Dinamo se prošetao Rujevicom do novog trofeja

Tri godina nakon posljednjeg trijumfa u Kupu, nogometaši Dinama vratili su Rabuzinovo sunce na Maksimiru. Nakon što je protekle dvije sezone stajalo u vitrinama splitskog Poljuda, sljedećih godinu dana boravit će u vitrinama “najljućeg” rivala. Nakon 180 finalnih minuta, ni Dinamu ni Rijeci nije pomogao, a niti odmogao famozni gol u gostima, kojeg je HNS vratio, kao i igranje dvije finalne utakmice, iz “prašnjavih knjiga”.

Kako god bilo, Dinamo je 17. puta u povijesti Hrvatske podigao naslov u Kupu, a paralelno je osvojio i dvostruku ovosezonsku krunu, čak se može reći i trostruku ako se gleda Superkup u kolovozu prošle godine. Upravo je ovo i 13. dvostruka kruna Dinama, prva nakon 2021. godine osvojili ligu, a u finalu Kupa sa 6:3 u praznoj Velikoj Gorici, zbog korona mjera, nadigrali Istru 1961.

Dva hladna tuša

Ipak, na Rujevici su dobili puno bolju utakmicu, nego što je to bio slučaj prije tjedan dana na Maksimiru. Tada se doimalo da obojica trenera nisu htjeli primiti pogodak, tako da je i za očekivati bilo da će riječki uzvrat biti prava nogometna fešta – i opravdalo je očekivanja. Nažalost, ovaj epitet može se koristiti samo kroz prvo poluvrijeme.

Domaćini su puno bolje otvorili susret i u prvih nekoliko minuta više puta zaprijetili, ponajprije zahvaljujući Smolčićevom dugačkom autu, što je rezultirao opasnim volejem Fruka kojeg je gostujući vratar Nevistić uspješno obranio.

“Modri” su teško iznosili loptu s vlastite polovice, Riječani su većinu njihovih dužih pasova pročitali i zaustavili. Iz jedne takve situacije stoper Radeljić je s dugačkom loptom proigrao Marca Pašalića koji je uputio lijep udarac u gornji desni kut, no Nevistić je ponovno bio siguran.

Opsada gostujućeg gola nije prestala, samo pet minuta kasnije dvometraš Radeljić snažno je glavom zapucao nakon Frukovog ubačaja iz kornera, no na nesreću publike lopte je “za dlaku” prešla preko grede. Odmah u idućem napadu Obregon se oslobodio i zapucao s lijeve strane šesnaesterca, no nije bio precizan.

Rijeka je nastavila dominirati posjedom, ali neiskorištene šanse ubrzo su došle na naplatu. U 28. minuti prvi hladan tuš za domaće. Petković je primio loptu leđima, majstorski se okrenuo i odmah uposlio Hoxhu, Kosovar je proigrao Sučića u trku koji je plasirao sjajan udarac u donji lijevi kut za vodstvo Dinama 1:0.

Riječani su uvidjeli nužnost situacije i pojačali intenzitet igre, no samo su upali u “klopku” Modrih koji kao da su jedva čekali priliku zaprijetiti iz tranzicije.

Strpljenje im se isplatilo za drugi, još hladniji tuš. Jedna oduzeta lopta završila je u nogama Baturine koji je pokazao svoje zavidne driblerske vještine, “promiješao” protivničku obranu i s vrha kaznenog prostora uputio savršen udarac u donji lijevi kut, protiv kojeg je Zlomislić bio nemoćan, nakon čega su Zagrepčani na predah otišli s velikom prednosti 2:0

Ogromna nervoza

Drugo poluvrijeme većim dijelom je podsjećalo na prvu utakmicu između ova dva kluba, prave prilike bile su rijetke, pogotovo kad je u pitanju Rijeka.

Zasigurno najveća šansa dogodila se u 72. minuti kada je Baturina iz kontre na sebe navukao protivničku obranu, samo da bi loptu proslijedio Hoxhi koji je bio “jedan na jedan” sa Zlomislićem, međutim, promašio je zicer i propustio priliku za zaključak susreta. Riječani su pokušavali prijetiti preko Ivankovića, no to su sve bili daleki udarci bez ozbiljnije ugroze za Nevistića.

