Subota, 23. studenog 2024

Weather icon

Vrijeme danas

2 C°

GODIŠNJI

Marina Ćorić na topao i nostalgičan način vizualizira prizore s plaže

Autor: Đurđa Baljak

27.09.2023. 18:45
Marina Ćorić na topao i nostalgičan način vizualizira prizore s plaže

Foto: Ivo Šubić



Akademska slikarica Marina Ćorić nedavno je u Galeriji Rab predstavila svoj recentni ciklus »Godišnji« u kojem je iz vlastitog rakursa zabilježiti sve one neposredne trenutke koje proživljavamo na godišnjem odmoru. Ovim ciklusom je ukazala na to kako je odmor podjednako bitan koliko i rad, dok naslovom i motivima potvrđuje kako su naizgled mali i beznačajni isječci iz života upravo ti koji zorno oslikavaju samu suštinu života.


– Prethodni ciklus autoportreta sam opisala kao »subjektivni realizam«, dok sam se u najnovijem ciklusu »Godišnji« iz 2022. godine na neki način odmaknula od realizma i približila ilustraciji.


Pojednostavila sam oblike, prikaze i kompozicije na plohe i linije te sam koristila tek ograničenu paletu boja od tirkizno plave, boje pijeska/kamenja do boje ljudske kože, kazala je mlada slikarica koja je diplomirala 2017. godine u klasi izvanredne profesorice Dragane Nuić-Vučković kao magistra slikarstva i profesorica likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu na Sveučilištu u Mostaru.


Ruka, olovka i kist




– U ciklusu »Godišnji« Marina Ćorić je objedinila različite generacije i aktivnosti kojima se bavimo na godišnjem odmoru. Ciklus karakterizira retro nota ljetovanja kakvu pamtimo posljednjih 30-ak godina, a možda i više, posebice kroz prisutnost motiva Jadrolinije, pedalina ili gospođa koje stoje u plićaku i razgovaraju, istaknula je kustosica izložbe Sonja Švec Španjol.


Pored slikarstva, Marina se bavi ilustracijom i umjetničkom fotografijom, a neki od njezinih radova su objavljeni u časopisima te na naslovnicama knjiga.


– Ruka, olovka i kist su mi oduvijek primarni alati. Uvijek sam se prije svega predstavljala kao slikarica jer je to nešto s čim sam prvim počela još kao djevojčica kada sam crtala pa kasnije i slikala. Fotografija i ilustracija su došle malo kasnije. Međutim, ispred slikarstva bih možda čak stavila ilustraciju zato što nekako najviše uživam u tome. Crtanje i slikanje me jednostavno ispunjava i budi u meni dijete, istaknula je ova svestrana umjetnica te se osvrnula na to otkud crpi umjetničko nadahnuće.


– Provodim poprilično puno vremena promatrajući svijet oko sebe, što pokazuje i ovaj ciklus, gdje sam malo »špijunirala« ljude na plaži. Osim toga, dosta me inspiriraju filmski kadrovi jer sam veliki filmofil. Kada komponiram svoje slike uvijek zamišljam nekakav filmski kadar. Rekla bih kako se jedno isprepliće s drugim.


Na primjer, kada fotografiram često neku ideju zamišljam u slikarskom smislu koju je nekad teško izvesti u tom mediju. No, kada prebacujem s fotografije u sliku to mi je puno jednostavnije i pruža mi više slobode, otkrila nam je Marina te dodala kako voli eksperimentirati s fotografijom od spontane do promišljene (planirane) kompozicije.



Prilike za umjetnike


Otkrila nam je kakvi su joj planovi za dalje i kako komentira prilike za umjetnike u Hrvatskoj, pa tako i u Zadru.


– Za sada nemam nikakve određen datum za sljedeću izložbu, ali moja kustosica i vjerna suradnica Sonja Švec Španjol radi na tome. Planiram nadograditi ciklus »Godišnji« te već imam nove ideje i skice, tako da će biti još baka s plaže, nasmijala se simpatična Marina te dodala kako bi voljela izlagati u Zadru, ali kako kaže, nema konkretnih natječaja koji se raspisuju za izlaganje.


– Što se tiče izlaganja u Zadru smatram da nemaju svi jednake prilike i kako je sve pomalo kaotično. Voljela bih kada bismo imali neki Biennale, Triennale, bilo što, samo da se umjetnici mogu prijaviti i sudjelovati. Međutim, stvarnost je drugačija te na neki način više ili manje uvijek izlažu iste osobe. Što se tiče hrvatske likovne scene tu ima svega i svačega, od veza i poznanstva. U Zagrebu je teško pronaći prostor za izlaganje jer je poprilično »zagrebocentričan« po pitanju umjetnika.


Oni više promoviraju svoje umjetnike, dok je ostatak Hrvatske pomalo zanemaren. Usprkos tome što u Zagrebu postoji više mogućnosti što se tiče izložbenog prostora, predispozicija je da moraš tamo živjeti i djelovati, smatra Marina koja je do prije dvije godine radila kao profesorica likovnog, ali je odlučila napustiti posao i posvetiti se umjetnosti.


