Naslov svjetskog prvaka nije me promijenio kao osobu

Borilačke vještine u azijskim su kulturama prisutne od kada je svijeta i vijeka. Odobravane su, odnosno zabranjivane, pa opet odobravane, ovisno o trenutačnim zahtjevima društva i političkih vlasti u većini azijskih zemalja, sve do poslije Drugog svjetskog rata. I dok se u Južnoj Koreji u 60-im godinama prošlog stoljeća javila želja za objedinjavanjem nekoliko vještina, nije se moglo ni zamisliti kakve će to odjeke u svijetu imati, a naročito kako će upravo taj taekwondo biti i više od sporta, da će biti način života. Najbolji primjer toga je 22-godišnji Zadranin Mateo Škara, nedavni svjetski prvak u taekwondou, a od danas i dobitnik Nagrade Grada Zadra. Škara danas neće biti na svečanoj dodjeli jer je na novom radnom zadatku, Europskom prvenstvu u Austriji.

– Nema riječi kojima bih mogao opisati koliko mi je drago i koliko sam ponosan i za svjetski naslov i za Nagradu Grada Zadra. Taekwondo je moj život, moja prva ljubav i neću moći živjeti bez njega. Nakon svjetskog naslova u sportskom pogledu osjećam veću odgovornost jer želim obraniti zlato, a privatno se ništa nije promijenilo, sve je isto kao i prije. Sretan sam što sam se u ovome pronašao i jako sam motiviran za sljedeće izazove. Nadam se da ću uzeti novu medalju na Europskom prvenstvu – rekao je Mateo koji nam se javio tijekom putovanja za Austriju.

Mnogo odricanja

Mateo je unatoč poteškoćama odabrao i pronašao svoj put i trenutačno je na krovu svijeta. Za to se trebalo odreći mnogo toga, a tko će to drugi napraviti ako ne majka. Prisjetila se Mateova majka, Antonija, kako je to bilo i kako je sve sada.

– Od rođenja je Mateo imao poteškoće i bilo je zaista teško, ali i danas je kada se sjetim svega. Odlučila sam odreći se svog posla i posvetiti se njemu u potpunosti. Tu je gdje je, sretan je i to mi je kao majci daleko najvažnija stvar. Mateo je prošao sve živo i neživo da bi došao do titule, danonoćno trenirao i potpuno zasluženo je došao do »krova svijeta«. Kao majka ne mogu biti ponosnija na njega, ali nismo ni suprug ni ja još svjesni što je postigao. Vozili smo ga jučer na autobus za Europsko prvenstvo, sve to je meni još u magli, jednog dana će mi sve to »sjesti« – objasnila je Antonija te dodala koliko je taekwondo imao veliki utjecaj da se Mateo, unatoč poteškoćama, izgradi u velikog sportaša i čovjeka.

– Vidjeli smo kad je bio mali da mu je motorika bila malo slabija, stoga smo odlučili da se okuša u borilačkim vještinama kako bi poradio na tome. Nakon prvog treninga rekao je da je to »to«, rodila se ljubav i evo ga. Iza svih uspjeha stoji jako puno rada i treninga, ali on to voli. U početku se borio sa suparnicima koji nemaju poteškoća i unatoč tome redovno dolazio kući s medaljama i trofejima.

Čvrsto na zemlji

Iz Meksika sa Svjetskog prvenstva, Mateo je donio zlatnu medalju, ali ne i »podignut nos« u nebo.

– Ostao je isti, priseban, dobar, drag i čvrsto na zemlji. Nema nikakve razlike u ponašanju prije i poslije te medalje. Ipak, moram reći da je malo sramežljiv, ljudi ga u Gradu prepoznaju jer je medijski eksponiran, čestitaju mu. Drago mu je to sve, daje mu dodatnu motivaciju za dalje. Pun je simpatije prema drugima i u odnosu na mnogo njegovih prijatelja i vršnjaka ima bolje razvijenu emocionalnu inteligenciju. Taekwondo mu je donio poboljšanje života i »izlaz« iz problema. Upoznao je mnogo prijatelja, trenera iz Hrvatske i ostalih krajeva svijeta – zaključila je Antonija te za kraj rekla kako će današnju Nagradu preuzeti ona i suprug u Mateovo ime.