Slom zavjeta šutnje. Kako je dosadašnja medijska “posvuduša” s aureolom feminista doživjela strmoglavu propast

Jezivo otkriće o višegodišnjem i nekažnjenom seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju kolegica koje je prakticirao Dalibor Matanić, proslavljeni redatelj tuceta nagrađenih domaćih filmova koji su upravo progovarali o nasilju nad ženama, a sam autor bio i zaštitno lice kampanje protiv nasilja, ispalo je gadljivo licemjerje pritajenog predatora.

Usput rečeno, dosadašnja medijska posvuduša koja se oportuno smješkala s naslovnica »ženskih časopisa« s aureolom feminista i zaštitnika ženskih prava na slavi filmova s prođom na HBO-i Netflixu preko noći doživjela je strmoglavu karijernu, ali i osobnu propast, gotovo u maniri jednog lošijeg hrvatskog filma. Cinično zvuči da je Matanić godinama bio među najglasnijima u zagovaranju globalnog pokreta pod hashtagom »me too« kojim se diljem svijeta zagovaralo javno raskrinkavanje seksualnih napasnika. Još krajem 2017. u cijelom svijetu pod hashtagom »me too« počeli su se razotkrivati seksualni zlostavljači, »svete krave« filmske i glazbene industrije, poput holivudskog mogula i kasnije osuđenog silovatelja Harveya Weinsteina, glumca Billa Cosbyja, sve do sportskih liječnika i fotografa.

Lascivne poruke

Svjedočanstva žrtava koje su imale nesreću raditi ili surađivati s Matanićem, a bile su objekt redateljevih seksualnih ucjena i lascivnih poruka, kolaju medijskim prostorom i društvenim mrežama, a policija je u koordinaciji s Državnim odvjetništvom pokrenula izvide i pozvala osobe koje su doživjele zlostavljanja da se jave policijskim službenicima.

Protiv Matanića kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu podnijela je ovog tjedna i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić objavivši da u suradnji s nadležnim tijelima progona nastavlja pratiti daljnji tijek postupka s ciljem da reagira po eventualnim zaprimljenim prijavama.

Akademija dramskih umjetnosti u Zagrebu (ADU) na kojoj je Matanić predavao semestralni kolegij otkazala mu je angažman i pozvala studentice i studente da prijave ukoliko su bile žrtve. Poziv zlostavljanim osoba uputilo je i Hrvatsko društvo redatelja. Činjenica da dosad nijedna od žrtava policiji nije prijavila zlostavljanje poznatog redatelja samo po sebi realna je slika društva u kojem živimo, unatoč silnim kampanjama, novinskim tekstovima, televizijskim debatama i okruglim stolovima, kao i sličnim slučajevima u kojima zlostavljači nisu bili samo anonimni tipovi s društvenog dna, nego utjecajni politički dužnosnici, uhljebi na visoko plaćenim pozicijama rado viđeni na crkvenim misama. Jasno je da žrtve ne treba kriviti za šutnju i time ih dodatno viktimizirati.

Šutnja i strah dugi niz godina stanovali su iza blještavila kamera domaćih televizijskih setova uspješnih i manje uspješnih filmova, serijala i sapunica o kojima smo sudili nakon što bi ugledali svjetlo dana. U skarednoj koincidenciji upravo je »Šutnja« naslov uspješnog Matanićevog TV-serijala snimljenog po predlošku kriminalističke trilogije angažiranog novinara i pisca Drage Hedla nastalom na stvarnim događajima podvođenja djevojčica u Osijeku, potresnoj priči koje je novinar temeljito istražio.

Koliko je zapravo traumatiziranih djevojaka s Matanićevih setova i seansi, a koji vjerojatno nije jedini predator iz hrvatskog fimskog svijeta, tek bi se trebalo rasvijetliti. Zavjet šutnje puca, a o razmjeri slučaja mogli bi biti golemi.

