Predstavljena epska povijesna priča o stradanju jedne hercegovačke obitelji kroz četiri generacije

U zadarskom ogranku Matice hrvatske nedavno je održano predstavljanje knjige »Matijino stoljeće rata« autora Ivana Šimića, a u organizaciji Matice hrvatske Zadar i Matice hrvatske Grude. Roman je nastao prema rukopisu koji je ušao u finale najvećeg hrvatskog natječaja za najbolji neobjavljeni roman godine. Epska je to priča o stradanju jedne hercegovačke obitelji kroz četiri generacije. Preplitanjem fikcije i stvarnih događaja, Šimić donosi svjedočanstva o ljudima i njihovim životnim putovima u zaista širokom vremenskom i prostornom obuhvatu, čime tragičnu sudbinu naslovne junakinje uvjerljivo smješta u povijesni kontekst koji je tu sudbinu zapravo presudno i odredio. Utoliko je ova knjiga istovremeno i »Kronika 20. stoljeća«, kako je u podnaslovu i natuknuto, ali i dirljiva priča o ženi koja je preživjela čak tri rata, izgubivši u svakom od njih nekoga od svojih najrođenijih.

Od Hercegovine do New Yorka

Prvo nas poglavlje – preko Imotskog, Splita i Trsta – vodi na uzbudljivo putovanje od Hercegovine do New Yorka, na kojem pratimo neuspjeli pokušaj Matijina oca Mate da odseli u Ameriku, drugo govori o Matinoj tragičnoj sudbini u Prvom svjetskom ratu, od borbi i zarobljavanja u Galiciji do zatočeništva u dubokoj Rusiji, a treće i četvrto o sudbinama njegovih potomaka kroz dvije nove kataklizme, od Hercegovine u Drugom svjetskom ratu do Sarajeva u posljednjem ratu iz devedesetih. Matija, natkrovljujući lik romana, rođena je 1912. godine. Toj je ženi u prvome od njena tri rata ubijen otac, u drugome joj je ubijen muž, a u trećemu sin i unuk. Matija je umrla 1995. godine, nakon svih tih tragedija kroz četiri generacije.

Na početku predstavljanja knjige je Radomir Jurić, predsjednik ogranka Matice hrvatske u Zadru, izrazio zadovoljstvo suradnjom između zadarskog ogranka te ogranka Grude. Govorili su i povjesničar i sveučilišni profesor Mladen Ančić te dugogodišnji ravnatelj zadarske gradske knjižnice Ivan Pehar, koji su pohvalili autora Šimića za vješto vođenje radnje i dubinu povijesnog konteksta romana.

– Knjiga je fascinantna te sam ju pročitao s užitkom. U podnaslovu nosi »Kronika 20. stoljeća«, a to je stoljeće zapravo na određeni način progutano globalnim poretkom. Ova kronika pokazuje upravo taj neuspjeh Jugoslavije te kako se ta velika zbivanja prelamaju na lokalnoj zajednici. Moram dodati da bi knjiga bila savršena da na kraju ima bar desetak stranica o Hercegovini na kraju 20. stoljeća te na početku 21. stoljeća, kako bi se vidjelo da sve te žrtve nisu bile uzalud. Važno je i što treći dio knjige, odnosno treća generacija potomaka glavnog junaka govori o neuspješnom pokušaju odlaska u Ameriku, odnosno dolaska u Sarajevo, a tamo je zapravo završilo jako malo Hercegovaca. Oni su većinom odlazili u Mostar, Split, Zagreb i Njemačku. Tako da, samo onaj tko je prošao to iskustvo može razumjeti kako se može dogoditi da jedna hercegovačka obitelj završi tamo, kazao je Ančić osvrnuvši se i na autorovu odličnu vještinu pisanja.

Ulomak iz knjige

Čim su u subotu popodne zaplovili prema Gibraltaru, umjereno jaki levant prešao je najednom u snažni jugo. Niski oblaci prekrili su nebo, počelo je kišiti, sve jače i jače kako je večer odmicala! Bočni udari vjetra njihali su Ultoniju kao da je od papira, a ne od čelika! Na svako ozbiljnije naginjanje broda putnici su se prestravljeno hvatali za najbliži stupac, krevet, klupu, bilo što! Svi su pritom zazivali pomoć odozgo, od svojega Boga, najčešće kršćanskoga, ali i od nekih
drugih, nedvojbeno podjednako dobrostivih i svemogućih, među kojima svakako treba spomenuti one kojima se ponizno obraćala nekolicina ukrcanih muhamedanaca i Židova. Svojega su Boga u tim trenutcima panično zazivali i oni što su sumnjali u Njegovo postojanje, kojih, ne računajući drugi razred, i nije bilo mnogo, jer podmukli crv sumnje još nije bio napao običan svijet kakav se tiskao u spavaonicama sirotinjskoga trećeg razreda: kad zagusti, kad vile dođu prid oči, i huljenju skloni naprednjaci požele da im njihov odjednom valjda ipak postojeći Bog, kojega su do jučer ostrašćeno nijekali, bespogovorno priskoči u pomoć!

