Nekadašnji župan napisao zbirku pjesama: “Svaka moja pjesma ima svoj nastanak i život”

U prostorijama Ogranka Matice hrvatske u Zadru predstavljena je zbirka poezije pod naslovom »Ivanjske noći«, autora Stipe Zrilića, nekadašnjeg župana Zadarske županije. Pored autora, na promociji su o zbirci govorile izvanredna profesorica dr. sc. Teodora Vigato i Jelena Alfirević Franić, mag. philol. croat. Odabrane pjesma je čitala dramska umjetnica Gabrijela Meštrović Maštruko, dok je program vodila Anica Serdarević.

Izvanredna profesorica Vigato istaknula je kako se autorov stil odlikuje jednostavnošću jezika, oslobođenog složenih ili višeslojnih metafora te kako ritmičku organizaciju postiže tek povremenom uporabom ukrštene rime. Ovim pristupom, kako je objasnila, jednostavne teme u Zrilićevim pjesmama uspješno su povezane s ritmom, zvukom i dubljim značenjem riječi, stvarajući harmoniju koja ostavlja poseban dojam na čitatelja. Također, istaknula je da se autor Zrilić izdvaja svojom sposobnošću sugestivnog prikaza i evokacije svoje neposredne okoline, otkrivajući nam estetski intrigantne motive koji nose poruke ili simboliku šireg značenja.

Posveta svjetlu

S druge strane, profesorica Alfirević ističe da zbirka »Ivanjske noći« predstavlja odu istinskoj, netaknutoj ljepoti i radosti života, ponekad prožetu snažnim lirskim nemirima, ali iznad svega obogaćenu skladom subjekta s Bogom, prirodom, s vremenom i beskrajem. Prema njezinim riječima, poetika i simbolizam u Zrilićevim pjesmama najizraženiji su u slikovitim pjesničkim slikama koje prikazuju život kao rijeku, a gdje otkriva kao pjesnik traganja koji se ispovijeda kao »hodočasnik Svjetla«.

U razgovoru s gospodinom Zrilićem, upitali smo ga kako bi opisao svoj poetski proces i inspiraciju koja stoji iz zbirke naslovljene »Ivanjske noći«.

– Taj proces možemo gledati kroz nastanak pojedine pjesme u trenutku inspiracije. Neke moje pjesme nastale su davnih studentskih dana, a neke su novijeg datuma. Puno je tu pejzažnih motiva, a s druge strane onih koje su inspirirane životnim događajima ili promišljanjima o životnim temama. Tako svaka pojedina pjesma ima svoj nastanak i život. S druge strane može se gledati proces nastanak čitave zbirke koju sam podijelio na četiri poglavlja i koja tako dobiva svoj samostalni život. Htio sam im dati neku novu dinamičnost kroz trajanje dana, godine ili ljudskog života od nastanka preko trajanja, približavanja kraju pa novog početka. Odnosno kroz nastanak kreativne inspiracije, njenog trajanja, nestajanja i čekanja novih inspiracija. S obzirom na to da u početku nije bilo plana to može imati i svoje manjkavosti ili trpjeti kritike. Značajna uloga dana je svjetlu pa i kroz naslovnu pjesmu u kojoj se očekuje svjetlo i kada je noć. Ovdje govorimo svjetlu kao prirodnom, svemirskom fenomenu, ali i pod aspektom spasenjskog djelovanja. Svjetlo znači nadu, čekati svjetlo znači nadati se. Ali moramo znati kako nema svjetla bez tame niti dobra bez zla. Sve se to vrti u krugovima i oko svakog kruga može se napraviti drugi, objašnjava autor Zrilić.

Na pitanje o usporedbi njegovog iskustva kao političara s njegovim umjetničkim stvaralaštvom, Stipe Zrilić odgovara kako su to potpuno odvojene i različite sfere djelovanja te da je teško pronaći zajedničke elemente među njima.

– Političko djelovanje trebalo bi biti usmjereno zajedničkim, javnim interesima. Koliko je to tako, prosudite sami. U tom djelovanju stječu se određena iskustva i susrećemo se s raznim životnim situacijama, kako onima koje su dobre tako i onima koje nisu. Sve to opet gledam kao jednu cjelinu i kao naše realno stanje, ako ne želimo zatvarati oči pred realnošću. Iz toga se ponekad mogu crpiti i određene teme u pjesničkom stvaralaštvu, a i kod mene postoje određene socijalne ili životne teme. Ponavljam, to su ipak dva svijeta, svijeta koje su stvorili oni koji u tome sudjeluju, kaže Zrilić.

Život na selu

Njegova pjesnička zbirka »Ivanjske noći« obiluje pastoralnim motivima i egzistencijalnim temama, što nije ni čudo s obzirom na to da je djetinjstvo proveo u Bruškoj u Bukovici, što je neupitno ostavilo traga i na njegova filozofska promišljanja i odnos s prirodom.

