"GODIŠNJI ODMOR": Otvorena izložba fotografija Mare Milin povodom 30 godina djelovanja

Foto: MISLAV KLANAC

U organizaciji Narodnog muzeja Zadar, u Kneževoj je palači predstavljena izložba fotografija autorice Mare Milin, dobitnice nagrade “Tošo Dabac”, pod nazivom “Godišnji odmor” povodom 30 godina njezinog umjetničkog djelovanja. Izložba je ostvarena sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Zadra i Zadarske županije posudbom radova iz fundusa Galerije Kranjčar, te privatne zbirke obitelji Vrečko. Kustosica izložbe je Nevena Štokić, a stručna suradnica Koraljka Alavanja.

Kroz prozor autobusa

– U novim radovima unutar ciklusa “Godišnji odmor” Mare se udaljava od ljudi, iako se ponekad zadržavaju njihovi tragovi i refleksije, te se usredotočuje na krajolike koji postaju glavna tema. Na neki način, ovaj ciklus proizlazi iz Marinog osobnog iskustva promatranja kroz prozor autobusa, gdje brzina uvjetuje brzo reagiranje i okidanje. Kao što bi Mare rekla – “snimam emocije nastale u trenutku, kada nije bilo vremena za razmišljanje, za dužu komplementaciju”. Fotografije su nastale na njezinim putovanjima, najčešće na relaciji Zagreb-Zadar. A, kako kaže Leila Topić, teško da bi se mogle ponoviti jer su zabilježene na onim mjestima koje ne možemo vratiti. Naime, ona bilježi motive koji “bježe” u brzini, prilikom čega jednostavno nije moguće držati duže pažnju na njima, ili, pak, namještati kadar, isključivati i komponirati, kaže kustosica i voditeljica Galerije umjetnina Narodnog muzeja Zadar, Nevena Štokić, dodajući kako tako na scenu stupa Marina snapshot intuicija, refleksni trenutak. Stoga ne čude zamućenja, odrazi u staklu i preklopljeni prizori jer je isto tako i percepcija brzine koju ljudsko oko registrira nefokusirana i raspršena, ostvarujući tako dojam privremenosti i neponovljivosti trenutka.

Na fotografijama gotovo da nema ljudi, a ako se pojavljuju, onda su nerijetko osamljeni ili udaljeni do neprepoznatljivosti tek kao puke sjene, često snimani odostraga ili skriveni.

– Mare nastoji stopiti čovjeka s prirodom, a kako sama kaže, ponekad ljudski lik samo zaluta u njezine prikaze prirode. No, čovjek je u tim prizorima anoniman te ne predstavlja sukus niti srž kadra već je dio prirode, kao što i treba biti. Dosta joj je, kako kaže, ljudi te ne želi biti umorna niti joj je to poanta njezinog godišnjeg odmora. Naime, riječ je o njezinoj potrebi da se, kada se prepuni, čisti i resetira. Nakon crno-bijelog putovanja autobusom, vodi nas do kolora nastalih na njezinom krajnjem odredištu, uglavnom u Zadru i njegovoj okolici. Kolori ostavljaju drugačiji ugođaj, ostavljajući dojam kao da su snimljeni kroz filtar, pa su kao utjelovljenje insolacije i upada sunčeva svjetla koje, primjerice, zakrivaju palmu. Zbog blještavila, često ometaju percepciju. U tim kolorima sve se kupa u svjetlu koje je odagnalo sivilo iz autobusa, objašnjava kustosica Štokić.

Foto: Mislav Klanac

Rodni Zadar

Autorica Milin živi i stvara u Zagrebu, ali je istaknula kako joj je bila želja napraviti izložbu upravo u svom rodnom Zadru, a ne primjerice u Mimari ili Klovićevim dvorima. Također, istaknula je svoju ljubav prema povremenom vraćanju u Zadar i puštanju glazbe kao DJ-ica u lokalnim kafićima, dok najveću inspiraciju pronalazi u plivanju s perajama, uvijek noseći sa sobom svoj Olympus fotoaparat s kojim je zabilježila većinu svojih fotografija.

– Fotografije izlaze iz mene kao što iz ljudi izlazi izdah. Tijekom života sam udisala svoje životno iskustvo. Odabirom umjetničke škole u Zagrebu, pa sve do studija dizajna na Arhitekturi, susretala sam se i učila od izvrsnih ljudi. Sjećam se riječi profesora Vanište, koji je rekao da stvari koje su završene ne smijemo više dirati, jer ćemo ih tako samo pokvariti ili uništiti. Imao je pravo. Evo, danas smo nakrivo zalijepili neke legende, ali ostavili smo ih tako. Nekad je najbolje više ništa ne dirati i ostaviti kako je, započela je Milin osvrnuvši se i na format fotografija.

– Ima malo punka u mojoj izložbi, jer sam to zapravo ja. Iako sam iznimno sistematična i uredna, kao svaka umjetnica iz moje nutrine progovara to u mojim fotografijama. Također, tu je dosta ljubavi prema umjetnosti, posebno prema filmovima. Jedan dečko je primijetio kako ga moje fotografije podsjećaju na redatelja Davida Lyncha, zbog tih velikih kolora u velikim formatima. Jako sam ponosna što sam izložila fotografije u najvećem formatu, dva puta dva metra, koji je najveći format koji se može izraditi u Hrvatskoj bez spajanja u više komada, kazala je Milin.

Izložba je dodatno zanimljiva jer sadrži autorsku glazbu koju je Maro Market komponirao inspiriran Marinim fotografijama. Naime, svaka prostorija izložbe ima vlastiti glazbeni kanal koji stvara određenu atmosferu. Cjelokupno slavlje povodom tridesete obljetnice umjetničkog djelovanja Mare Milin uveličano je pjesmom Udruge Kveštura iz Dikla.