BLAŽENIK OSTAVIO DUBOK TRAG: U Matici hrvatskoj obilježen blagdan bl. Jakova Zadranina

Udruga »Blaženi Jakov Zadranin« je povodom svoje desete godišnje postojanja, u Ogranku Matice hrvatske u Zadru, svečano obilježila blagdan blaženog Jakova Zadranina. U programu su sudjelovali predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zadru, dr. sc. Radomir Jurić, fra Andrija Bilokapić, redatelj Miljenko Dujela, te bračni par Blaslov. Glazbeni dio programa obogatila je Udruga žena Luzor iz Preka.

Tijekom 2000. godine Miljenko Dujela je radio kao redatelj za talijansku televiziju RAI. Budući da je 2000. godina bila proglašena svetom godinom, odlučili su posvetiti nekoliko reportaža i dokumentaraca malim ljudima koji su učinili velika djela.

Dokumentarac o blaženiku

– Meni su kao Zadraninu povjerili zadatak da napravim dokumentarac o blaženom Jakovu Zadraninu. Pristao sam, ali s obzirom na to da je bio prvi april mislio sam da se šale sa mnom. No, kada sam kontaktirao Samostan svetog Frane u Zadru, potvrdili su mi da je to naš blaženik, ispričao nam je Dujela, pruživši nam detaljniji uvid u živog ovog blaženika.

Blaženi Jakov Zadranin rođen je 1400. godine u Zadru, kao sin Blaženke i Leonarda Varingeza. Kršten je u crkvi Gospe od Porta, na tržnici, koja je bila posvećena Velikoj Gospi. Ta crkva je bila trobrodna i visoka 29 metara, bila je treća po redu u gradu i čuvala je tijelo svetog Šimuna. Godine 1570. srušen je njezin gornji dio radi gradnje obrambenih zidina, dok je tijelo svetog Šimuna preneseno u crkvu sv. Stjepana, odnosno današnju crkvu sv. Šime, objasnio je Dujela.

Nadalje, kako objašnjava Dujela, blaženi Jakov Zadranin nikada nije bio zarađen.

– On je blisko surađivao s franjevcima u Zadru obavljajući različite zadatke poput održavanje vrata, zvonjenja, kuhanja i tako dalje. No, 1430-ih godina pratio je provincijala ili gvardijana franjevaca u Italiju, gdje je na koncu i ostao. Tamo se povezao s bosanskim franjevcima koji su, zbog turske najezde, pronašli utočište u Italiji. U Bitettu blizu Barija, pronašao je svoje mjesto i nastavio obavljati iste poslove kao i u Zadru. U teškim vremenima, obilježenim ratovima i kugama, blaženi Jakov Zadranin je ostavio dubok trag. Čak je imao utjecaj na kralja Ferdinanda, vladara Napulja, kada je tijekom pobune knezova posredovao u spašavanju M. Acquaviva.

– Svake godine, na dan njegove svetkovine, održava se velika povorka na kojoj sudjeluje 200-tinjak ljudi odjevenih u srednjovjekovnu nošnju. Blaženikom ga je proglasio papa Klement XI. 1700. godine, a sada se radi na njegovom proglašenju svecem. Njegova relikvija prsta bila je u Zadru 1989. godine, prilikom čega je boravila pet dana u Samostanu svetog Frane. Ista ta relikvija dolazi ponovno u Zadar 5. svibnja. Tada će se u crkvi svetog Frane održati misno slavlje, nakon čega će uslijediti procesija do crkve svetog Šime, najavio je Dujela, ističući kako bi bilo divno ako bi se ova prilika iskoristila za bratimljenje između Zadra i Bitetta.

Slavlje u Bitettu

– Zadar ima svog blaženika, što je zaista predivna činjenica. Svetkuje se svake godine 27. travnja u Bitettu, a slavlje traje sedam dana. Dakle, tome se pridaje velika pažnja i nazivaju ga Giacomo Illirico. No, pitanje je, znamo li to mi u Zadru, zapitala se Tanja Blaslov, ističući da je i sama znala vrlo malo o tome. Stoga, prilikom biranja imena udruge, ključni kriteriji bili su da ime mora biti značajno za Zadar i da nosi određenu poruku.

– Svaki naš korak ima za cilj širenje znanja i informacija o imenu i djelu našeg blaženog Jakova Zadranina. Kroz to upoznajemo divne i velike ljude čiji doprinos ne možemo zanemariti. Prije svega, treba spomenuti fra Stanka Škuncu, redatelja Miljenka Dujelu i provincijala Andriju Bilokapića, koji su istinski veliki štovatelji i poznavatelji blaženog Jakova Zadranina, istaknula je Blaslov.

Provincijal Andrija Bilokapić istaknuo je kako je ključna poruka svetog Frane živjeti evanđelje. Također, osvrnuo se na značenje franjevačkog znaka tau, koji nosi duboku simboliku. Naime, sveti Franjo je s tim znakom u 13. stoljeću želio označiti siromahe te ih povezati s Božjom boli na križu kako bi ublažio njihovu patnju. Značajno je naglasiti da taj znak ne označava osudu ili kritiku tih ljudi, već izražava Franjinu odluku da postane dodatno utjelovljenje evanđeoskih vrijednosti.