Cerovačke špilje najfascinantnije su tajne krškog velebitskog podzemlja

Ako ste ljubitelji filmskog svijeta, dobre likove ne morate gledati samo na ekranima već i u najpoznatijem turističkom špiljskom kompleksu u Hrvatskoj, koji je u lipnju prošle godine nakon četverogodišnjih radova ponovo otvorio vrata za posjetitelje koji pristižu tijekom cijele godine. Iako vam se na prvi pogled istraživanje koje može potrajati i više od tri sata može činiti prezahtjevno, vjerujte nam, nećete požaliti, jer izazov uspona do Gornje i Donje Cerovačke špilje, koje su trenutno otvorene za posjetitelje, svi mogu savladati.

Cerovačke špilje nalaze se na sjeveroistočnim padinama Crnopca, iznad južnog ruba Gračačkog polja. Trenutno su poznate tri Cerovačke špilje: Gornja, Srednja i Donja Cerovačka špilja. Donja špilja otkrivena je 1913. prilikom izgradnje željezničke pruge prema Splitu. Za njezino istraživanje, promociju i zaštitu najzaslužniji je inženjer Nikola Turkalj pa je Donja špilja po njemu nazivna i Turakaljeva špilja.

Kao jedan od najdužih, ali ne i u potpunosti otkrivenih kompleksa, Cerovačke špilje privlače pažnju rekreativaca, speleologa i znanstvenika, koji su u špiljama otkrili više od 40 vrsta kukaca, a neki od kojih su endemi. Neosporno je da će vas špilje oduševiti, jer njihova ljepota bogatija je iz godine u godinu, milimetar po milimetar.

Blago podzemlja

Mi smo se prema špiljama uputili s nadom da ćemo vidjeti nešto nezaboravno i naučiti nešto novo, a dobili smo puno više od toga. Naš nas vodič, zaljubljenik u speleologiju i bivši kolega novinar Viktor Kupčak nije samo upoznao s osobitostima dviju špilja, njihovim skrivenim životom i poviješću već i nasmijao dobrim šalama i vještim teatrom sjena. U špiljama se tako uz malo mašte i lampu mogu vidjeti neki od najpoznatijih filmskih likova, kao što su Dart Vader, Gandalf i Dumbledore, pa čak i Scooby Doo, kao i mnoge životinje, a neke od njih su u davna vremena nastanjivale špilje.

Od svih čari koje Velebit skriva u svom podzemlju, Cerovačke špilje spadaju u najintrigantnije. Koračajući kroz samo srce Velebita, teško je ostati ravnodušnim prema stvaralačkoj moći prirode. Bogatstvom špiljskih ukrasa Cerovačke špilje daleko nadmašuju sve ostale speleološke objekte u Hrvatskoj.

– Cerovačke su špilje jedan od najpoznatijih dijelova Velebita i dragulj u njegovoj kruni. Iako su nakon njihova prvobitnog pronalaska dugo vremena bile zaboravljene, sve do početka radova na pruzi visoko na Velebitu, špilje nastavljaju oduzimati dah svima koji ih posjete. Više od 200 istraženih speleoloških objekata na ovom su području dokaz njihove važnosti na globalnoj razini, kazao nam je Kupčak, naglasivši da su Donju špilju koristili stari Japodi, koji su je koristili kao svojevrsni hladnjak, jer u špiljama je stalna temperatura od oko šest stupnjeva Celzijeva.

– Kad se nakon Prvog svjetskog rata počelo s izgradnjom željezničke pruge, inženjer Nikola Turkalj istražujući je putove vjetra ponovno otkrio Donju špilju. Devet kilometara špiljskih staza značajna je brojka, koja će nastaviti rasti, jer istraživanja u špiljama još uvijek traju, pojasnio nam je Kupčak.

Živi lapidarij

Zbog jedinstvene prirodne ljepote i brojnih nalaza iz davne prošlosti, Cerovačke su špilje 1961. zakonom zaštićene kao geomorfološki spomenik prirode. Uz brojne arheološke ostatke iz željeznog doba, kao što su ulomci keramičkih posuda, uporabni predmeti od bronce, kosti i kamena, u špiljama su otkriveni i fosilna ljudska kost te koštana šila i kremeno strugalo u Dvorani paleolitskog lovca, što svjedoči o čovjekovoj prisutnosti od vremena mlađeg paleolitika.

– Stari su se Japodi ovim špiljama koristili za pohranu hrane, a najveći je dio istraživanja ovog dijela napravljen 2019. godine, kad su arheolozi otkrili mnoštvo japodske grnčarije. Oni su u velikim lončarijama pohranjivali velike količine hrane, a arheolozi su otkrili više od tri tone japodske keramike, jantara i nakita. Novčić iz 1218. godine iskovan u Veneciji zadnji je dokaz života pronađen do 1913. godine, pojasnio nam je Kupčak.

Ove su špilje i jedno od najvećih nalazišta špiljskog medvjeda u Hrvatskoj. Tako se ovdje mogu i danas vidjeti tragovi »brušenja« medvjeda na stijenama, nastali njihovim kretanjem uz stijenke špilja. Ostaci špiljskog medvjeda u Cerovačkim špiljama čine gotovo 99 posto paleontoloških nalaza, dok se ostali ostaci odnose na mrkog medvjeda, špiljskog lava, konja, jelena, divokozu i kunu. Ovaj živi lapidarij, koji raste i mijenja se, neponovljiv je dokaz ljepote i snage prirode koja oduzima dah.

