Jedni misle da je ugroženo pravo na život, drugi da je ugroženo pravo žene na izbor

Ponovno nam je došlo doba godine u kojem molitelji protiv prava na pobačaj ispred mnogih bolnica u Hrvatskoj mole za zakonsko ukidanje njegove dostupnosti. Inicijativa »40 dana za život«, koja već godinama diljem Hrvatske preko svojih članova organizira tradicionalna korizmena bdijenja, od srijede je krenula i s jesenskom kampanjom molitve ispred zadarske Opće bolnice, tj. njezinog ulaza koji gleda na odjele za porodništvo i neonatologiju.

Željko Čulina, ravnatelj Opće bolnice Zadar, nedavno je odgovarajući na pitanja Zadarskog lista istaknuo kako je u Službi za ginekologiju i opstetriciju zaposleno 15 specijalista ginekologije i opstetricije, od kojih je jedan liječnik na dopunskom radu i jedan liječnik na radu u nepunom radnom vremenu, te četiri specijalizanta ginekologije i opstetricije.

U odnosu na broj pobačaja u 2022. kada je učinjeno 150 pobačaja na zahtjev, ove godine zaključno s kolovozom bilo je 108 pobačaj. Priziv savjesti izjavilo je 10 liječnika, što znači da se čak 53 posto liječnika na zadarskoj Ginekologiji poziva na priziv savjesti.

Iako se godinama ista slika ponavlja ispred mnogih bolnica, molitelje se rijetko kada ili nikada sankcioniralo, jer su svoja okupljanja redovito prijavljivali policiji i molili na javnoj površini, na što i zakonom imaju pravo, zbog čega ih osoblje bolnica najčešće nije moglo prekinuti u nakani da mole protiv pobačaja.

U polariziranom društvu kao što je hrvatsko, a mnogi bi rekli naročito zadarsko, ova je tema redovito kamen spoticanja sa svakom novom kampanjom inicijative »40 dana za život«.

Polarizirano društvo

Dok s jedne strane stoje oni koji vjeruju kako je zakonska zabrana pobačaja rješenje za propadanje našeg društva i put ka boljoj i poštenijoj Hrvatskoj u kojoj se, kako je, govoreći na okruglom stolu o napadima na Crkvu i katolike u prošloj godini, nekidan rekla Željka Markić – mora »prestati s ugnjetavanjem katolika«, opozicija su im građani liberalne provenijencije koji se osjećaju sve ugroženijima zbog rasta konzervativno-katoličkih pokreta usmjerenih protiv prava žena na odlučivanje o vlastitom životu.

Stoga smo ovu temu prokomentirali s jednom od koordinatorica Inicijative za Zadar Nikolinom Glasnović, kao i s dr. Dubravkom Finkom, predsjednicom Udruge za prava pacijenata »Zadarski pacijent«.

Otkad su se svake prve subote u mjesecu na brojnim gradskim trgovima počeli okupljati muškarci koji, između ostalog, mole za život u predbračnoj čistoći i čednost u odijevanju žena; kao i za prestanak pobačaja i otvorenost bračnih parova životu, na noge su se digle brojne građanske udruge i udruge za prava žena revoltirane činjenicom da se žene, koje ionako teško ostvaruju svoja zakonom stečena prava, ovakvim potezima još više tjera u kut.

Glasnović, koja koordinira molitvenim kampanjama na području grada, kazala nam je kako će se do 5. studenog ispred zadarske Opće bolnice svakim danom moliti od 6 do 18 sati.

– Ove jeseni 40 dana molimo pod geslom »Moj narod gine; nema znanja« i pozivamo sve koji dijele naša osjećanja da nam se pridruže ispred zadarske bolnice.

U timu nas je 10-ak koordinatora i mnoštvo članova, koji se, ovisno o svojim mogućnostima i obvezama pridružuju molitvenim akcijama, kazala je Glasnović, dodavši kako se nerijetko susreću s neugodnim iskustvima i građanima koji se protive njihovoj prisutnosti ispred bolnice.

– Iako nas nitko nikada nije ozbiljno fizički napao, često se susrećemo s verbalnim napadima i osudama građana, koji se ne libe niti uništavati naše plakate koje nosimo sa sobom, rekla je Glasnović, zaključivši kako ih žene, osobito mlade, nikada nisu ometale u molitvama.

Znanje kao bastion obrane

S druge smo strane, pak, za komentar upitali dr. Dubravku Finka iz udruge »Zadarski pacijent«, koja nam je kazala kako se, unatoč činjenici da se moliteljima zakonom ne može, ili pak ne želi zabraniti okupljanje ispred bolnica, pacijentice koje se osjećaju ugroženima trebaju uvijek osloniti na svoje znanje kao bastion obrane.

– Čudna je to akcija i općenito potreba da se kolektivno mišljenje izražava na takav način, koji, iako se izravno ne ugrožava pravo pacijentice na pristup pobačaju, negativno utječe na njihovo psihičko stanje i time otežava pozicija u kojoj se nalaze.

S obzirom na to da su takve akcije pojava u većini europskih zemalja, a zakonom regulirane ili zabranjene tek u rijetkima, ne vidim da će se u budućnosti išta promijeniti po pitanju njihova sankcioniranja, kazala je dr. Finka, naglasivši kako se takvim akcijama dodatno stigmatizira žene koje se odluče na pobačaj ili, pak, imaju problema s trudnoćom zbog kojih je pobačaj jedino rješenje.

– Pacijentice i žene općenito, koje se osjećaju ugroženo zbog njihove prisutnosti uvijek se trebaju osloniti na svoje znanje kao oklop protiv osude i svoja zakonom stečena prava isticati kao bedem protiv onih koji ih žele srušiti. Teško je onima koji su zatvoreni u svojim mišljenima, neovisno na kojoj strani stoje, prošetati u tuđim cipelama i nečije odluke promotriti drugim očima, zaključila je dr. Finka.