Kreativnom režijom Cooper zasjao u još jednom projektu

Minula godina nam baš i nije donijela priželjkivanu kvalitetu najnovijih filmskih uradaka kreiranih od strane pojedinih redateljskih velikana poput Davida Finchera (‘’The Killer) ili Ridleya Scotta (‘’Napoleon’’), no svoju novu priliku da zasja kako ispred, tako i iza kamere, čvrsto je zato zgrabio proslavljeni glumac, a sad slobodno možemo reći i uspješan redatelj i scenarist, Bradley Cooper.

Nakon što je 2018. osvojio publiku i kritiku, glazbeni i filmski svijet sa svojim redateljskim debijem ‘’A Star is Born’’, Cooper se nije dao zavesti nenadanim uspjehom već je strpljivo čekao novi projekt. On se pak dogodio onog trena kad su legendarni Martin Scorsese, a potom i Steven Spielberg, zbog angažmana na drugim produkcijama morali odbiti režiju biografskog filma o jednom od najslavnijih i najboljih američkih (a i šire) skladatelja 20. stoljeća, Leonardu Bernsteinu.

Senzacija preko noći

Radnja filma nas odvodi u period potkraj 80-ih godina 20. stoljeća gdje se tad već ostarjeli Leonard Bernstein (B. Cooper) prilikom davanja intervjua televizijskoj ekipi sjetno prisjeća svoje supruge Felicije (C. Mulligan) i vremena u kojem su se prvi put sreli. Davne 1943. on je u dobi od 25 godina naime bio tek pomoćni dirigent Njujorške filharmonije koji je živio u isprekidanoj vezi s klarinetistom Davidom (M. Bommer).

Premda se zbog svoje mladosti i neiskustva nije nadao tako skorom pozivu za dirigiranjem filharmonije, ona se zbog bolesti glavnog dirigenta Waltera ipak dogodila i Bernstein je preko noći postao senzacija. Uskoro na jednoj zabavi koju je priredila njegova sestra Shirley (S. Silverman), upoznaje glumicu Feliciju Montealegre (C. Mulligan) koja ga svojom osobnošću brzo očara zbog čega prekine i odnos s Davidom.

Uslijedi gotovo harmoničan period kroz koji se Leonard i Felicija vjenčaju, dobiju troje djece i steknu širu popularnost, što zbog njegovog skladanja glazbe uspješnih brodvejskih mjuzikala i opera, što zbog njezinih TV nastupa. Ipak, nije sve idilično jer ga njegov sverastući egoizam i libido tjeraju u bezbrojne izvanbračne afere s muškarcima, a nije mu strana ni pokoja čašica više i korištenje drugih opijata. Uz sve te probleme njihov odnos, ljubav i obostrano obožavanje nisu ostali upitni, no onda se dogodi nešto što nitko od njih nije mogao predvidjeti…

To što su u uvodu spomenuti Scorsese i Spielberg morali odbiti režiju Bernsteinova biografskog filma, ne znači i da su se ohladili od projekta već su rezolutno donijeli odluku da nakon viđene glazbene drame ‘’A Star is Born’’ baš Cooper bude taj koji će ‘dirigirati’ redateljskom palicom dok će se oni potruditi za produkciju filma.

Ovog pak nije trebalo suviše nagovarati jer je i sam još od malih nogu bio opčinjen životom i djelom tog glazbenog genija, a Spielberg mu je ovdje bio samo dodatan vjetar u leđa. S kolikom dozom pedantnosti je Cooper prišao projektu govori i činjenica kako je dugačkih šest godina marljivo vježbao Bernsteinovu tehniku sve kako bi što uvjerljivije glumački rekreirao njegovo strastveno šestominutno koncertno dirigiranje.

Naravno, to je tek jedan od primjera koji kazuju s kolikom dozom respekta je Cooper ušao u projekt, no najveći izazov mu je bilo njegovo glumačko utjelovljenje pošto su postojale nebrojene arhivske snimke živih nastupa slavnog kompozitora i trebao je biti što vjerodostojniji u svojoj verziji tih izvedbi, stoga ih je za film maksimalno reducirao. To je ujedno i odgovor na pitanje svi onim kritičarima filma koji zamjeraju (pre)malo glazbeno izvedbenih trenutaka.

A treba li posebno naglašavati da je Cooper u konačnici izgledao kao pljunuta slika velikog maestra? Izuzev same mimike koja je ostala naglašena i ispod debelog sloja šminke i protetike (op.a. Oskar u ovoj kategoriji im ne bi smio izmaknuti), posebno se pazilo i na tonalitet Bernsteinova glasa koji se kroz godine rapidno mijenjao zbog njegovih problema sa sinusima, ali i konzumacijom cigareta, alkohola i droga.

Zaigrana i poletna režija

Glumački je Cooper uistinu na visini zadatka i ne čudi pretjerano njegova nominacija za Zlatni Globus u kategoriji najbolje muške uloge isto kako i ne čudi ona za uvijek briljantnu Carey Mulligan. No kako se Cooper našao iza kamere? Nakon odgledanog moram otvoreno priznati kako mi nije nimalo žao što Scorsese i Spielberg nisu imali vremena pošto ih je Cooper zamijenio na najbolji mogući način.

Poput Bernsteinove glazbe, njegova je režija zaigrana, poletna, žestoka, usmjerena i kreativna. Kamera Matthewa Libatiquea je apsolutno fantastična, a Cooper svaki segment filma ima pod potpunom kontrolom i zna što želi naglasiti u kojem kadru. To dodatno postiže i kroz vrhunsku montažu u kojoj je sudjelovao u svakoj fazi post-produkcije.

Koliko smo na kraju cijele balade pametniji što se tiče života i djela ovog neponovljivog glazbenog meštra? Cooper se scenaristički (opa.a. koscenarist je Josh Singer) pobrinuo ostaviti naglasak na njegovom privatnom životu i to prvenstveno kroz odnos sa suprugom Felicijom, ali isto tako nije ignorirao i njegove kreativne dosege, odnosno, borbu s unutarnjim demonima i ostalim životnim devijacijama.

Ritam filma je nerijetko turbulentan i sigurno će se naći oni koji će imati prigovora na to, međutim, osobno smatram kako je Cooper uspio stvoriti nešto veličanstveno. Nagrade? Sve je moguće. Gdje ga gledati? Nažalost, naša država i dalje nije u elitnom društvu onih nacija koji su dobili amenovanje distributera (‘Netflix’) za limitiranim prikazivanjem u kinima stoga ćete ga morati potražiti na sveprisutnom streaming servisu.