– Život na selu podrazumijeva život u skladu s prirodom. Djetinjstvo oblikuje svakog čovjeka i ostavlja trajan trag u njemu. U prirodi postoji sklad, ona je izvor slobode, iako ponekad može biti opasna. Prirodne ljepote česta su inspiracija mnogim umjetnicima, uključujući i mene, s mnogobrojnim pejzažnim motivima u mojim pjesama. Pastoralne idile i utopijske vizije života česta su tema u književnosti, a nerijetkom temeljene na iskustvima iz prošlosti, posebice iz djetinjstva kada se mladost idealizira i smatra da je bila bolja nego što možda zapravo jest. Sve u svemu ljudi su ranije više ovisili o prirodi i prirodnim pojavama te su male životne zajednice bile manje povezane s vanjskim svijetom oko sebe nego danas. Ono što su stariji pričali čekajući plodove prirode često se doimalo i mitskim, jer se doista ovisilo o prirodnim silama koje su smatrali nadnaravnim i nerazumljivim. Takvo iskustvo često je poticalo na filozofsko promišljanje, bar u osnovnim ili pojednostavljenim oblicima, objašnjava Zrilić.

Profesorica Alfirević nazvala ga je »hodočasnikom Svjetla« te istaknula da se njegova poezija može klasificirati kao kršćansko-teološka, s obzirom na to da religijski motivi i misaono-refleksivni elementi prožimaju dobar dio njegovih pjesama. Govoreći o tome, autor Zrilić otkriva kako se to prije svega odnosi na moralnu procjenu ljudskog ponašanja prema dobru ili zlu.

Prevlast dobra

– Kada govorimo o vjeri, prvenstveno mislim na moralnu procjenu ljudskog ponašanja, na dobro i zlo s kojima se susrećemo svakodnevno, tijekom cijelog života. Očito je da jedno ne ide bez drugoga. Uvijek se nadam da će dobro na kraju prevladati, unatoč prisutnosti zla. Razumno i iskustveno možemo gotovo uvijek utvrditi što je dobro, a što nije, no ipak svjedočimo mnogim lošim ponašanjima. Slično je i u mnogim religijama. Pogledajmo samo današnje ratove, stradanja i zločine koji se nanose drugim ljudima bez ikakve logike i smisla. Dapače, često dolazi do pozivanja na vlastitu vjeru kao opravdanje za činjenje zla. No, unatoč svemu tome, ostajem uvjeren u prevlast dobra, istaknuo je autor.

Na pitanje o njegovom stilu pisanja koji je posve pojednostavljen, autor Zrilić tvrdi da je to odraz njega jer nikada nije bio sklon pretjeranim izlaganjima, što potvrđuju i njegove dvije prethodno objavljene zbirke haiku poezije.

– To je moj stil, jer očito nisam sklon preširokim izlaganjima. To se ranije očitovalo u mojim dvjema haiku zbirkama. Haiku je najkraći pjesnički stil, iako je to složena forma jer se misao mora izraziti kroz tu kratku formu. Razmišljao sam o tome i ponekad pokušao nešto uljepšati, ali bi se promijenio smisao pa bih odustao. Ako je metafora ukras mišljenja, svakako bi ona možda uljepšala moje pjesme. Vidjet ćemo u nekim budućim vremenima, i nadam se da će biti još koja zbirka. Nisam pjesnik, pa kao što sam rekao, sve ima svoje manjkavosti, dobre i loše strane, priča nam Zrilić, dodajući kako je razmišljao i o tome da se okuša u nekim drugim granama umjetnosti, poput kiparstva.

Neispunjena želja

– Osobno volim drvene i kamene predmete te uživam u radu s njima, što me dovodi do razmišljanja o kiparstvu. Kada razmišljam o prirodi i kretanju u njoj, često primjećujem takve predmete koji podsjećaju na umjetnička djela, a čiji je autor sama priroda. Nevjerojatno je koliko takvih predmeta ima oko nas ako se malo posvetimo tome. Bez ikakve ljudske intervencije može se napraviti izložba tih predmeta. Čak sam nekada razmišljao o stvaranju muzeja kamena u kojem bi bili izloženi kameni predmeti onakvi kakvi postoje u prirodi. U mom rodnom kraju ima bezbroj takvih kamenja. Možda tu ideju ostvari netko drugi. Nažalost, mnogi taj kamen skupljaju, kradu prirodi, prodajući ga. Iako bih se rado bavio i kiparstvom, nažalost, nemam za sve dovoljno vremena ni prostora, kaže nam Zrilić, te je za kraj podijelio svoju životnu misao vodilju.

– U životu se vodim radom, redom, umjerenošću i disciplinom uz ispunjenje životnih želja koje često i ne možemo odmah dočekati, kao što sam opisao u nekim svojim pjesmama. Važno je da čovjek teži tome da bude zadovoljan sam sa sobom i svojim postupcima, te da drugi budu zadovoljni s njim. Tada bi bilo više dobra i međusobnog poštovanja, te bi svi bili zadovoljniji i sretniji. Stoga, želim Vama i Vašim čitateljima više dobra i više svjetla u životu, poručuje Stipe Zrilić.