– Kad kiša počne padati na brdo Crnopac, ona prelazi preko humusa i blago se bogati kiselinom, što utječe na otapanje vapnenačkih stijena. Skupljajući različite minerale, voda satima prolazi pukotinama da bi došla do špilja. Proces nastanka špiljskih ukrasa zapravo počinje kad kapljice obogaćene kalcijevim karbonatom polako talože i stvaraju ukrase kojima su špilje bogate. Različite boje ukrasa koje vidimo govore o prisustvu različitih minerala – kalcijeva karbonata, mangana i željeza, objasnio je Kupčak, naglasivši da je učinak kalcijeva karbonata najbolje vidljiv u ljetnim mjesecima, jer kad veća količina vode prokapava za kišnih razdoblja, ne može se vidjeti kristalizirani kalcijev karbonat.

Donja Cerovačka špilja oduševila nas je svojom ljepotom, a u njoj se nalazi glavno nalazište ostataka špiljskog medvjeda, Medvjeđa dvorana te velika Mamutova dvorana. U većem dijelu špilje istraženi su brojni vertikalni kanali, tzv. dimnjaci (penjevi), sigaste tvorevine (speleothemi) poput stalaktita, stalagmita, stupova, zavjesa, saljeva, kaskada, pizolita (špiljskih bisera).

Vrijedno nalazište

Cerovačke špilje zbog svojih speleoloških, geoloških, paleontoloških i arheoloških obilježja već više od jednog stoljeća pobuđuju zanimanje kako stručnjaka iz različitih područja, tako i posjetitelja. Prve koštane ostatke špiljskog medvjeda iz Cerovačkih špilja objavio je Milan Herak još 1947. godine, a istraživanja Mirka Maleza potvrdila su da su obje špilje bile obitavališta špiljskih medvjeda tijekom pleistocena.

– Kako bi posjetiteljima što zornije prikazali ova čuda prirode, dobro je biti maštovit, kao u slučaju naših »kamenih svatova« koji podsjećaju na istoimeno Šenoino djelo. Igre svjetla otkrit će vam još brojne druge likove i posjetitelje, pa čak i cijele građevine, kao što su pagode i crkve, dodao je Kupčak, kazavši da je priroda tijekom stoljeća napravila mnoge nezamjenjive špiljske skulpture, kao što su šišmišova krila.

– Jedan od najljepših špiljskih ukrasa su svakako koraloidi koji nastaju kad se kapljica vode po udaru o površinu rasprši i polako taloži na komadu pored, pojasnio nam je Kupčak, kazavši da su špiljski medvjedi, koji su stoljećima nastanjivali ovo područje, bili starosjedioci i mnogih drugih špilja u Dinaridima.

– Oni su jako velika životinja koja je mogla narasti i više od tri metra, spomenuo je Kupčak.

Naime, u obje su špilje osim brojnih kostiju na površini pronađeni tragovi kandži na sigovini te tragovi »medvjeđeg brušenja«, odnosno uglačani i zaobljeni dijelovi stijena špiljskih zidova nastali dugogodišnjim trljanjima medvjeda o stijene. U Donjoj špilji pronađena su i »medvjeđa gnijezda«, odnosno udubljenja u tlu gdje su ležali špiljski medvjedi.

Arheološkim istraživanjem 2019. godine koštani ostaci špiljskog medvjeda pronađeni su ispod brončanodobnih i geoloških slojeva u pokusnoj sondi na dubini od 1,2 metra. Iako je u Cerovačkim špiljama prikupljeno na tisuće koštanih ostataka špiljskog medvjeda, tek su arheološkim istraživanjima 2019. godine prvi put ostaci istraživani suvremenim metodama iskopavanja i dokumentiranja.

Snaga prirode

– Saljevi, zavjese, kaskade i kamenice krase skoro svaki dio špilje. Za jedan milimetar rasta u ovim je špiljama potrebno i više od 30 godina, što dovoljno govori o spektakularnoj sili prirode koja je ovdje na djelu. Iako se čine nepristupačnima, špilje su dom velikom broju kukaca, a mnoge su endemi i mogu se pronaći samo u Cerovačkim špiljama. Kukci koji žive u ovim špiljama većinom nemaju razvijen osjet vida i za kretanje se oslanjaju na svoja ticala. »Velebitus turkalj« zasigurno je jedan od najrjeđih kornjaša na svijetu, pronađen samo u Cerovačkim špiljama, istaknuo je Kupčak, naglasivši da špilje nastanjuju i dvije vrste šišmiša – veliki i mali potkovnjak.

– Dok su ljeti uglavnom vani, zimi hiberniraju u pećinama, a zaslužni su i za malu populaciju komaraca na ovom području, jer se njima hrane. Kilometri istraženih špiljskih staza protežu se i izvan posjetiteljske zone, a istraživači i dalje rade na otkrivanju njihovih tajni probijajući se kroz slojeve nakupljenog sedimenta. Ove su špilje prošle kroz mnoga razdoblja promjene ovisno o uvjetima kojima u bile izložene, kao i količini vode koja je njima protjecala. Zato se mogu vidjeti i predivne kaskade u obliku korijenja drveća, koja su polako nastajala u ranijim razdobljima pod silinom veće količine vode, rekao nam je Kupčak.

Od svih tajni koje krško podzemlje Velebita krije, Cerovačke špilje su najfascinantnije. Obilazak uključuje informacije o arheološkim, paleontološkim, geomorfološkim i biospeleološkim vrijednostima špilja predstavljenim na atraktivan način od educiranih vodiča. Impresivni pećinski ukrasi stvarani tisućljećima u čarobnim bojama prikazat će vam kreativnost prirode u neponovljivom spoju vapnenačkog krša i podzemnih voda.