– Radnja je svakako najvažniji dio književnog posla, a ovaj pisac svoju radnju savršeno dobro vodi. Ima gramatiku koja je potrebna da zadrži pozornost čitatelja, a povijesni je kontekst nešto što je usputno i savršeno je ocrtan u prvom poglavlju, jednostavno me oduševilo. Jako dobro ilustrira vještinu pisanja i moć prizivanja slike nekog prošlog svijeta. Nadam se da će autor napisati još koju knjigu sličnih tema, a ovu sam pročitao u dva dana, što vam govori koliko je roman zanimljiv, izjavio je ovaj povjesničar.

Ideal nacionalne ravnopravnosti

Kako ističe Ivan Pehar, riječ je o romanu koji bi se trebao pretvoriti u srednjoškolsku lektiru, ali i u jedan filmski scenarij.

– Autor je u ovoj knjizi pisao o običajima, problemima i tragediji kraja u kojem je rođen. On je bio među rijetkim intelektualcima koji je, u trenucima kada su Hrvati Bosne i Hercegovine zanijemili zbog oduzimanja regularno stečenih prava Herceg-Bosne, svojim tekstovima protresao uspavanu i uplašenu hrvatsku javnost Bosne i Hercegovine te time iznova probudio nadu u dostižnost ideala nacionalne ravnopravnosti, kazao je Pehar te dodatno opisao autorov način pisanja.

– Vrijedan povijesni roman »Matijino stoljeće rata« napisan je i oblikovan u pripovjedačkom pitkom stilu i duhu. Sadrži izvornu autentičnost te je dokumentaristički potkrijepljen, a književnom su slobodom ispričane dirljive priče o životu i političkim prilikama 20. stoljeća u Hercegovini i okolici Imotskog kraja. Narod je odbačen od politike, vlada opće siromaštvo uz masovno umiranje djece. Smrt je na ovim prostorima, kaže autor, postala nešto sasvim usputno. Sve se okrenulo protiv naroda, pa se autor pita »Da li je Bog uopće predvidio da ljudi žive ovdje?« Zbog povijesnog, etnološkog, socio-kulturnog i antropološki-edukativnog i duboko emotivnog sadržaja, ovaj roman je za preporučiti i za srednjoškolsku lektiru, bar u Hercegovini, te kao tema za filmski scenarij, poručio je Pehar.

Na kraju svečanog predstavljanja knjige, okupljenima se obratio i sam autor Ivan Šimić.

– »Matijino stoljeće rata« je moja obiteljska priča. To je kombinacija fikcije i stvarnih događaja. To je zapravo otprilike nešto što ja volim čitati, i politički i povijesni tekstovi, ali istovremeno i beletistrika i ja sam to na neki način nekako skupio na jedno mjesto. Ovaj je roman priča o Hercegovini u 20. stoljeću, priča o dalekoj, zaboravljenoj, zapuštenoj, zaostaloj, neindustrijaliziranoj zemlji kakva je Hercegovina bila. Bilo mi je važno prikazati upravo to kroz sličice koje sam u pravilu pronalazio u različitim izvorima. Skupljanje građe po arhivima, knjižnicima, i tako dalje trajalo je poprilično dugo, a kombiniranjem tih različitih izvora i usmene predaje, koja je dolazila iz moje vlastite obitelji, probao sam sklopiti jednu koherentnu priču i evo, nadam se da sam u tome uspio, kazao je ovaj politički analitičar.

Predstavljanje ovog vrijednog povijesnog romana prigodnim je glazbenim programom popratio i Lovre Bralić na gitari, dok je Viktorija Pejić čitala ulomke iz knjige.

Svi zainteresirani još detalja o knjizi mogu doznati na stranici matijinostoljecerata.com, preko koje se knjiga može i naručiti. Također, u Zadru se knjiga može kupiti u knjižari lanca »Hoću knjigu«, u prodajnom centru »Supernova« te u Verbumovoj knjižari u ulici Jurja Bijankinija 1.

O autoru

Ivan Šimić rođen je 1964. godine u Dragićini pored Gruda. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Grudama, nakon čega je 1989. diplomirao na elektrotehničkom fakultetu u Splitu. Po povratku u svoje mjesto radio je neko vrijeme kao srednjoškolski profesor. Pred sami rat sa skupinom je prijatelja pokrenuo lokalnu radijsku postaju, a nekako u isto vrijeme u mjesečniku Hrvatska gruda objavljeni su i njegovi pisani »rani radovi«. Kasnije je u godišnjaku grudskog ogranka Matice hrvatske povremeno objavljivao putopise i kratke priče. Godine 2013. u nakladi Despot infinitusa iz Zagreba objavljena je zbirka njegovih kolumni pod imenom Hercegovac s razlogom. Poslije rata, pa sve do danas, vodi malu informatičku tvrtku u Grudama. Oženjen je i ima četvero djece.