Vedran Karuza/NL

U 82. minuti Modri su “stavili točku na i”. Petković je uputio sjajan pas između obrambenih redova i pronašao Bulata koji je utrčao na pet metara, a mladi veznjak jednostavno nije mogao promašiti. Do posljednjeg pogotka došlo je u zadnjim minutama susreta, Fruk je izveo savršen slobodni udarac kojim je matirao Nevistića, no uspio je samo umanjiti poraz u finalu koje je pripalo Dinamu s konačnih 3:1.

Drugo je poluvrijeme, nažalost, malo je obilježio i glavni sudac Jakov Titlić koji je puštao ekstremno “tvrdu” igru. Puno žalbi, ali i vulgarnih ispada, stizalo je prema glavnom sucu s jedne i druge klupe. Eskaliralo je to sve na jedan neočekivani način, tako što su obje klupe međusobno popričale i odlučile da malo smanje agresivnost kako ne bi u samom finišu sezone došlo do neke teže ozljede.

Nema zamjerki

Željko Sopić tako je u konačnici, fotofinišu oba natjecanja, ostao “kratak” za iti jedan naslov. Preporodio je Sopić riječku momčad, iz plasta “sijena” izvukao tri igle koje su i dobile pozive u hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

Dao je Rijeci vjeru da ovo može biti ona čarobna 2017. godina. Rujevica je gotovo svaku utakmicu bila popunjena do posljednjeg mjesta, no ništa od toga nije mu bilo dovoljno za bilo kakav trofej.

– Čestitam Dinamu na Kupu, zasluženo su ga osvojili jer se nogomet igra za golove. Ne mogu se oteti dojmu da smo prvih pola sata, do njihovog gola, bili bolja momčad. Ali jednostavno morate zabiti gol. Pravilo gola u gostima jako je teško igrati. Moramo realno reći da Dinamo ima kvalitetu, ne možemo ostaviti Petkovića na širokom prostoru.

Naravno da nam je bilo teško na širokom terenu bilo što hvatati. Kad imaš pritisak i stalno si u zadnjoj trećini, moraš više napraviti – poručio je Sopić nakon utakmice osvrnuvši se pet utakmica bez pobjede zaredom koje su prethodile susretu.

– Možemo svakako pričati o tome. S druge strane, vrlo jednostavno. Ne igrate uvijek dobar nogomet, jednostavno po meni mora prvi napadač nekad riješiti utakmicu. Morate imati nekoga tko može zabiti kad ne ide. Ja nemam što nekome prigovoriti.

S druge strane, reklo bi Prljavo kazalište “A Marina, k’o Marina…”. Dinamo k’o Dinamo. Preživjeli su nevjerojatno tešku situaciju kroz sezonu i na kraju uzeli sve.

– Ne znam što bih uopće trebao komentirati. Ovo što su ovi momci izvukli ove sezone je nešto fantastično. Odigrali smo pametnu utakmicu, sporo smo ušli, Rijeka je bila brža i življa, nisu zabili iz nekih zanimljivih situacija. Polovinom prvog dijela smo preuzeli kontrolu nad posjedom. Previše nam je trebalo…

Zablokirao sam totalno, previše sam uzbuđen. Prekratko su nam trajali napadi, to sam htio reći. No zabili smo onda gol, prvi pa drugi, onda je sve bilo lakše, a na poluvremenu smo se dogovorili da tako moramo i nastaviti – prokomentirao je trener Dinama Sergej Jakirović te se reflektirao na sezonu.

-Na početku je bilo teško, ružno, imaš podvojene osjećaje. Najteže mi je bilo zbog obitelji. Ja sam poslije oguglao na sve, trudio sam se ne čitati ništa. Vjerovao sam u sebe, u svoj stožer i momke koji su nas slijedili i to je ključ. Zato smo na kraju sezone ovako uspješni – zaključio je Jakirović.