Akcijski triler “Odmazda”: stvoren za obožavatelje Liama Neesona u ulozi oca koji (opet) spašava djecu

Iz produkcije autora hitova “Non-Stop” i “Putnik” u kina je ovog tjedna stigao novi akcijski triler “Odmazda”. Riječ je zapravo o adaptaciji španjolske uspješnice “El desconocido” (“Osveta”) Alberta Marinija.

U američkoj verziji nezamjenjivu ulogu igra Liam Neeson. Uz njega u filmu glume Noma Dumezweni, Lilly Aspell, Jack Champion, Embeth Davidtz i Matthew Modine.

SCENARIJ autora Chrisa Salmanpoura prati Matta Turnera (Liam Neeson), uglednog poslovnog čovjeka odnosno uspješnog bankara u Berlinu, koji na putu do posla otkriva da je nepoznati napadač podmetnuo bombu u njegov automobil.

Matt je prisiljen slijediti niz naredbi ili će bomba u suprotnom biti detonirana. Pritom će morati uložiti iznimne napore kako bi spasio svoju obitelj i razotkrio pozadinski razlog ovog napada jer čini se da mu se netko osvećuje za to što mu je njegov način poslovanja uništio život. Naime, Matt se obogatio na račun laži, odvraćajući svoje klijente od odustajanja od ulaganja.

Tri kadra

FILM je varijacija na temu Neesonovih ranijih uloga i filmova u kojima su njegova djeca već bila “oteta”, ali ovdje se glavni junak kao talac pridružuje djeci. Za Vulture je Bilge Ebiri izjavio da se “Neesonovi akcijski filmovi često okreću tjeskobi njegovih likova kao oca i/ili muža sublimirajući njegovu vlastitu tragičnu osobnu povijest u područje fikcije”, a Noel Murray je u Los Angeles Timesu ustanovio da je “Liam Neeson učinio toliko varijacija na temu akcijskog heroja”, “ljuti tata”, da te filmove možemo početi dijeliti na podžanrove”.

REŽIJA Nimróda Antala dojmljiva je jer gledatelj ostaje “zakačen” za radnju iako je film gotovo u cijelosti smješten u automobilu i na telefonskom pozivu. Većina “Odmazde” sastoji se od tri kadra: krupnog plana Matta, krupnog plana njegove kćeri i krupnog plana njegova sina. Ali iz ovih jednostavnih elemenata i slabog scenarija, Antal izvlači puno neizvjesnosti, pa čak i emocija, piše Vulture.

ZA FILM “Odmazda” kritičari pišu kako je, iako ne nudi ništa posebno inovativno, svojom napetošću uz dramatičnu glazbu Harryja Gregson-Williamsa u stanju zaokupiti gledatelja tijekom 90 minuta trajanja, ali je film koji se gleda jednom.