Zadarska vaterpolska braća: "Roditelji su velika podrška, a u bazen nas je 'gurnuo' tetak"

Niko Kovač, i njegov brat Robert također, Martin i Valent Sinković, Šime i Mihovil Fantela dobivaju sve veću konkurenciju u kontekstu poznate sportske braće. Na odličnom putu su mladi zadarski vaterpolisti Livio (17) i Venci (15) Antić. Naravno, put je trnovit i dalek, ali podloga koju su napravili je obećavajuća. Vrhunski posao rade u kapicama Zadra 1952, a njih s vremena na vrijeme zamjene i kapicama hrvatske reprezentacije. Među zadarske »Apolone« ušli su pomalo slučajno.

– Tetak, Robi Zubčić, nam se poznavao s glavnim trenerom kluba Goranom Jovančevićem, koji je često dolazio u njegov kafić u gradu. Imao sam šest-sedam godina i rekao mu je kao imam ja nećaka koji je malo »jači«, pa kao ako može doći na vaterpolo. Nisam ništa trenirao u to vrijeme i trener Jovančević je rekao da dođem. Trener je rekao da trebam ostati jer bi moglo možda jednog dana nešto biti od mene i tako sam ostao – kazuje Livio, dok je Venci išao bratovim stopama.

– Ja sam se godinu dana nakon njega upisao. Tata je vidio da bratu dobro ide vaterpolo i onda je odlučio da će i mene upisati. Najviše da nas ne mora voziti na dva različita mjesta na treninge, lakše je bilo ovako. Odluka mu je bila odlična – sumirao je Venci.

Generacijski uspjesi

Puno velikih uspjeha ostvarili su Antići tijekom godina u mlađim kategorijama. Mlađi, Venci, trenutačno igra za mlađe juniore i juniore, dok je Livio među juniorima i seniorima. Ipak, bazen rijetko dijele zajedno jer igraju istu poziciju, tako da su većinom zamjena jedan drugom.

– Za mlađe juniore je četvrto mjesto u Hrvatskoj veliki uspjeh. Nemamo baš zamjena, nemamo rotacije nažalost. Jako puno smo radili kroz cijelu godinu da uopće dođemo do tog Final Foura. Što se tiče juniora, ja sam »samo« zamjena – kaže Venci prebacujući »lopticu« na Livija.

– Za juniorsku kategoriju imamo samo jednog igrača koji je 2005. godište, a 2006. godište su samo vratar i jedan momak koji je bolestan i kojeg nije bilo ni na Prvenstvu, niti će ga sad biti na Kupu. Sve ostalo smo mi, prošlosezonski mlađi juniori, odnosno 2007. godište. Dakle, igramo sa suparnicima koju su mahom stariji godinu-dvije od nas. Sreća u tome je što je moja generacija stvarno jako dobra, pa uspijemo nekako izvući rezultate. U zamjenama imamo još mlađe od nas, tako da je sedmo mjesto u Hrvatskoj veliki uspjeh – objašnjava stariji Antić.

Upravo Livio ima i sve zapaženiju minutažu u seniorskoj momčadi Zadra, koja je sezonu završila na osmom mjestu u Prvenstvu Hrvatske.

– S njima sam od 2021. godine, samo što tada nisam imao neku veću minutažu, ušao bih u završnicama susreta kad bi već se znao pobjednik susreta. Svake godine mi se minutaža je rasla i od ove sezone sam redovni igrač. Razlika u usporedbi s juniorskim vaterpolom je ogromna. U juniorskom vaterpolu postoje neki klubovi koji imaju neke lošije igrače, nemaju zamjene, dok u seniorskom uvijek ima igrača protiv kojih treba dati više od 100 posto sebe kako bi bio konkurentan – kaže Livio.

Reprezentacija

Svojim predstavama u mlađim kategorijama, obojica Antića zapeli su za oko izbornicima. Tako je Venci došao u U-15 reprezentaciju, dok je Livio član U-18 reprezentacije. Veliko natjecanje još se čeka…

– Ja sam bio u Napulju na Uskrsnom turniru. Mislim da ove godine još ništa od Europskog ili Svjetskog prvenstva. Reprezentacija U-15 ima u srpnju na Sardiniji natjecanje, pet-šest reprezentacija, tako da se nadam da ću tamo ići – kratko kaže Venci, a slično razmišlja i Livio.

– U ljeto je Svjetsko prvenstvo u Argentini za U-18 reprezentacije, ali meni je nedavno bio prvi poziv u tu reprezentaciju i ne znam što očekivati.

Hrvatska je oduvijek vaterpolska velesila, stoga je ulazak u mlađe reprezentativne kategorije veliki uspjeh.

– U mojem godištu je ogromna konkurencija. Ako se gleda prvenstvo za našu generaciju, ne može se baš jasno reći favorit. Svi klubovi imaju jako dobru rotaciju i svi se jako trude. Koliko je teško doći do reprezentacije govori i da smo mi, Zadrani, u mlađim kategorijama praktički uvijek bili osvajači medalja, a nema nas baš previše u reprezentacijama. Zadar nikada nije imao seniorskog reprezentativca i iskreno smatram da je vrijeme da se to promjeni – objasnio je Livio.

Podrška roditelja

Kada se izađe iz bazena, Livio i Venci tvrde da su isti su kao i svi drugi, malo se vole, malo se »mrze«.

– Livio je sto puta bolji od mene po igri, ja sam možda malo više fizički spremniji. U pravilu smo kao i svaka druga braća, kako se ono kaže »bratska ljubav«. Ima dana kad smo jako dobri, ima dana kada se ne možemo pogledat u oči. Sve je to normalno, ali općenito tu smo negdje, pomažemo međusobno koliko možemo, a i roditeljima također. Puno ljudi mi govori da sam jako smiren – objašnjava Venci.

Upravo je roditeljska podrška, Liviju i Venciju ogromna. Roditelji Dalibor i Danijela Barišić-Antić sa svojom djecom vaterpolistima odlaze gotovo na svako gostovanje u cijeloj Hrvatskoj, što je zapravo rijetkost.

– Tata nas je sada počeo pratiti svaki trening. Prije nije bio toliko redovan, no sad ima svoju neku ekipu od ostalih roditeljima s kojima prati treninge i gušt mu je doći pogledati. Na utakmicama čujemo da plješću, znamo da su na tribini, no to je sve. Fokusirani smo na ono što trebamo učiniti u bazenu – ističe Livio.

Obojica Antića učenici su Strukovne škole Vice Vlatković, smjer tehničar za računarstvo. Livio je drugi, a Venci prvi razred.

– Imamo pet treninga tjedno, ponekad i više, koji traju po dva-tri sata. Nije teško uskladiti školu i treninge jer nema toliko toga za učiti pa se stigne sve, no opet treba se znati organizirati. Škola nam uvijek izlazi u susret što se tiče testova i ispitivanja zbog utakmica, na čemu im se zahvaljujemo – ističu Antići.

Što se tiče pogleda u budućnost, ipak postoje razlike.

– U potpunosti sam u vaterpolu i u treninzima. Želim se profesionalno baviti vaterpolom. To mi je glavni cilj trenutačno – ističe Venci dok Livio razmišlja o fakultetu.

– Naravno da bih želio biti u vaterpolu, međutim razmišljam o Kineziološkom fakultetu. Zanimljivo mi je i računarstvo, ali ipak sport me najviše »vuče«. Imam još dvije godine vremena za razmišljanje i odlučivanje – podvukao je Livio.