'Naša djeca bolovat će od KOPB-a zbog zagađenog zraka koji udišu još u kolicima'

Studeni je mjesec plućnih bolesti, a od različitih vrsta bolesti pluća, od astme do kronične opstruktivne plućne bolesti (KOPB) boluje najmanje 10 posto ukupnog stanovništva. Najviše se govori o KOPB-u jer je to vrlo učestala smrtonosna bolest koja je danas treći po redu uzrok smrti u svijetu, uz bolesti srca i krvnih žila, a može se uspješno liječiti ako se otkrije u dovoljno ranoj fazi bolesti.

Bolest i nepušača

To je danas uglavnom bolest pušača, no procjenjuje se da će u narednim desetljećima sve više pogađati i nepušače, i to zbog zagađenosti zraka koja ostavlja sve veće posljedice na zdravlje pluća.

– Imamo strahovito zagađenje zraka, u Hrvatskoj, u velikim gradovima, ali i u čitavom svijetu prijete nam još gori scenariji, i mislimo da će naša djeca bolovati od KOPB-a kao posljedice tog prljavog zraka koji udišu još dok su u kolicima. Bojim se da to nije samo gradska populacija, da ni u seoskim sredinama nije puno bolje, ističe prim. dr. Andrea Vukić Dugac, pročelnica Zavoda za respiracijske infekcije na Klinici za plućne bolesti na Rebru.

– Bolesnici s KOPB-om su skupina bolesnika koji imaju nekakav sram prema svojoj bolesti, prema navici pušenja koja je kod mnogih uzrokovala ili značajno otežala bolest. O njima se malo govori, ali je važno intenzivirati tu priču kako bi ljudi otišli na pravodobni pregled. Za KOPB je izuzetno teško raditi ranu dijagnostiku, i nismo nikad o tome dosad govorili. Ali u probiru karcinoma pluća uočili smo da je učestalost KOPB-a među snimkama čak 20 posto. To je ogromni postotak, kaže akademik Miroslav Samaržija, predstojnik Klinike za plućne bolesti KBC-a Zagreb. To će, dodaje, biti jedna od okosnica rane dijagnostike KOPB-a, za koji je najjednostavnija screening dijagnostika obična spirometrija.

– Ona nije ni skupa ni nedostupna, ali bez dobre integracije unutar zdravstvenog sustava i bez dobre edukacije građana ni jedan ranodijagnostički program ne može uspjeti. To su programi koji stvarno ovise o svakome od nas, navodi Samaržija.

Niskodozni CT pregledi

Pulmolozi s Jordanovca postigli su izniman uspjeh s ranim probirom na rak pluća: nacionalni program niskodoznih CT-a pregleda za rizičnu populaciju dao je sjajne rezultate i prepoznat je na europskoj razini kao model koji treba slijediti. Od listopada 2020. godine do danas kroz taj je program napravljeno više od 11.000 snimanja, a dijagnosticirano je 110 karcinoma pluća te su oni koji su bolest otkrili na vrijeme dobili šansu za život.

– Prvi smo u svijetu po dizajnu ovog programa, gdje imamo tri velike stvari – umjetnu inteligenciju, digitalizaciju i volumetriju, a u fokus su došli obiteljski liječnici od kojih počinje priča. Digitalnim putem oni pacijenta naruče na low dose CT, a ovisno o nalazu CT-a, šalju ga preko aplikacije pulmologu na pregled, ili – ako je nalaz negativan – uključuju u daljnje kontrole. Obuhvat na razini Hrvatske je više nego dobar. Plan je bio snimiti 5.000 ljudi godišnje, a mi smo to premašili. Odaziv je i do 95 posto, ističe dr. Kristina Krpina, koordinatorica Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka pluća.

Tijekom probira na rak pluća počeli su, kaže, paralelno raditi probir na KOPB i kardiovaskularne bolesti. Tako se uz traganje za karcinomom obratilo pažnju i na to ima li pacijent emfizeme i kakve su mu plućne funkcije. Istodobno, prate se i kalcifikati koronarnih arterija i pacijente kod kojih se uoči problem šalje kardiologu, na koronarografiju i daljnje pretrage, objašnjava Krpina. Benefiti rane dijagnostike nemjerljivi su, dodaje. Preživljavanje karcinoma pluća u SAD-u je tek 16 posto, u Hrvatskoj niti 10 posto.