U Zakladu Solidarna ovog tjedna stigla je tek prva prijava. No, da je cijela priča postala javna stvar i poticaj zlostavljanim ženama da prijave zlostavljača doznalo se prošlog tjedna u tekstu novinarke Milene Zajović koja je razotkrila slučaj. Tijekom istraživanja kolegica Zajović došla je do brojke od čak 200 djevojaka, a iz dana u dan dobiva nove informacije.

Tek kad je Matanić doznao da novinarka za Večernji list priprema priču sa zlostavljanim ženama, u panici se dosjetio da na društvenim mrežama objavi priznanje da je pod utjecajem alkohola i droga uznemiravao kolegice, da se ispričava, da se nekim kolegicama osobno ispričao, da se prijavio na liječenje od ovisnosti, a da je, eto, posao u njihovoj struci »težak i stresan«, da su mu propali poslovi i dogovoreni angažmani… Cendranje spolnog napasnika ispalo je »fake«, a time dodatno degutantno.

Neizmjerno žaljenje

– Iskreno i neizmjerno žalim zbog svojih neprimjerenih postupaka, koji su izazvali kod pojedinih žena osjećaj uznemirenosti i nelagode. Nisam bio svjestan svog pogrešnog pristupa prema kolegicama izvan seta. Ne postoji opravdanje ni isprika za moje postupke.

Tek sada kad sam se samostalno prijavio u ustanovu za liječenje ovisnosti i u radu sa stručnim osobama, osvijestio sam da sam na neprimjeren način uznemiravao kolegice. Sve se zbivalo u trenucima kad sam bio pod utjecajem alkohola ili droga – među ostalim zakašnjelo je uvjeravao Matanić.

Održivost takve isprike bila je kratkog vijeka mada se u taj njegov »film« uvuklo više žena koje su mu čestitale na »hrabrom priznanju«.

Jedan domaći komentar poentirao je kako se Matanić još jednom pokazao kao »dobar redatelj«.

No, otrežnjenje je nastupilo idućeg dana, sasvim očekivani bijes, vjerojatno i od onih koje je Matanić direktno navukao na svoj »trailer«. Tijekom istraživanja ove priče Zajović je došla do brojke od 200 djevojaka, a iz dana u dan dobiva i neke nove informacije. Matanić je poruke seksualnog sadržaja slao velikom broju žena, a omiljene mete bile su mu mlade glumice i suradnice.

Nakon što bi im se javio, nagovorio bi ih da dopisivanje premjeste na aplikaciju Viber na kojoj je aktivirao nestajuće poruke. Ukoliko bi neka od žrtava fotografirala njegove poruke, on bi to uočio jer je u aplikaciji koristio funkciju koja ga obavještava ako primatelj poruka snima sliku zaslona.

Često bi reagirao bijesom, a poslije se opravdavao da se samo šalio. Koraljka Meštrović, scenaristica domaćih hrvatskih serija na svojem je profilu podijelila svoje iskustvo sa osramoćenim redateljem.

– Kao netko tko je radio kao scenaristica na filmu s Daliborom Matanićem i dobio od njega poruku seksualnog sadržaja, želim se pridružiti i pohvaliti sve svoje kolege koji su imali hrabrosti, poštenja i izdržljivosti razotkriti Matanićevo gnjusno ponašanje koje se događalo desetljećima, obratila se Meštrović javnosti ne libeći objaviti sadržaja poruke koje joj je redatelj nekad slao.

– Poruku koju mi je poslao bila je: »Hoćeš li popu*iti mog Johnsona, lijepa mama?’ Moj odgovor je bio: »Uzmi tečaj joge i sam ga popu*i.« Nakon toga sam maknuta s projekta iz razloga koji mi nikada nisu bili adekvatno objašnjeni. Na pravi razlog skrenuta mi je pozornost tek nedavno, tijekom regionalne inačice pokreta #MeToo,#Nisam tražila, ispričala je Meštrović.

– Nažalost, očita je činjenica da mi se ne bi vjerovalo i shvatilo ozbiljno s obzirom na to da je Matanić posljednja dva desetljeća bio najistaknutiji, najaktivniji i najslavniji hrvatski redatelj, rezignirana je bila Meštrović.

