Razgovarali smo sa zadarskim kitesurferima: 'Dogode se i takve stvari kad ti nije svejedno...'

Foto: LUKA JELIČIĆ

Olujnom jugu ne raduje se puno ljudi, ali zadarskim kitesurferima i windsurferima ozare se lica. U to smo se uvjerili kad smo im se pridružili na gradskoj plaži Kolovare, dok su se pripremali »zajahati« valove. Za ekipu okupljenu oko udruga »Adrenalin« i »Fortunal«, bio je to svečan dan. Osim odličnih vremenskih uvjeta za ulazak u hladno more, objavili su nam sretnu vijest da su dobili dozvolu za korištenje plaže od strane Grada Zadra i od strane Obala i lučica. To nam je potvrdila jedna od članica, Ana Miočić.

Tradicija surfanja

– Kako su se Kolovare uređivale, postavljena je rampa, ovo je pješačka zona i zabranjen je pristup vozilima. Tražili smo dozvolu kako bismo legalno mogli biti tu, pristupiti plaži u danima pogodnog vjetra. Evo uspjeli smo, a jugo nas je podarilo da odmah možemo i biti tu na okupu. Baš je lijepo i želim zahvaliti Gradu što nam je dao dozvolu da budemo tu blizu mora i da možemo guštati, kazala je Miočić dodavši kako u gradu nisu imali svoje mjesto, a Kolovare su od samih početaka, od devedesetih, mjesto gdje su se surferi skupljali.

Okupljena ekipa nam je potvrdila kako je duga tradicija surfanja u Zadru, a najveća je blagodat blizina mora. Neki su se sjetili i vremena kad su znali karijolama dovoziti opremu.

– Mislim da smo mi među prvima u Hrvatskoj koji su se počeli baviti ovim sportom. Davnih osamdesetih, neki koji su živjeli na Kalelargi, mater i ćaća bi im jarbole priko balkona spuštali, pa bi na rivi ulazili u more, a neki su karijolom vozili opremu, uz smijeh nam je ispričao Damir Veledar, predsjednik udruge »Adrenalin«.

Jedan od kitesurfera Šime Vukman je s nama podijelio svoje iskustvo i strast koja ga veže uz ovaj sport.

– Sve je počelo prije nekih desetak godina kad sam tražio sport koji će biti poveznica skokova i mora, pošto sam dosta toga prije trenirao, uključujući i skokove. More, obala i sport su dio mog djetinjstva i tu je bila neka prva poveznica koju sam slijedio, kazao je Vukman.

Ekipa nam je objasnila razliku kitesurfa i windsurfa. Kite je puno jednostavniji i masovniji, točnije puno pristupačniji i brže se nauči, dok za windsurfing treba nešto više opreme i više vremena da se usavrši. Kitesurfing, najbliže bi se moglo prevesti kao jedrenje na dasci sa zmajem, a Vukman nam je objasnio da postoje i drugi nazivi.

Šest do deset sati učenja

– Koristi se to internacionalno, univerzalno ime za taj oblik sporta. Kitesurfing ili kiteboarding, ovisno o tome koju opremu imaš, ali tu je uvijek taj kite pa dalje ovisi o dasci i vrsti opreme, ali to su male nijanse. Kitesurfing bi bio ekstremni vodeni sport u kojem vozač, tj. kajter upravljanja zmajem i koristi ga kao jedro da bi se mogao kretati na dasci po moru, tako da bez vjetra nema ni surfanja. Jako često me ljudi pitaju koliko dugo će im trebati da nauče kajtati, a svima kažem da svi mogu naučiti, jedino je upitno hoće li netko sat prije ili sat kasnije, ovisi o tome koliko se netko posveti tome, kao i u svakom drugom sportu ili hobiju. Koliko vremena provedeš u tome, toliko će ti se i vratiti. Iz mogu iskustva, kao instruktor, potrebno je oko šest sati da se nauči sve potrebno da bi netko shvatio, i polako čak počeo voziti. U prosjeku je to nekih šest do deset sati učenja. Ne može se učiti u komadu, jer vjetra nema uvijek i sad je to više manje kako majka priroda odluči, tako mi pratimo, napominje Vukman.

Kako nam je Vukman kazao, njemu je najdraži osjećaj mira nakon izlaska iz mora.