– Odlučila sam se posvetiti umjetnosti. Međutim, ne mogu reći kako baš mogu živjeti od toga jer, iako imam neki prihod od prodaje slika, on nije redovito. Ne znam što mi budućnost donosi, ali za sada sam nezaposlena »izgladnjela« umjetnica, našalila se simpatična Marina.


Morske aktivnosti


U njezinim akrilima na platnu prisutni su kadrovi aktualnih morskih aktivnosti kao što je igra na napuhanim igralištima na vodi za djecu ili SUPanje, odnosno veslanje na dasci koje je vrlo popularno posljednjih nekoliko godina, piše kustosica izložbe, Sonja Švec Španjol te dodaje kako je slikarica intuitivno prepoznala i osjetila pravi trenutak za stilski i tematski odmak od svojih dosadašnjih slikarskih radova te iznjedrila posve svjež, vedar i neposredan ciklus čiji naziv aludira, kako sama slikarica kaže, na njezin »odmor« od nje same, odnosno teme autoportreta i njezinog dosadašnjeg stila, ali doslovno vizualizirana (ne)aktivnost na godišnjem odmoru.


– Ciklus počiva na krajnje pročišćenoj paleti boja u kojoj dominira plavetnilo površine mora i neba te kopna u daljini, ali i boja puti kojom su definirani ljudski likovi, plaža i obala. Tek su pojedini detalji, kao što su šešir, ručnik, luftić ili kupaći kostim, naglašeni živim bojama od ružičaste, ljubičaste ili žute. Linijskim crtežom Marina Ćorić gradi fizionomije i karakter prikazanih likova, ali i teksturu pješčane ili stjenovite obale te raslinja u daljini, dok bijelim linijama dočarava uzburkanost morske površine.



Autorica u ulozi nevidljivog promatrača, iz prikrajka, bilježi prirodnost i neposrednost uhvaćenih trenutaka od para na pedalini, ljudi koji razgovaraju, čitaju ili se sunčaju na plaži. Sve su to sadržajno nam poznati prizori iz života s kojima smo se već susreli ili u kojima smo se i sami jednom prilikom našli, a koje je Marina Ćorić vizualizirala na zanimljiv, topao i nostalgičan način, istaknula je kustosica Švec Španjol te dodala kako prizori variraju od krajnje pročišćenih do krajnje zasićenih kompozicija.


– Na slici »Tri babe« dominiraju jednolične površine vode i neba s naglaskom ljudskih likova u interakciji, dok kod slike »Krafna na napuhavanje« dominiraju koloristički akcenti, poput ljubičastog ručnika i ružičasto-žutog luftića u obliku krafne, a bogata tekstura plaže definirana je linijskim crtežom koji se nastavlja prilikom oblikovanja bujnog zelenog raslinja, opisala je Švec Španjol.


Kolokvijalni nazivi


Svakodnevne prizore prate i kolokvijalni nazivi slika (»Baba s plaže«, »Dečki s Jadrije« i »Šlape«). Međutim, autorica se poigrava i s duhovitim aluzivnim trenutcima na slici »Zadarska Venera« s nadrealnim prikazom žene pozicionirane na sredini morske školjke aludirajući pritom na Botticellijevu Veneru, piše Švec Španjol te nastavlja kako su nadrealni trenutci još zornije prisutni na radu »Običan dan na plaži« s motivom poluotvorenih vrata iz kojih izvire oblak kao direktni hommage Magritteovoj litografiji »La Victoire«, dok u radu »Dečki s Jadrije« glavni prizor smješta u portal koji izgleda kao »prozor u svijet« nad kojim lebdi nit poveznica između dva rada – bijeli oblak.


– Pojedini radovi (»Kupači«, »Luftići«) asociraju na različite mogućnosti aktivnosti u vodi kao što su plivanje ili, pak, različite pozicije bivanja na luftiću. Iako je na većini slika fokus čovjek i njegove aktivnosti, u radu »Šlape« izostavljen je ljudski lik, no natikače prikazane na plaži pokraj stepenica za ulazak u more jasan su znak ljudske prisutnosti. U cijelom ciklusu svojim minimalizmom ističe se krajnje pročišćen rad »Tri babe« gdje linija horizonta dijeli nebo i more, a okosnicu rada čine tri ženska lika ravnomjerno raspoređena u središtu kompozicije.


Krajnje jednostavan, a opet vrlo upečatljiv i jasan prikaz dočarava poznatu priču kada se kupačice udalje od obale kako bi bile sigurne da nitko ne čuje njihov razgovor. Također valja istaknuti iznimno sjetan rad »Stara sirena« s prikazom žene s leđa kako sjedi na rubu stijene i gleda uzburkano more. Skladna kompozicija s nizom sitnih, ali važnih detalja utjelovila je spokojnu atmosferu naglašene kontemplativnosti odnosa čovjeka i mora, zaključuje kustosica Švec Španjol.