Maketar Tomislav Vitlov fasciniran starim drvenim gajetama i leutima

U Narodnoj knjižnici Kali izloženi su povijesni jadranski tipski brodovi na jedra i to makete leuta, gajete, koje su izložene skupa kao povijesna “ribolovna družina brodova”, jedan leut i dvije gajete, te povijesni model jednostavnog broda na vesla tip guc, a o načinu kako je izradio makete ispričao nam je autor izložbe Tomislav Vitlov, umirovljeni kapetan duge plovidbe, autor izložbe i maketar iz Kali.

Ljubav od malena

– Od malena izrađujem male drvene brodove. Mi u Kalima kao djeca nismo imali druge igračke, tamo kraj mora ni lopte niti mjesta gdje bi se igrali s loptom, već smo se kao djeca igrali na način da bismo uzeli komad obične daske i izrađivali brodove. Malo po malo to me zainteresiralo već od prvog razreda osnovne škole. Kasnije sam počeo ploviti, bio sam kapetan, zapovjednik broda. Ta duga navigacija preko Pacifika, Atlantika i boravak samo na brodu bila mi je teška iako sam preko dana bio zauzet poslom. Htio sam da mi nekako brže prođe vrijeme i malo po malo, vratio sam se staroj ljubavi, a to je izrada brodova te sam se počeo time baviti iz hobija, priča Vitlov te dodaje kako mu je u početku, kada je bio mlađi, bio cilj izraditi velike brodove, ali je kasnije uvidio kako ima dosta naših drvenih brodova.

Posebno su me zanimali drveni brodovi tipa gajeta, leut, bracera, guc. To su brodovi s područja Dalmacije, naročito sjeverne Dalmacije pa prema jugu, ističe Vitlov te dodaje kako ga nikada nisu fascinirali željezni brodovi, luksuzne jahte ili plastični brodovi koliko ga fasciniraju stare gajete i leuti.

– Zamislite da prolazite kroz uvalu u Jazinama i da su tamo umjesto plastičnih jedrilica ili brodova, gajete i leuti. Koliko bi vam to bilo interesantnije i koliko bi to bio lijep prizor. Tamo kod mosta neki puta vežu falkušu, a u Ninu izlažu starohrvatski brod (Condura Croatica). Si gledaju i obraćaju pažnju na te brodove. Nitko ne gleda plastične brodove, kaže Vitlov te pojašnjava kako kada radi makete nastoji da se one ne odlijepe nakon pet ili deset godina. On, kako kaže, svaku letvicu zabija s mjedenim čavlićem.

Tomislav Vitlov, Foto: Vesna Benić

Luk od pokojne majke

– Te makete jedino mogu izgorjeti. Ove izložene makete imaju preko trideset ili četrdeset godina, osim ovog velikog broda. One, kao što vidite, izgledaju kao da su danas napravljene. Ja svoje makete naročito drvene, ne bojam. Drvo koje upotrebljavam konkretno kod gajete, leuta i guca je od bande, kreveta pokojnih mojih roditelja. To je kuhana bukovina. Naša bukovina je jako dobra, da se savijati, naročito kada je malo grijete tako da je za mene to perfektno drvo što se tiče za izrade drvenih brodova. Kad izradim brod samo dam jednu ruku laka za prevenciju od moljca ili crva. Što se tiče jedara to je obično platno koje sam šivam na makinu. Ne razapinjem jedro jer kada bih ga razapeo koncentrirao bi se pogled na jedro, a ne toliko na brod, govori Vitlov i dodaje kako izrađuje i puno detalja.

– Napravio sam i mreže, kašete s ribama, konop za vez, feral i sl., a na tunolovcu ima vesla, kofa, skaline. Kada bi išli na tune onda bi se ribar na skalinama popeo gore i na taj način bi imao bolji vidik. Ova maketa velikog broda tunolovca prikazuje brod koji se radio u Americi, a pojedinci iz Kali naknadno ga kupili nakon Domovinskog rata. Npr. ima ga Mirko Ivoš i brod se zove Ivoš, tunolovac Ošljak 2 je kupila Kali Tuna to je njihov brod, Blanka je isto od jednoga privatnika. Ali kao što sam rekao moja najveća ljubav je izrađivanje malih ribarskih brodova, ističe Vitlov i dodaje kako za napraviti gajetu ili leut, treba oko 100 do 120 sati.

– To nije puno kada biste brod radili osam sati. Ali vi jednostavno ne možete raditi osam sati dnevno jedan brod. Na malom brodu su potrebne minijature, potrebna je koncentracija. Obično mi izgradnja uzme oko dva do tri mjeseca. Bitna je volja, ali ako nemate koncentraciju mora se i neko vrijeme malo stati i prestati raditi. Kada napravite jedan brod godišnje to je sasvim uredu. Ja od toga ne živim, to je meni hobi, prvenstveno moj kreativan rad, ističe Vitlov koji sve brodove izrađuje u svojoj maloj radionici u Kalima. Još uvijek brodove radi s lukom kojega mu je kupila pokojna majka dok je pohađao peti razred osnovne škole.

Foto: Vesna Benić

Svaki brod ima svoju priču

Tunolovac Ošljak 2 kojega je izradio Vitlov na vezu je u Kalima. Kaljski ribari su prvi iz Australije u Hrvatsku, krajem prošlog stoljeća, donijeli potrebnu tehnologiju i znanje za izlov tune i danas su vodeći u ovom poslu.

– Kada su naši australci osnovali poduzeće najprije su iz Australije donijeli jedan željezni brod, zvao se Hrvatski uspjeh i još uvijek je tamo dolje u Lamjani ali za svoj posao morali su nabaviti još jedan brod tunolovac. Ovaj izložen tunolovac koji sam ipak napravio mene ne zadovoljava. Rekao sam, volim više izrađivati male brodove. Za dizalicu koju sam izradio za ovaj tunolovac trebalo mi je mjesec dana. Ovaj veliki tunolovac mislim da sam radio oko 900 sati. Za gajete i leute imam nacrte. Kada ih pogledate ovakve su praktički sve iste, međutim, kada idete gledati po detaljima onda uočavate da ništa nije isto. To je ručni rad. Jednostavno svaki drveni mali brod ću napraviti mao drugačije. Kažem sve su to minijature kojima posvećujem veliku pažnju. Uvijek sam pokušavao staviti u svoje brodove sve ono što sam ja osobno od njih iskusio i u svoj rad utkati sve ono što sam doživio o tih brodova. Svaki brod ima svoju priču. ističe Vitlov te dodaje kako je ova izložba brodova treća po redu.

– Prva izložba bila je 1991. ili 1992. godine baš ovdje u knjižnici. Tada je bio živ pokojni Joja Ricov, kaljski pjesnik, on je otvorio izložbu. Osim ribarskih brodova ja imam i druge brodove koji su tada bili izloženi. 1999. godine održana je druga izložba u sklopu blagdana Sv. Lovre i 700. obljetnice prvoga pisanog spomenika Župe Kali. Tada je bio simpozij, dva tri dana se obilježavala obljetnica, a tu drugu izložbu otvorio je dr. Slavko Perović. Brodovi su interesantni i već tada oni koji su razgledali izložbu pitali su kada će biti nova. Imam oko 25 brodova. Radim ih uvijek s dušom i srcem i uložio sam puno ljubavi u njih zato ih nikada nisam prodavao, zaključuje Vitlov.

Foto: Vesna Benić