[FOTO] Replika vukovarskog vodotornja od sada ponosno stoji pred ulazom u Tehničku školu

Foto: Luka Jeličić

Kada se u jedno spoje doza kreativnosti i učeničkog “neposluha” rezultati su uvijek zadivljujući. A, upravo su zadivljujuću razinu ozbiljnosti, marljivosti i umješnosti pokazala četvorica učenika zadarske Tehničke škole, koji su za školski projekt posvećen spomendanu pada Vukovara i Škabrnje izašli iz svih okvira koje su im zadali profesori, napustili učionicu i ušli u garažu, gdje su 16 dana radili na dvometarskoj i više od 700 kilograma teškoj replici vukovarskog vodotornja, koji od sada ponosno stoji pred ulazom u školu, kao dokaz njihove maštovitosti i upornosti.

Tehnička je škola Zadar poznata po svojem predanom obilježavanju svih najvažnijih nacionalnih obljetnica, pa tako i pada Vukovara i Škabrnje, kada tradicionalno svake godine pripremaju prigodan program. Ove je godine ideja koja je potekla iz školske knjižnice ubrzo napustila zidove škole i poprimila puno veći opseg nego što je itko mogao zamisliti.

Učenici Tehničke škole Zadar otvorili su tako izložbu učeničkih radova kako bi obilježili Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, promijenili su izgled prostora i oživjeli sjećanje na tužnu kolonu izlaska iz Vukovara, te nadu u povratak njegovih stanovnika i svih onih koji bi željeli doći u taj prelijepi grad.

Simbol za vječnost

Projekt pod vodstvom profesorica Kristine Matošić, Tajane Žuža i Maje Šatalić okupio je učenike tehničkih zanimanja, a sve je počelo prije više od dva tjedna, kada je kvartet iz 3.a razreda počeo sa realizacijom svoje ideje izgradnje replike simbola Vukovara u u mjerilu 1:25. Ante Vulić, Luka Aleksić Merdić, Luka Jurjević i Domagoj Bušljeta, tako su jednostavan školski zadatak pretvorili u instalaciju koja će zauvijek stajati na ulazu u školu i dugo nakon što oni napuste školske klupe podsjećati na žrtvu Vukovara. Njihova nam je razrednica Kristina Matošić kazala kako su se momci odlučili zadatak napraviti ili po svom ili nikako. Dva su tjedna marljivo radili na vodotornju, precizno mjereći svako njegov detalj i koristeći se znanjima i vještinama koji im je prenio profesor tehničkog crtanja Dino Babčić. Upravo su nam za ovog profesora kazali kako je bio ključan u realizaciji plana, jer bez njegova pristupa nastavi i zakonima mjera i proporcija, vodotornja ne bi niti bilo.

Sami su nam umjetnici kazali kako je puno truda bilo potrebno da se izvede ovakav projekt, a imali su potporu profesora i kolega.

– Više od dva tjedna nam je trebalo da završimo cijeli vodotoranj. Na ideju smo došli nakon što smo od profesorice iz hrvatskog dobili zadatak da izradimo maketu vodotornja. No, bili smo jako neposlušni i cijeli taj zadatak pretvorili u nešto naše i posebno, te ga realizirali po našem ili nikako, kazao nam je Luka, dodavši kako bi bez dobrih matematičkih vještina Ante Vulića vodotoranj posao kao kosi toranj u Pisi.

– Sve je mjere umanjio za 25 puta, izračunao proporcije i točno odredio svaki milimetar tornja, dodao je Luka, dok je Ante istaknuo kako svoje umijeće tehničkog crtanja i računanja proporcija duguje profesoru Dini Babčiću.

Kako se njihov plan polako počeo kristalizirati i prestao biti tajnom, cijelom se školom proširila praznička atmosfera. Svi su s ponosom čekali da li će vodotoranj biti vjernom replikom onog vukovarskog i s ponosom gledali kako završna kreacija ponosno zauzima svoj trajni dom ispred ulaza u školu. Ovaj je zadarski vukovarski vodotoranj visok dva metra i dvadeset centimetara i težak preko 700 kilograma, a pred školu ga je dovezao poseban kran.

Vukovarski vodotoranj ispred zadarske Tehničke škole

Snimio: Luka Jeličić

16.11.2023. 15:13

Galerija

Foto: Luka Jeličić

700 kilograma betona

U spomenik su Ante, Luka, Luka i Domagoj ugradili više od 1400 izrezanih kockica od cigle. Računica njihova truda iznosi šesnaest dana rada, osam sati dnevno, uz sve školske obveze. Čim su ga postavili u školsko dvorište, učenici Tehničke škole stvorili su atrakciju koju dolaze gledati i oni koji su posjetili Vukovar i oni koji ga žele posjetiti. Na vrijednu četvorku ponosna je cijela škola. Vodotoranj će, kao podsjetnik na sve žrtve Domovinskog rata, ostati trajno ispred škole.

– Da nije jedne fotografije i jednog poduzetnog kuma iz Njemačke cijela bi ova priča bila sasvim drugačija. Nakon što se svim nacionalnim i lokalnim medijima proširila priča o inicijativi naših učenika, njihov je trud dobio novu dimenziju, a s tim i divljenje i poštovanje, s kojim svi mi prolazimo kraj vodotornja, kazala nam je njihova razrednica Kristina Matošić, koja je pratila svaki korak u izgradnji vodotornja.

A osim ovog vodotornja, i drugi su se učenici bacili na posao, tako da smo vidjeli i vjernu 3D repliku vodotornja, koju je napravio Ivan Begonja iz 4. d, a ispod je ugradio i poseban čip koji otvara prezentaciju.

Emanuela i Gabrijela Gulan su napisale pjesmu i sastav. Prigodne su crteže izradili Josip Badrak iz 4.d i Enzo Melada iz 2.a razreda.

Cijeli događaj podržao je ravnatelj škole Denis Prusac, koji nam je kazao kako se i sam uvjerio u točnost mjerenja i proporcija vodotornja, pohvalivši sve učenike i nastavnike koji su sudjelovali u projektu obilježavanja pada Vukovara.

– Ovo je samo jedan od mnogih primjera učeničke kreativnosti i inteligencije kojima se ponosimo. Ovaj je vodotoranj živi dokaz onoga što se desi kada djecu pustite da se prepuste mašti i svojim idejama. Ovo je tako iznenađujuća i uspješna inicijativa koja je nadišla zidove naše škole, kazao nam je ravnatelj Prusac, pohvalivši stručnost mjerenja i dimenzije cijelog vodotornja, koji je skladan i točan.

– Jedna je slična replika ispred Obrtničko – industrijske škole u Slavonskom brodu i u Splitu u Vukovarskoj ulici, koju su izradili učenici Obrtne tehničke škole. Ništa mu ne mogu učiniti niti jako jugo i bura, kiša ili druge vremenske nepogode. Zauvijek će tu stajati ne samo da nas podsjeća na žrtvu Škabrnje i Vukovara, već i na činjenicu da mi kao nastavnici nikada ne smijemo izgubiti vjeru u naše učenike i njihovu kreativnost, zaključio je Prusac, koji je zajedno sa učenicima zapalio svijeće podno novog vodotornja.