Artičoka se smatra delikatesom, a možete je lako sami uzgajati

Artičoka (Cynara scolimus) je dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta mediteranska biljka koja pripada porodici glavočika. Izgledom podsjeća na biljku čuvarkuću, a za mnoge je neobična zbog svog ploda. Porijeklom je iz Mediterana i Južne Azije, a sada se uzgaja u Europi.

Ova biljka može narasti više od 1,5 metra, korijen joj je dubok i razgranat, stablo je čvrsto, listovi dugi, a plod je svjetloljubičaste boje. Artičoka je povrće, lako se uzgaja i vrlo je ljekovita, ali i ukusna. Najveći svjetski proizvođači danas su Egipat, Španjolska i Italija gdje se koristi u kulinarstvu.

Foto: PXHERE

To je biljka koja ima malu energetsku vrijednost, malu količinu bjelančevina i masti. Vrlo je bogata mineralima, fosforom, kalcijem, kalijem, ima magnezija, cinka, mangana i sumpora, kao i brojne vitamine. U tradicionalnoj medicini najčešće se koristila za poboljšanje funkcija jetre, ali i kao pomoć kod žutice i hepatitisa.

Iako se konzumira plod, koji je vrlo ukusan, većina nutrijenata sadržana je u njenim listovima, od kojih se priprema i ljekovita tinktura ili ekstrakt. Tinktura unaprjeđuje zdravlje jetre, poboljšava probavu, snižava krvni tlak, kao i masnoće u krvi.

Sjeme iz Nizozemske i Novog Zelanda

Poznat po uzgoju ljekovite šparoge, Dragomir Ivanović iz Pančeva, već četiri godine bavi se sadnjom i uzgojem artičoke, a sam proizvodi i rasadni materijal.

– Imam male plastenike, poštujem staro narodno vjerovanje da na dan Božića treba započeti posao koji voliš te zasijem artičoku. Sjeme nabavljam iz Nizozemske i Novog Zelanda, budući da je bolje i kvalitetnije od domaćeg, kaže Ivanović.

Foto: FRATELLIPIRAS.IT

Ovaj proizvođač objašnjava da sjeme brzo klija, a nakon nicanja biljka je dosta nježna. Ako temperatura u plasteniku ide od 20 do 25 stupnjeva Celzija, mlade biljke treba zaliti dva puta tjedno. Biljke se obavezno pikiraju, a kada dostignu oko 15 cm, a to je najčešće oko prvog svibnja, mogu se rasađivati na otvorenom. Vrlo je bitno da biljka ima dobar korijenov sustav, pa Ivanović koristi fosforna gnojiva, startere za razvoj i poticanje rasta biljke.

– Imam svoj glistenjak. Sve biljke koje uzgajam, ne samo artičoku, zalijevam otopinom odstajale koprive, a koristim i magnezijev sulfat koji potiče fotosintezu.

Prkosi prirodi

Kako nam je objasnio, ove biljke vole sunčana mjesta, a kada je u pitanju zalijevanje treba pratiti potrebe za vodom. Podnosi sušu, ima velike listove i traži dosta prostora, najmanje jedan metar kvadratni potrebno je da bi se jedna biljka lijepo razvijala. Okopava se i prihranjuje.

Tijekom prve godine ne cvate, s obzirom na to da joj treba vremena da ojača i razvije lisnu masu. Ako joj tijekom zime hladnoća uništi list, biljka će ponovno krenuti iz korijena.

– Kao da prkosi prirodi, ako je jak korijen, vrlo se brzo obnavlja i cvatnja se može očekivati tijekom svibnja. Plod s peteljkom treba odrezati nožem ili škarama, napominje ovaj proizvođač.

Ako se neće odmah koristiti u prehrani, treba je kao ružu staviti u čašu s vodom.

– Moja iskustva kažu da na jednoj stabljici mogu biti tri do četiri ploda koji su izvana ljubičasti, a unutra žućkasti.

Ivanović kaže kako je prije kuhanja potrebno ukloniti vanjske tvrde listove i odrezati vrh ploda koji je oštar. Kuha se oko 40 minuta, a nakon toga se prelije s malo maslinovog ulja. Jede se isključivo prstima, ukus joj obogaćuju različiti umaci koji se uz nju obavezno služe.

Kako dodaje, ljudi su zainteresirani za njen uzgoj i upotrebu. To ne čudi s obzirom na njena ljekovita svojstva, a on je ovu biljku zavolio tijekom putovanja u Italiju gdje se puno koristi i smatra specijalitetom.

Piše: Rada MILIŠIĆ/Agroklub