Treća zbirka priča zadarskog autora Ante Skazlića

Zadarski autor tri romana i dvije zbirke priča, Ante Skazlić, donosi nam i treću zanimljivu zbirku priča znakovitog naslova “Svitanje u Poličniku”.

Uz autora Skazlića, o ovom vrijednom djelu govorio je književnik Vlatko Majić, a događaj je moderirao ravnatelj Zavičajnog muzeja Biograd na Moru Draženko Samardžić. Sudionici su imali priliku poslušati jedan dio od ukupno šesnaest priča zbirke koji je pročitala djelatnica Gradske knjižnice Zadar Lucija Perović, dok je cjelokupan program upotpunila ženska klapa Kandelora.

Tiskana u 300 primjeraka, Skazlićeva nova zbirka koju objavljuje Gradska knjižnica Zadar oduševljava raznolikim temama i prostorima koji se pojavljuju u pričama, a sve je objedinjeno simboličnim naslovom djela koje predstavlja metaforičko svitanje iz srca zavičaja.

– U glavnoj priči zbirke “Svitanje u Poličniku” metaforički je izraženo svitanje, a radi se o jednoj nesretnoj ljubavi za vrijeme šezdesetih godina prošlog stoljeća. Djevojka nakon nesretne ljubavi i rođenja njene djevojčice odlazi iz patrijarhalne sredine u samo svitanje. Ta ista mala djevojčica nakon više od pedeset godina, dok šeta obalama Pacifika u San Franciscu, dobila je želju i potrebu još jednom ugledati to svitanje koje sve ove godine nosi u sebi, te odlazi na majčin prag stare obiteljske kuće u Poličniku, ukratko je ispričao autor.

Književnik i recenzent ove zbirke Vlatko Majić opisuje samo djelo kao vješt spoj elemenata autorove mašte i realnosti.

– Iako sam istaknuo da se na više mjesta autor metaforički izražava, njegove priče uglavnom govore o djetinjstvu i odrastanju te o odlasku naših ljudi u inozemstvo. No, svi ti naši ljudi na putovanjima i lutanjima nose jedno svijetlo zavičaja u sebi, komentirao je Majić te dodao kako je Skazlić poznati planinar i putnik tj. svjetlo na putu pa je tako došao na ideju naslova svoje recenzije za njegovu knjigu “Svjetlost na putu”.

Ova zbirka priča sadrži nevjerojatne slike različitih prostora i gradova po svijetu, ali i ono najbitnije – zavičaj u koji se svi ti putnici vraćaju kako bi još jednom ugledali ono poznato svitanje, što zasigurno neće ni jednog čitatelja ostaviti ravnodušnim.

– Većina onoga što čovjek nosi u sebi je naučeno i tuđe, a jedino je zavičaj u meni moje, zaključuje Majić.