Imamo vrlo dobre savjete uz koje će fuksija preživjeti zimu i biti krasna u proljeće

Dobila sam krasne fuksije, ali ne znam kamo ih staviti i kako održavati preko zime, pita naša čitateljica iz Klane.

Fuksija izgleda kao vrlo nježna i osjetljiva biljka cvjetnica, ali neke vrste na Novom Zelandu mogu narasti i do 15 metara. Mogu biti listopadne ili zimzelene. Vrste koje se kod nas uzgajaju cvjetaju od lipnja do listopada. Većina fuksija je porijeklom iz Južne Amerike, pa im odgovara tropska i suptropska klima, ali i umjerena kontinentalna. Postoji stotinjak različitih vrsta fuksija.

Fuksija je nezahtjevna trajnica, koja voli propusno, tresetno tlo ili humusno tlo pripremljeno za uzgoj tropskih biljaka. Kiselo tlo joj nije povoljno za razvoj.

Iako voli toplinu, ne podnosi izravno sunce. Zimi ju je potrebno unijeti u zatvoreni prostor, iako dobro podnosi i niže temperature. Treba joj sjena i vlažan zrak, ali ne podnosi zadržavanje vode u tlu.

Nove primjerke možete dobiti iz reznica, najbolje tijekom proljeća, kada je minimalna temperatura 15 °C, da bi joj se korijen mogao pravilno razviti. Može se uzgajati i ispod bjelogoričnog drveća.

Fuksija u ovo vrijeme ulazi u fazu mirovanja i ako je listopadna, odbacuje lišće i ne treba joj dnevno svjetlo, pa se može staviti i u konobu, gdje temperatura ne bi smjela pasti ispod 10 °C. Zalijeva se malo, jednom mjesečno. Ni zimzelena fuksija preko zime ne voli temperaturu nižu od 12 °C, pa se unosi na toplije, ali svijetlo mjesto, dalje od umjetnog grijanja. I ova vrsta se zalijeva jednom mjesečno. Ljeti voli temperaturu do 20 °C.

Nije otporna na bolesti

Početkom proljeća, kad se stvore novi izboji, sve stare moramo odrezati jer se cvjetovi stvaraju na novim izbojima. Ocvali se cvjetovi moraju otkidati tako da se potiče stvaranje novih pupova. Tada je potrebno odrezati stabljike iznad 3 lista kako bi se postigao gusti grm. Korov se uklanja ručno, kako se ne bi naštetilo biljci.

Kod nas se najčešće uzgaja u posudama i pred zimu unosi u kuću. Lončanicu je potrebno gnojiti tekućim gnojivom prilikom zalijevanja jednom mjesečno, od proljeća do jeseni, no ako je potrebno, biljka se zalijeva i svaki dan, ali treba provjeravati zemlju.

Zalijeva se samo ako je površinska zemlja suha. Kako bi se ravnomjerno rasporedila vlaga, biljku je dobro poprskati vodom po lišću. Ako se drži na otvorenom, treba je smjestiti na istočni ili zapadni položaj, u polusjenu ili sjenu.

Fuksiju nekad treba pomladiti ili prorijediti. Pomlađuje se kidanjem starih, osušenih ili bolesnih grana u proljeće, kada se mogu ukloniti i slabiji izdanci, a prorjeđuje se ručno, dok je zemlja vlažna kako bi se korijen u potpunosti izvadio.

Fuksija nije otporna na bolesti, ali najčešće se na nju prenose bolesti s drugih biljaka. Ako dobije crvenkaste mrlje na lišću, to ukazuje na hrđu, gljivičnu bolest koju treba tretirati fungicidom, najbolje preventivno.

Ako se na listovima pojave sive nakupine i biljke s vremenom odumiru, riječ je o sivoj plijesni i prevencija je smanjivanje vlage u tlu.

Ako fuksija počne odbacivati cvjetne pupove to znači da su joj uvjeti rasta i klima naglo promijenjeni. Ako se vrate u poželjne okvire, biljka će se oporaviti kroz godinu dana.

Od štetnika je napadaju bijela mušica i lisne uši. Obje vrste se mogu suzbiti insekticidima.