Gradovi bez zelenila postaju toplinski otoci: Zadar među gradovima koje očekuje najveći rast zatopljenja

Pojam toplinskog otoka ili UHI efekta ovih dana zaokuplja javnost nakon što su prema znanstvenom istraživanju koje je provela Mia Agapito, gradovi Zadar i Rijeka jedni od pet gradova koji će doživjeti najbrži i najviši rast broja dana s temperaturom iznad 20 stupnjeva Celizija.

Toplinski otok je gradsko područje koje je toplije od okolnih ruralnih područja, u kojem je temperatura znantno viša, a povišenje je uzrokovano čovjekovim utjecajem. U radu Mije Agapito ispitano je očekivano buduće toplinsko opterećenje, te je uočen značajan porast srednjih, maksimalnih i minimalnih temperatura u svim analiziranim kombinacijama regionalnih i globalnih klimatskih modela za sve promatrane gradove.

Niski albedo

U uvjetima toplije klime se u svim promatranim gradovima povećava broj dana s maksimalnom temperaturom zraka iznad 25 stupnjeva Celzija, posebice u Dubrovniku, ali i broj dana s minimalnom temperaturom iznad 20 stupnjeva Celzija. Također, navedeno je da je u svim gradovima uočeno smanjenje broja dana s maksimalnom i minimalnom temperaturom ispod 0 stupnjeva Celzija.

O utjecaju klime, zagrijavanju i gradovima kao toplinskim otocima razgovarali smo s prof. dr. sc. Robertom ​Lončarićem, predavačem na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru, koji nam je objasnio kako se uopće atmosfera zagrijava te kako je bitno, kad govorimo o procjenama, znati da klima nije trenutno, nego prosječno stanje atmosfere, dakle stanje atmosfere gledano u tridesetogodišnjem razdoblju.

– Radi boljeg razumijevanja koncepta urbanih toplinskih otoka treba najprije objasniti mehanizam zagrijavanja naše atmosfere. Naime, atmosfera se najvećim dijelom zagrijava tako da Zemljina površina apsorbira dio sunčevog zračenja koje dolazi do nje te počinje emitirati svoje toplinsko (dugovalno) zračenje.

U zagrijavanju atmosfere značajnu ulogu imaju atmosferski staklenički plinovi (vodena para, ugljikov dioksid, metan, itd.) koji apsorpcijom dijela Zemljinog zračenja pomažu zagrijavanju nižih slojeva atmosfere. Intenzitet zagrijavanja ovisi o odnosu sunčevog zračenja koji površina upija i onog dijela koji površina reflektira. Taj odnos se izražava pomoću koeficijenta refleksije koji se naziva albedo.

Svjetlije površine poput svježeg snijega ili leda imaju velik albedo, što znači da reflektiraju velik dio sunčeve radijacije (čak više od 90 posto), a samo mali dio apsorbiraju. S druge strane, neke prirodne površine poput livada ili šuma imaju mali koeficijent od 20 do 30 posto, odnosno apsorbiraju 70 do 80 posto solarnog zračenja.

Niskim albedom se posebno ističu urbane površine pa tako, primjerice, asfalt ima albedo od svega 15 posto, a gradovi u cjelini oko 10 do 20 posto, što znači da gradovi apsorbiraju veću količinu sunčevog zračenja od prirodnih površina pa se i zrak u gradovima stoga jače zagrijava nego u njihovoj okolici te se tako stvaraju urbani toplinski otoci. Dakle, možemo reći da se izgradnjom gradova remeti prirodan odnos apsorpcije i refleksije sunčevog zračenja, kazao je Lončarić.

Promjena paradigme

S obzirom na to da je pojava toplinskih otoka najizraženija u gradovima, ako je suditi po navedenom istraživanju, bit će potrebni određeni potezi koji će smanjiti utjecaj zagrijavanja i neželjenih posljedica kao što su poplave, požari i suše. Osim toga, visoke temperature negativno utječu na ljudsko zdravlje i kvalitetu života.

– Teško je i nezahvalno predviđati što će se dogoditi sljedećih godina, ali kad govorimo o trenutnim trendovima, jasno je vidljivo kako imamo porast temperature, ali i trend ekstremno visokih temperatura preko ljeta. Imamo sve više toplinskih valova koji su sve dulji, počinju sve ranije i završavaju sve kasnije.

Trend podizanja temperatura je još izraženiji kad uzmemo u obzir izraženu izgradnju u gradovima. Ako pogledamo primjer Zadra, u zadnjih desetak godina otkad je krenuo ovaj građevinski boom, osobito stanogradnje, vidimo da se ostavlja vrlo malo zelenih površina što će se u budućnosti morati promijeniti, a čini mi se da i gradske vlasti – nažalost, uglavnom na papiru, a rjeđe u praksi – postaju sve svjesnije značaja zelenih površina, kazao je Lončarić.

– Ovakva situacija ne može ići unedogled iz jednostavnog razloga što će doći do puno problema uzrokovanih klimatskim promjenama. Osim intenziviranja efekta toplinskog otoka, doći će i do učestalijih urbanih poplava zbog otežane odvodnje oborinskih voda jer je u gradovima poremećena i prirodna cirkulacija vode.

Sve to skupa umanjuje kvalitetu života, a u konačnici umanjuje i cijenu nekretnine. Stoga će se silom prilika morati promijeniti pristup u gradnji novih urbanih površina te će se više pozornosti morati posvetiti planskoj izgradnji ne samo stambenih i poslovnih već i zelenih površina, nada se Lončarić.

Vrtni gradovi

Pojam vrtnih gradova u urbanizmu postoji već godinama, stoga je bitno planiranje razvoja gradova. Lončarić je istaknuo kako takvi koncepti postoje već godinama, samo ih je potrebno početi primjenjivati.

– Pojam tzv. vrtnih gradova nastao je u Engleskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće kao odgovor na nekontrolirano širenje i dehumanizaciju industrijskih gradova, što je u idućim desetljećima dovelo do povećanja zelenih površina u gradovima diljem svijeta.

Dakle, koncept rješenja problema urbanih toplinskih otoka postoji i star je više od stoljeća samo ga treba početi primjenjivati u praksi i ne ganjati samo gradnju stambenih zona bez obraćanja pozornosti na zelene površine. Suvremeni gradovi toliko mijenjaju klimu da se već govori o gradskoj klimi kao zasebnom tipu klime.

Kao što sam već spomenuo, gradovi ne utječu samo na povišenje temperature zraka, već se u gradovima bilježi i povećanje količine i intenziteta oborina u odnosu na okolicu. Razlog tome je povećana koncentracija raznih čestica u atmosferi iznad grada (primjerice čađe) koje funkcioniraju kao tzv. jezgre kondenzacije koje su nužne za nastanak oborina.

Zbog toga i postoji povećana mogućnost pojave urbanih poplava. Zaključno se može reći da posljedice globalnog zagrijavanja već osjećamo te u budućnosti možemo očekivati i češće pojave, ne samo ekstremno visokih temperatura, već i učestalije suše, ali i učestalije urbane poplave, napominje Lončarić.