Postoje dva načina naklijavanja gomolja krumpira

Krumpir (Solanum tuberosum L.) ima vrlo važnu ulogu u ljudskoj prehrani. Važnost ovom povrću daje kalorična vrijednost i visoka probavljivost bjelančevina. Sadrži oko 25 posto suhe tvari, od čega 14 – 22 posto škroba, 1,4 – 3 posto bjelančevina, oko jedan posto celuloze, 0,2 – 0,3 posto masti i 0,8 do jedan posto mineralnih tvari. Bogat je vitaminom C i vitaminima grupe B (B1, B2, B3), zatim karotenoidima i vitaminima B3 i K.

Europska kuhinja poznaje više od 200 jela od ovog povrća, a služi i kao sirovina u industrijskoj preradi.

Osim toga, dobra je stočna hrana. Koristi se u svježem i kuhanom obliku, a također i kao silirana cima (stablo – nadzemna biomasa). Može se koristiti i osušen, a takav se lakše skladišti i čuva preko zime.

Zbog intenzivne agrotehnike vrlo je cijenjen kao odličan predusjev. Važno je znati da su pozelenjeli i proklijali gomolji štetni za prehranu ljudi i hranidbu životinja bez prethodne obrade pažljivim prokuhavanjem.

Načini naklijavanja

Postoje dva načina naklijavanja.

Kod prvog važno je znati da se naklijavanjem (jarovizacijom) smanjuje vegetacijsko razdoblje 15 – 20 dana i povećava prinos za oko 50 posto. Postupak se izvodi 35 – 45 dana prije sjetve u prostorijama na temperaturi 12 – 15 stupnjeva Celzija i uz prisutnost difuzne svjetlosti. Za sprječavanje isušivanja gomolja u prostoriju unosimo posudu s vodom ili vlažne vreće kako bi održali vlažnost zraka 80 – 85 posto. Krumpiri (mase 40-60 g) su u sandučićima do dva reda, a sanduci su jedan iznad drugog.

Sanduke povremeno treba rotirati (premještati) kako bi svi dobili približno istu količinu svjetlosti, a prostoriju povremeno treba provjetravati zbog povećane koncentracije ugljikovog dioksida. Obično poslije 15 dana, kada su klice dužine dva do tri milimetra, započinje sljedeća etapa gdje se izlaže jačem osvjetljavanju radi stvaranja kratkih (dva do tri centimetra) i debelih klica, zelenih i čvrstih.

Drugi način se izvodi u prostorijama s regulacijom topline, svjetlosti i vlažnosti zraka. Prvo se gomolji dezinficiraju i slože u letvarice (sandučiće) u sloju debljine do 20 cm. Tako pripremljeni drže se na difuznoj svjetlosti oko 15 dana. Kada iz klica izbiju pupoljci, izlažu se dnevnoj svjetlosti na temperaturi do 18 stupnjeva Celzijusa i s relativnoj vlažnosti zraka do 90 posto.

U takvim uvjetima ostaju 10 do 15 dana i za to vrijeme formirat će se pupoljci dužine dva do 2,5 centimetra s vjenčićem u donjem dijelu. Ovaj vjenčić predstavlja začetak nodijalnog korijenovog sustava. Sadnju obavite pažljivo da se ne otkinu pupoljci (klice). Zbog toga je najbolja ručna sadnja (sjetva).

Kako obaviti ručnu sadnju

Za ručnu sadnju brazde se otvaraju plugom i poslije polaganja na dno ili u donju trećinu dubine brazde zagrću se zemljom motikama ili drljačom poprijeko na redove sadnje. Brazde se mogu otvarati i motikom uz prethodno obilježavanje markerom redova.

Pripazite da kod gomolja koji nisu naklijani duge blijede klice prelomite do kraja, a do mjesta sadnje nosite ih u sanducima da se ne oštete klice.

Preporučeni razmak je 60 x 25, odnosno 60 x 30 cm, dok je najčešći međuredni razmak za strojnu sadnju 70 – 80 cm. Udaljenost u redu ovisi o veličini ovog povrća (promjera 3 – 5,5 cm), duljini vegetacije i raspoložive mehanizacije. Dubina sadnje je šest do osam centimetara.

Od metoda koristi se »pod motiku«, u kućice, u prethodno otvorene brazde plugom ili ručno (gdje se polažu u donju trećinu brazde) i u sadnji poluautomatskim ili automatskim sadilicama ili posebnim sadilicama za naklijale gomolje.

Vrijeme sadnje je onda kada se zemljišni sloj na dubini 10 cm zagrije na 8 – 10 stupnjeva. U ravničarskim krajevima najčešće je sadnja početkom travnja, a u brdsko-planinskim predjelima od polovice travnja do polovice svibnja.