Predstavljena knjiga »Klasični film noir - Mračno ogledalo Amerike«

U Providurovoj palači predstavljena je nova knjiga Rajka Petkovića, izvanrednog profesora s Odjela za Anglistiku Sveučilišta u Zadru, naslovljena »Klasični film noir – Mračno ogledalo Amerike«. Premda je klasični američki film noir jedna od najbitnijih filmskih struja u povijesti Hollywooda, u kontekstu domaće filmske kritike nedostaje sličnih izdanja. Monografija profesora Petkovića, stoga, je pokušaj popunjavanja tog praznog prostora.

Klasičan holivudski stil

Knjiga je podijeljena u sedam cjelina u kojima je autor koristio različitu metodologiju: stilsku analizu, feminizam, egzistencijalizam te ocrtavanje povijesnog i društvenog konteksta. Monografija sadrži analize ključnih film noir uradaka koji su predstavljeni kao primjeri ponuđenih teorijskih pristupa. Takva analiza trebala bi pomoći u boljem razumijevanju klasičnog holivudskog stila, posebice nastavnicima i studentima filmskih i anglističkih kolegija.

– Film noir je jedna vrsta emocionalno-tonskog spoja kojeg možemo pronaći u filmovima. To su filmovi mračne atmosferičnosti koji opisuju život u poslijeratnoj Americi, dakle Americi odmah poslije Drugog svjetskog rata kada su tim prostorom tumarali veterani koji se nisu mogli prilagoditi novom životu u Americi, kada su velegradovi postali ogromni. Film noir je direktno povezan s rastom megalopolisa i radnja je najvećim dijelom locirana u Američkim gradovima – u Los Angelesu, New Yorku i San Franciscu. To su filmovi primarno urbane tematike koji opisuju čitav sloj Amerikanaca koji se ne može snaći u životu u velikom gradu. Prevladavaju teme gubitka identiteta u velikim gradovima. To su filmovi koji su na vrlo ekspresivan način izrazili traume s kojima se suočavala Amerika u tom razdoblju, predstavio je autor Petković predmet istraživanja svoje knjige, osvrnuvši se i na glavne teme koje su obrađene u film noiru.

– Ključan dio ikonografije film noira jest da je radnja locirana u velike gradove i da je primarno okruženje mračno i nokturalno. Glavni junaci su u početku privatni detektivi, a kasnije to postaju sve više psihotični pojedinci. Jedna od glavnih tema je i fatalan utjecaj žene. Žena je u film noiru, po prvi puta u američkom filmu, prikazana kao aktivan protagonist, za razliku od dotadašnjeg prikaza žene gdje je žena bila prikazana kao žena iz susjedstva, dakle dobra žena koja čeka svoga muža u kući. U film noiru imamo aktivnu glavnu junakinju, ali nju ne zanima zasnivanje obitelji, već samo zabava i seks. Fatalna žena je jedan od glavnih arhetipova koji se pojavljuju u tim filmovima. Najčešća radnja je ljubavni trokut gdje se glavni junak nalazi u vezi s dobrom djevojkom i njih dvoje vjerojatno očekuju brak, ali on u jednom trenu upoznaje fatalnu ženu i ne može odoljeti njenom utjecaju.

Premda je u većini slučajeva film noir snimljen u crno-bijeloj tehnici, ovaj profesor ističe kako postoje i primjeri film noira u boji.

»Prepustite je nebu«

– Kada govorimo o film noiru, u 95 posto slučajeva su to filmovi snimljeni u crno-bijeloj tehnici, ali ponekad se iste teme mogu izraziti i u fotografiji u boji. Film »Prepustite je nebu« je prvi primjer takvog filma u boji, dakle hibridni film noir. Zato smatram da je film »Vrtoglavica«, jedan od najčuvenijih filmova Alfreda Hitchcocka, po svim parametrima film noir, iako ga se najčešće ne svrstava u taj kanon, ali nastojao sam argumentirati u knjizi da to tako treba biti, izjavio je autor opisujući i povijesni kontekst ove struje filmova.

– Film noir je struja filmova koja se pojavila 1941. godine, a traje okvirno do 1958. godine. Naziv »film noir« dali su francuski filmski kritičari. Francuska je za vrijeme Drugog svjetskog rata bila okupirana i nisu mogli ići u kino gledati nikakve filmove ili su mogli gledati eventualno nacističke filmove. Od 1946. godine su mogli ponovno vidjeti američke filmove u kinu. Francuski kritičari su bili zapanjeni promjenom tona američkih filmova. Za razliku od naivnih, optimističnih filmova, filmovi nakon Drugog svjetskog rata su kudikamo drugačiji. Tada je filmski kritičar Nino Frank 1946. godine nadjenuo ime »film noir« toj struji filmova. U trenutku kada su autori snimali te filmove, nitko od njih nije znao da snimaju nešto što će se jednog dana zvati film noir, nego je to kritičarski termin, koji je u Americi prihvaćen tek od 70-ih godina nadalje.

Prema riječima Petkovića, film noir nije žanr, već jedan fenomen koji se prepoznaje po atmosferi.

– To je fenomen koji se prelijeva preko nekoliko žanrova i glavni element po kojem možemo prepoznati da je nešto film noir je tip atmosfere koji se pojavljuje u tom filmu. Najčešći žanrovi koji se pojavljuju u film noiru su detektivski triler, kriminalističke melodrame i takozvani ženski filmovi koji imaju glavnu junakinju. Osjećaj očaja i beznađa je krucijalan za film noir, zaključuje Petković, čija nova monografija nudi niz zanimljivih perspektiva koje će film noir približiti ne samo akademicima, već filmofilima uopće.