Pogledajte u kojim mjestima u županiji je najteže, a u kojima najlakše doći do stambene nekretnine

Iako smo svjedoci toga da na području Zadarske županije u zadnjih deset godina traje intenzivna gradnja stambenih nekretnina pri čemu se, kako nerijetko tvrde agenti za promet nekretninama, oko dvije trećine stanova proda i prije nego se završi njihova izgradnja, u stvarnosti je prosječnom zaposlenom građaninu kupnja stana, a kamoli kuće, sve nedostupnija. Ove nekretnine kupuje uski sloj naših vrlo bogatih sugrađana, do udjela od trećine kupaca narasli su oni koji nisu hrvatski državljani, a sve više opada broj kupaca iz srednjeg sloja koji ih kupuju s kreditima s rokom otplate od 30-ak godina.

Sve manju priuštivost stambenih nekretnina za hrvatske građane potvrdila je i nedavno objavljena publikacija Pregled tržišta nekretnina Republike Hrvatske 2022. koji je, u suradnji s Ekonomskim institutom Zagreb, objavilo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Utvrđujući socioekonomske aspekte tržišta nekretnina izračunali su indekse priuštivosti stambenih nekretnina po gradovima i općinama. Kao mjera ostvarenog dohotka uzeta je prosječna ostvarena neto plaća zaposlenih u pravnim osobama u JLS-u u toj istoj godini. Indeks je izračunat za 2021. godinu zato što podaci o prosječnoj neto plaći zaposlenih u pravnim osobama u JLS-u za 2022., čiji je izvor Porezna uprava, nisu bili dostupni u trenutku izrade ove publikacije.

Nacionalna tablica

Stambene nekretnine najmanje su priuštive u priobalnim gradovima i općinama. U 20 JLS-ova s najmanjom priuštivošću za prosječni godišnji dohodak stanovnici su mogli kupiti izmedu 2,4 i 3,9 metra četvorna stambenog prostora. U tim naseljima indeks priuštivosti je u pravilu uvijek veći od 10, a jako često bilježi i vrijednosti preko 20, a u slučajevima Funtane, Baške, Hvara, Rovinja i Dubrovnika i preko 30. Na nacionalnoj tablici 20 JLS-ova s najmanjom priuštivošću su dvije općine s područja Zadarske županije, Bibinje na 10. mjestu s indeksom 27,4 i Sukošan na 11. s indeksom 27,3. Izvan prvih 20, a treći po najmanjoj priuštivosti u županiji su Nin i Kolan s indeksom 22,8. Zadar je na 8. mjestu u županiji s indeksom 20,3.

S druge strane, medu 20 najpriuštivijih gradova i općina nalaze se isključivo jedinice iz kontinentalnog dijela Hrvatske. Najpriuštiviji stanovi/apartmani su u Vukovaru, Obrovcu, Konjščini… U 20 JLS-ova koje bilježe najpriuštivije stambene nekretnine, zaposleni stanovnici za svoj godišnji dohodak mogu kupiti između 11,7 i 21,8 m2 stambenog prostora. Uz Obrovac s indeksom 5,2, ovdašnji JLS-ovi s najpriuštivijim stanovanjem su Benkovac s indeksom 10,8 i Pašman s bitno lošijim indeksom 15,9.

Iz EKZ-a su pojasnili kako indeks priuštivosti nije mogao biti izračunat za one JLS-ove u kojima nije bilo kupoprodaja u predmetnoj godini, kao i za one JLS-ove u kojima je bilo deset ili manje kupoprodaja. U obje ove skupine je 14 ovdašnjih gradova i općina.

Foto: LEO BANIĆ

Pogoršanje mogućnosti

Komentirajući porazne rezultate priuštivosti stanovanja za hrvatske građane Darko Šeperić, izvršni tajnik za javne politike, projekte i edukaciju Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) kazao je kako je očito da su nedavni trendovi na tržištu nekretnina u značajnoj mjeri pogoršali mogućnosti većine hrvatskih radnika za kupnju nekretnine, koje su i prije posljednjeg uzleta cijena bile niske.

– Iza statističkih podataka o rastu prosječne plaće koji je veći od inflacije krije se mnogo složenija slika, jer mnogim radnicima plaće nisu rasle na razini inflacije ili čak nisu uopće, a pritom je očito da su stvarni troškovi života prosječnog kućanstva porasli bitno više od opće stope inflacije. No, čak i radnicima s iznadprosječnim primanjima nekretnine u mnogim dijelovima Hrvatske postaju sve manje i manje priuštive, ističe Šeperić dodajući kako sve to nameće potrebu da se, osim uređenja sustava plaća i normalizacije redovnog rasta plaća koji ne bi smio biti manji od stope inflacije, napokon pozabavimo i pitanjem stambene politike koju Hrvatska nikad nije razvila.

– Poznato je da imamo jednu od najviših stopa vlasništva nad nekretninama u kojima živimo među svim europskim zemljama. Stoga je krajnje vrijeme da otvorimo raspravu i počnemo tražiti odgovore na pitanje hoćemo li kao država nastaviti isključivo poticati građane na kupnju nekretnina, ili ćemo možda raditi na uspostavi i razvoju i drugih rješenja, kao što su efikasniji i pravedniji sustav najma ili modeli zadružnog vlasništva i socijalne stanogradnje. To su važna društvena i radnička pitanja, a trenutačna situacija trebala bi biti zadnje upozorenje da ih napokon moramo početi rješavati, kaže izvršni tajnik u SSSH.

Darko Šeperić, izvršni tajnik u SSSH, Foto: JURICA GALOIĆ/PIXSELL