nekoliko je sati otvorila svoja vrata široj javnosti. Na neformalnom su druženju dočekali sve zainteresirane koji su željeli saznati više o djelovanju udruge ili podijeliti iskustva vezana za problem ovisnosti.

Predsjednica Nade, Ivanka Matulić, pojasnila je na koji način udruga pomaže ovisnicima i njihovim roditeljima.

Podrška roditeljima

– Udruga pomaže druženjem. Tu su roditelji ovisnika koji su još uvijek u problemu. Imamo dosta ovisnika koji su se izliječili. S tom razmjenom iskustava, pričama, pomažemo jedni drugima. Obično roditelji koji su na početku problema ne znaju u što su ušli pa onda oni koji su iskusniji daju im savjete i pomažu koliko mogu. Imali smo i stručne mjere, tu smo imali stručne osobe: psihologe i psihijatre koji su pomagali, imali smo i individualna savjetovanja, rekla je Matulić te istaknula kako su na zadarskom području prisutne razne vrste ovisnosti, uključujući i takozvane ovisnosti modernog doba/bihevioralne ovisnosti koje nisu vezane uz psihoaktivno sredstvo, već aktivnosti, poput ovisnost o novim tehnologijama.

– Ima stvarno svega i sve više se droga širi. Ima tableta, kokain je dosta jeftin pa se lako nabavi. Danas se i preko interneta droga može naručiti. Sve veći je i problem s kockom. Ima i dosta djece koja su ovisna o internetu, izjavila je Matulić ta istaknula kako je predrasuda da se problemi s ovisnošću događaju nekom drugom te da se obitelji ovisnika moraju nositi sa stigmom koja ih prati godinama.

“Bio si u komuni i gotovo”

– Često se roditelji i obitelj zavaravaju jer sve pripisuju pubertetu. Problem s ovisnosti najčešće počinje rano, kada mi mislimo da se radi o bubicama u glavi. Kada se dijete počne mijenjati fizički, kad promijeni ponašanje i kada to više nije ono isto dijete koje smo poznavali prije godinu ili dvije, dijete je već u velikom problemu. Stigme ima još uvijek. Osuđuju se roditelji, što je po meni strahovita greška. Imamo u udruzi roditelje četvoro djece: troje su odlični, završili fakultete i osnovali obitelji, četvrto je u problemu. Nije do roditelja, iako ima i nesređenih obitelji. Uglavnom sve ovisi o osobnosti. Nitko danas ne može reći: ‘Meni se to ne može dogoditi.’ Droga je na svim vratima, kazala je Matulić.

S teretom stigmatizacije teško se nosi i majka bivšeg ovisnika koja je željela ostati anonimna.

– Dvadeset godina je prošlo. I nakon dvadeset godina moj muž se našao u problemu. Netko je dojavio da je naš sin ovisnik o drogi pa su muža uklonili s posla. To nije bila istina, moj sin nije ovisnik već dvadeset godina. Zamijenili su ga za drugog čovjeka, ali zašto su morali otvarati rane? Sin mi je super, ali i nakon dvadeset godina borbe ta stigma ostaje i to je žalosno. Na to sam ljuta, ali ja sam sretna majka i baka. Ja se nikad nisam sramila svog djeteta, ja sam ga uvijek podržavala. Ako se mi roditelji ne borimo uz njih, od toga nema ništa, povjerila nam se ogorčena majka koja i godinama nakon liječenja svog sina, nastavlja podržavati udrugu i osnaživati roditelje ovisnika.

Koliko je društvo sklono osudi, ispričala nam je i predsjednica udruge koja se neumorno bori kako bi se liječenim ovisnicima pružila prilika za zaposlenje i reintegraciju.

– Poslodavci im ne daju priliku. Kažu: »Ti si bio u komuni i gotovo.’ Dajte im šansu da se dokažu, zaključila je Matulić.