Mladen Bušljeta je majstor pletenja košara, boem, ljubitelj životinja...

Imidž Mladena Bušljete  potvrđuje mnoge definicije njegovih prijatelja i sugrađana, a po mišljenju većine njih Mladen je posljednji i istinski lički boem. Podosta poseban i svoj. Na pitanje o starosti i broju godina, Mladenov je odgovor gotovo očekivan.

-To ti neću reći jer se dečka i cure nikada ne pita za godine. Dovoljan je podatak da sam ja dečko za ženidbu, govori Mladen gladeći svoju pomalo divlju, ali njegovanu i pletenicama urešenu bradu čiji izdanci dosežu i 60 centimetara. Sinoć se vratio s velike tradicijske izložbe održane u Oštarijame kod Ogulina.

-Bilo je super jer sam ja unikat izgledom gdje se god pojavim. Kao i moje košare. Pozirao sam jučer za stotine foto-aparata i mobitela. Tako je gdje se god pojavim.

Torbice za modne revije u inozemstvu

Gotovo da niti nema kvalitetnije tradicijske izložbe u Lici i šire gdje se Mladen nije pojavio sa svojim pletenim košarama, torbicama, bocama i ostalim ukrasima. Dovoljno je spomenuti dvije najjače: „Jesen u Lici“ u Gospiću i „Dani sira i krumpira“ u Lovincu. Mladen je posvuda rado viđen jer uz svoj ručni rad širi elokventan, gotovo zarazni optimizam. Prošle godine su Mladenove pletene torbice završile na modnoj reviji u Milanu. Javljali su mu se menadžeri i jedan serijal ženskih torbica će vjerojatno uskoro završiti na tjednu visoke mode u Parizu.

Veći dio mladosti Mladen je bio  pomorac. Kada se vratio pred rat  u svoje Trnovačko Novoselo nadomak Gospića postao je hrvatski branitelj. Nakon Oluje bilo mu je žao napustiti Liku.

-Živim sam, ali volim Liku, društvo i onako po lički „proljudikati“ sa svakim. Malo je ljudi s kojima ja nisam dobar. To su stvarno rijetki. Pri tome ne gledam na dob, nacije, vjere, školsku spremu ili bilo kakve druge razlike. Najprije te gledam kao osobu, čovjeka s kojim dijelim mnogo toga zajedničkoga. Prošao sam cijeli svijet i to je nekako oblikovalo ovu moju ličku dušu, kazuje nam ova nježna duša. Zašto nježna?

Foto: Mladen Smolčić

 Život bez životinja bi izgubio na ljepoti

Mladen osim ljudi obožava životinje. Trenutno ima konja idealnog za terapijsko jahanje i još puno, puno toga.

-Da vidiš moga jarca, ima oko 100 kila. Držim i kozu koja ima par jarića. Sjednem na livadi, a jarići se igraju i trčkaraju oko mene. Imam kokice i zečeve. Uza sve to držim mnoštvo pasa: pastirske pasmine hrvatske ovčare i kangala, ali i par maza pasmine shih-tzu. Moja kujica Lucijana samo što ne govori! Ove male maze mi ne daju mira, uvukle su mi se „pod kožu“ i moram ih povremeno voditi na izložbe. Ako ih ostavim same doma onda nastaje tuga do neba! Životinje obožavam i ne bih mogao živjeti bez njih, kategorički naglašava Mladen.

Pitamo ga u čemu je tajna kvalitete njegovog pletiva?!?

-Tajna je znati ubrati šibe u pravo vrijeme. Čim na proljeće vrba prolista nije više dobra za pletenje jer je šiba  puna vlage. Zato ja šibe skupljam kada vegetacijski ciklus zamire i drvo više ne povlači vlagu. U kasnu jesen i zimi. Osim toga ja imam određene vrbike i jaruge gdje su šibe posebno dobre i čvrste, a vrbe zdrave i izdašne. To su lokacije uz određene rijeke  i potoke. Berem ih i u pojedinim jarugama. Ostalo su moji prsti i vještina pletenja, tvrdi naš sugovornik.

Na brojnim tradicijskim izložbama povremeno se pojave nakupci preprodajući  košare i pletiva koje je načinio netko drugi ili su pletene strojno. U tom smislu s Mladenom nema problema jer će se lako prihvatiti pletenja košara i pod njegovim vještim prstima pred brojnom publikom nastaju košare, torbice, plete boce i bocune. To je najbolja potvrda po kojoj je se vidi kako je riječ o istinskom majstoru od zanata.