– Iako oni to opovrgavaju i peru ruke usred skandala, jako sam sumnjičava prema nekim kolegama, produkcijskim kućama i filmskim i TV institucijama koje tvrde da nisu znali što se događa po pitanju seksualnog uznemiravanja i zloupotrebe sredstava ovisnosti.

Osobno mi je veliko olakšanje što je istina konačno izašla na vidjelo. Laknulo mi je što je svim ženama koje su podnosile Matanićeva uznemirujuća i ponižavajuća seksualna udvaranja, iako sa zakašnjenjem, vraćeno dostojanstvo, moralna satisfakcija i barem neka vrsta odmazde. Bravo i svaka vam čast cure!, poručila je Meštrović.

Ljudi koji rade na domaćem filmu ističu da je njihova sredina prilično uzak krug gdje se svi međusobno poznaju pa je neobično da je toliko dugo Matanić nesmetano terorizirao mlade žene, odnosno da nitkome nije palo na pamet prijaviti ga.

Šutnja je zapravo bila uvjetovana strahom za materijalnu egzistenciju hoće li neka od glumica ili asistentica na setu dobiti idući posao. Matanić je postupao s pozicije moći prema tim ženama i dugi niz godina zloupotrebljavao svoj poziciju da bi se raskrinkan pred javnošću infantilno opravdavao da su mu alkohol i droga pomutili mozak.

Kamo sreće da je sve to bio samo loš film – čista fikcija koja nema veze sa stvarnim događajima.

Tako su govorile žrtve

– Prvo nelagodno iskustvo s njim imala sam prije deset godina, kada je kolegu i mene na snimanju jedne reklame tjerao na seksualnu interakciju, što sam odbila. Povukla sam se iz tog kruga i jedno vrijeme imala mira, ali prije nešto više od dvije godine počeo mi se opet javljati, porukama u bilo koje doba dana ili noći, uporno me pozivajući na »secret white partyje«, što god to značilo.

Rekla sam mu da ću njegove poruke pokazati drugima, da imam zaručnika i da me pusti na miru, na što bi uvijek rekao da se samo šalio, povukao se i nakon nekoliko mjeseci nastavio po starom, ispričala je jedna glumica, koja je tek kasnije saznala da su i druge žene doživjele isto.

O Matanićevom ponašanju na setovima govoril se još neke sugovornice, od kojih dio već godinama izbjegavaju ići na završne partyje snimanja kako ne bi bile izložene neugodnostima.

– Dojam svih nas je da je birao osobe koje su mlađe, ne znaju se postaviti ili su u strahu od gubitka posla. To se pogotovo odnosi na mlade glumice pred kojima je karijera, a Matanić snima dvije serije godišnje, filmove, spotove, reklame… I još se u javnosti predstavlja kao ispravan tip i borac za prava žena, rezonirala je jedna od filmskih radnica.

Progon po službenoj dužnosti

Temeljem izmjena Kaznenog zakona iz 2021. godine spolno uznemiravanje iz članka 156. progoni se po službenoj dužnosti ako postoji odnos ovisnosti ili podređenosti žrtve u odnosu na počinitelja – na što za sada upućuju inicijalne informacije u ovom slučaju – objavila je u vezi konkretnog slučaja pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić podsjećajući da se njezin ured godinama zalagao za nevedenu zakonsku promjenu.

– Navedene izmjene svakako doprinose efikasnosti progona tog kaznenog djela jer se više ne traži podnošenje prijedloga žrtava u roku od tri mjeseca, već se djelo progoni po službenoj dužnosti, dakle, i po saznanju iz medija, a rok zastare je 10 godina.

Anonimnost prijave nikada ne isključuje postupanje tijela progona, ali ograničava mogućnosti kažnjavanja ako se putem provedene istrage ne doznaju imena žrtava, odnosno svjedoka, ili se ne dođe do drugih materijalnih dokaza koji upućuju na krivnju osumnjičenog. Drugim riječima, po svakoj prijavi za bilo kakvo kazneno djelo ili drugi prijestup uvijek se postupa, bez obzira na to je li prijava anonimna ili ne, pojasnila je pravobraniteljica.