U Zatonu otkriven spomenik pralji

Spomenik zatonskoj pralji, ugledao je svjetlo dana nakon par mjeseci pripreme. Udruga Kaštel Zaton, prepoznala je potrebu mjesta za spomenikom koji će ispričati dio tradicije posjetiteljima, ali i mlađim generacijama mještana.

Zatonske pralje, na bunaru Vrulja vrijedno su prale odjeću ili biljce i vunene tepihe, koje su u košarama ili na magarcima donosile na izvor sve do sedamdesetih godina 20. stoljeća. Inače, objekt na kojem se nalazi novootkriven spomenik je sagrađen 1933. godine jer je more uz zatonsku obalu vrlo visoke čistoće radi brojnih izvora slatke vode, a domaćice su robu prale s pomoću pepela i sapuna iz domaće radinosti.

Posebno mjesto i običaj

Bruno Špar, predsjednik Udruge Kaštel objasnio nam je kako je udruga željela predstaviti stare običaje mjesta.

– Tu se nalazi naša stara Vrulja gdje su naše žene dolazile prati robu, a ovom prilikom smo predstavili i prikupljene predmete koje su žene koristile. Od deterdženta za ručno pranje robe Plavi Radion, od daske za pranje robe do pegle na ugalj, sve smo to prikupili kako bi ljudi mogli vidjeti što je sve bilo potrebno jednoj pralji. Ovaj spomenik stvarno puno znači mještanima, jer nemamo nikakav spomenik koji bi podsjetio na našu tradiciju, zato smo mi u udruzi i dali ideju i poticaj da se ovako nešto napravi. Želio bih zahvaliti Turističkoj zajednici Zaton i gradu Ninu koji su nas podržali u svemu tome, a osobito našem kiparu koji je sve ovo fenomenalno napravio, kazao je Špar.

Foto: Luka Jeličić/Ivan Miljković, direktor zatonskog TZ-a

Ivan Miljković, direktor Turističke zajednice Zatona izrazio je svoje zadovoljstvo otkrivanjem spomenika na kojem su dugo radili.

– Postojala je potreba postavljanja spomenika u Zatonu i nakon puno sastanaka i prijedloga, a na inicijativu Udruge Kaštela došli smo do ideje koju su svi na kraju prihvatili. O lokalitetu svi mještani znaju puno, važno je to mjesto gdje se i pralo i pričalo i pjevalo. Moramo napomenuti kako je spomenik djelo poznatog zadarskog kipara Igora Maštruka koji je napravio sjajan posao, a spomenik je financiran od strane Turističke zajednice Zaton i grada Nina, uz pomoć Mjesnog odbora Zaton. Također, volio bih spomenuti, našu dragu pokojnu mještanku Milku Raspović koja je najviše ovu temu zagovarala i evo drago mi je da smo mi danas ovo realizirali, kazao je Miljković i pozvao mještanku i članicu udruge Grozdanu Pešu da otkrije kip.

Kako joj je ime?

Nakon otkrivanja kipa, u publici su se moglo čuti odobravanje. Uz kimanje glavama, ljudi su se divili zatonskoj pralji i diskutirali na koga liči, na koju od mještanki. Ima li ime? Neki tvrde da je to Kate, dok su drugi mišljenja da Kate nije često ime u Zatonu, prije bi bilo da je to Marija kažu. Svakako, o tome će se još pričati i to će nam možda tek otkriti. U međuvremenu, obratili smo se našem poznatom kiparu koji je prisustvovao ovom važnom događaju. Maštruko nam je otkrio kako je i on čuo da je pralja dobila ime. Međutim, kazao nam je da nije na njemu da nam ga i otkrije. Ono što nam je otkrio, to je proces izrade ovakvog jednog kipa.

Foto: Luka Jeličić/Kipar Igor Maštruko i Zatonjanke u narodnoj nošnji pored kipa pralji

– Nakon što mi se ljudi obrate sa željom, potrebno je napraviti vizualizaciju cijelog projekta. Najprije napravim mali kipić, pa ga u Photoshopu smjestim u prostor i obojim da bude brončan, kao što i je na kraju. Nakon što se usuglasimo oko konačnog izgleda, napravim taj kip u glini i kad je gotov, lijeva se u gips. Radi se gipsani kalup, da bude oko 2- 2,50 cm i skida se otisak. Onda se napravi gipsani odljevak, s tim da je on sad original jer ste glinu razbili. To je taj postupak, nakon kojeg kip ide u ljevaonicu na lijevanje u broncu. Najprije ga lijevaju na vosak, pa opet u gips pa ga se peče, grije dok se sve skupa dobro ne osuši i ne nestane voska. To je jedan kompliciran postupak, koji nakon toga zahtijeva dodatne dorade. Jako sam zadovoljan kako su ljudi prihvatili kip, vidim da je jako vole, već su joj i nadjenuli ime, ali nije moje da kažem koje. Ono što bih želio naglasiti je to da sam želio predstaviti tu mukotrpnu pozu, ali isto tako htio sam da bude nasmijana, dobrohotna, da se smije, kazao je Maštruko.

Dolaskom vodovodne mreže, Vrulja je izgubila svoju uporabnu svrhu. Međutim, otkrili su nam kako se ponekad tu i tamo još uvijek može vidjeti neku stariju ženu koja dođe na bunar nešto oprati, više radi nostalgije nego potrebe.

Kate ili Marija, kako god joj bude ime, zasigurno će još dugo podsjećati mlađe naraštaje na običaje ovog kraja.