– Evo najdraži mi je trenutak kad izađeš iz mora i više nema nikakvih problema, sve ti je u redu, sve može. Svaki izlazak na more je novi izazov, prvenstveno sa samim sobom jer tu nema nikog osim tebe i mora. Dobro je to što tu nema natjecanja, nema norme, nema toga koliko moram skočiti, kilometara proći ili poći do Preka i nazad. Više manje imaš slobodu kretanja, jer ne možeš upalit i ugasit, pojačati ili smanjiti vjetar kad hoćeš, možeš se samo prilagoditi uvjetima koje imaš. Mogu samo upotrijebiti taj vjetar da se zabavim, da istražujem i vidim stvari iz neke druge perspektive, kazao je Vukman.

Šime Vukman, Foto: Luka Jeličić

Plivanja i dogodovštine

– Svaki izlazak na more je drukčiji i uvijek se nešto mijenja. Dogode se i takve stvari kad ti nije svejedno, da ti padne kite na pola kanala, a nigdi nikoga, pa kako se vratiti. Ali za sve to postoje načini, za sve odlučuješ u trenutku, pa bude tu i plivanja i raznih dogodovština. A jedna od zanimljivih priča dogodila se na putu iz Zagreba. Poplavilo je Krbavsko polje, od kiše i snijega tamo negdje u travnju. Dok smo prolazili gledali smo kako je poplavljeno, pogledali smo se i kao – oćemo li? Otišli smo na Krbavsko polje, koje je polje, i vozili smo se po polju kajtovima, uz smijeh nam govori Vukman.

Kako smo saznali, interes za kitesurfing postaje sve veći i veći.

– Ljudi su shvatili da to nije tako velik bauk, kad pogledaju pa ko će to sad voziti, to će mene odniti… Dosta su se domaći ljudi počeli zanimati za to, dok su nam prije većinom stranici dolazili u školu kitesurfa. Sad su i domaći vidili da to nije nešto strašno, da se da naučiti ako se posveti tome, tako da će ovo ljeto biti baš dosta domaćih ljudi koji takoreći vataju zalet, kazao je Vukman dok je Miočić dodala kako bi bilo lijepo imati na Kolovarama školu surfanja.

– Možda bi bilo dobro u budućnosti da se napravi jedna kućica na Kolovarama, za neku buduću surf školu, kako je tu i odbojkaški klub preko ljeta, da zadarska djeca nauče i ovu vještinu, ovaj prekrasan sport. Potencijal naše županije je velik, čak u Sv. Filipu Jakovu postoji škola sufranja, pa bi bilo lijepo da i djeca u našem gradu nauče. To nam je jedan izazov za budućnost, napominje Miočić.

Foto: Luka Jeličić

Tamo gdje dobro puše

Surferi nemaju neko određeno mjesto gdje se okupljaju, ovisi o tome gdje vjetar dobro puše, pa ćete ih najčešće moći vidjeti ako je bura u Privlaci, Ninu ili Sabunikama. Ako puše jugo ili maestral, možete ih susresti na Kolovarama, točnije u kanalu.

– Južina svima smeta, a nama je najbolja. Osim juga, opet tu je i naša dobra čvrsta bura koja je idealna kad je sve zatvoreno i most i prometnice, mi se okupljamo i idemo u more. To je stvarno gušt. Na proljeće i u jesen ima više juga i bure, jači su vjetrovi, dok su u ljetnom periodu zapadni maestrali koji su pogodniji za početnike i upoznavanje sa sportom, da nije preagresivno, preneudobrno. Možemo reći da su to pravi dani za početak učenja, kako bi kasnije samouvjereniji mogli izaći na malo jače vjetrove, ističe Vukman.

Upitali smo Vukmana kako gleda na zadarsko područje, postoji li možda neki potencijal za ozbiljniji razvoj i popularizaciju ovog sporta, ili sve ostaje na pojedincima kojima je ovo hobi.

– Trenutno je i dalje mala grupa ljudi koji se bave ovim sportom, ali recimo lipo je viditi puno brodova u kanalu, kao što bude za vrijeme Zadarske koke. Lipo je vidjeti taj detalj, poveznice mora, vitra i grada jer živimo na našoj prekrasnoj obali, tako da je šteta ne uživati u tome na bilo koji od tih načina, bilo jedrenjem bilo surfanjem, ronjenjem ili plivanjem. Svakako, kao i na svemu trebalo bi raditi na popularizaciji jer mislim da Wmože biti jako dobro za svih, za nas i za grad, ističe Vukman.

Čim su se surferi otisnuli na more, prolaznici su se hvatali za mobitele i slikali ove prizore. Naši surferi izvodili su skokove, a kako su nam rekli, dogode se skokovi i po dvadesetak metara u zark.

Bili su tog dana ekstremni uvjeti za surfanje, jugo je jačalo, a s jugom i ushićenje naših surfera.