– Prekasno u ovom dijelu Europe saznamo za kliničku sliku pacijenta jer svi su pušači navikli da kašlju i loše dišu, tako da nam nažalost dolaze u poodmakloj fazi. Probir na rak pluća od 50 do 75 godina je raspon životne dobi gdje su to dovoljno mladi ljudi da na vrijeme ulovite pacijenta. Za njih onda možemo reći da su izliječeni, jer u prvom ili drugom stadiju oni prođu operaciju i to je to, veli Krpina, koja očekuje da će do završetka programa u 2024. godini program probira dati izvrsne rezultate.

Plućna hipertenzija

Jedna od bolesti s kojom se pulmolozi žele efikasnije boriti je i plućna hipertenzija.

– To je rijetka bolest koja je simptomima vrlo slična ostalim plućnim bolestima, pa i nekim kardiološkim stanjima, tako da vrlo često ostaje neprepoznata, a do dijagnoze nekad prođe i po dvije godine, upozorava Ana Hećimović, voditeljica Dnevne bolnice za respiracijsku insuficijenciju na Jordanovcu. Zato im je, kaže, cilj podići svijest zdravstvenih djelatnika o toj bolesti, kako bi bolesnici na vrijeme dobili potrebnu skrb i započeli liječenje jer rani početak liječenja znači i bolju prognozu. Danas su dostupni lijekovi za plućnu hipertenziju, a ako medikamentozna terapija nije dovoljno učinkovita, postoji i mogućnost transplantacije pluća.

Plućna hipertenzija, nažalost, pogađa mahom mlade ljude, a učestalost joj je od jednog do 15 oboljelih na milijun stanovnika. Kao i kod ostalih plućnih bolesti, vodeći simptom je osjećaj nedostatka zraka koji se prvo javlja u naporu, a potom, kako bolest napreduje, bolesnici mogu tolerirati sve manji napor i osjećaju nedostatak zraka pri obavljanjju svakodnevnih aktivnosti.

– Obično pacijenti kod postavljanja dijagnoze krenu drugim putem, isključe se sve druge plućne bolesti, a ključna je pretraga za plućnu hipertenziju UZV srca, objašnjava Hećimović. Ova se bolest ranije pripisivala dominantno mlađoj dobnoj skupini, no danas je prosječna dob oboljelih i do 65 godina. Obično se otkrije već u dobi od 20 godina, a ponekad u djetinjstvu.

– Na raspolaganju je za liječenje plućne hipertenzije čitava paleta lijekova, pa je to danas bolest od koje ne bi trebalo umrijeti. Ali teško se dijagnosticira, pa se i u medicinskim krugovima nastoji razviti svijest o toj bolesti i napraviti metodologiju probira kako bi se izbjegla kasna dijagnostika i smrtni ishodi, upozorava Samaržija. Posebne pohvale upućuje HZZO-u, jer danas nema lijeka u svijetu koji nije implementiran i u Hrvatskoj u liječenje te teške bolesti.

– Svaki novi lijek koji se pojavio ni u jednom trenutku nije bio upitan, odmah smo ga implementirali u Hrvatskoj. Tako smo od jedne smrtonosne bolesti došli do bolesti s kojom ljudi žive desetljećima, i mogu normalno raditi. Danas želimo dodatni napor uložiti u ranu dijagnostiku, jer riječ je o bolesti mladih žena, koja se provuče neprimjetno, veli Samaržija.

Krajnja metoda

Najteži plućni bolesnici ipak dočekaju transplantaciju pluća, krajnju metodu liječenja, ali i vrlo uspješnu. U Hrvatskoj se godišnje obavi 15-ak transplantacija pluća, a trećina bolesnika koja završi na tom zahvatu su pacijenti s KOPB-om ili pušači, upozorava dr. Fedža Džubur, koordinator za transplantaciju pluća.

– Kod KOPB-a transplantacija je nužno zlo i do nje ne bi trebalo doći, osobito kod pušača koji su trebali ranije prestati pušiti. Trećina transplantiranih su KOPB-ovci, a to je puno previše, ističe. Na Jordanovcu je dosad, u zadnje dvije godine otkako se ti zahvati rade u Hrvatskoj, transplantirano 16 oboljelih. Na listi čekanja je, kaže Džubur, još devet bolesnika i troje pacijenata koji će uskoro biti stavljeni na listu.

– Otkako se rade transplantacije, preminuo nam je samo jedan pacijent, a svi s transplantacijske liste dočekali su zahvat. Ipak ima prostora za napredak jer je donorski program nešto lošiji u odnosu na vrijeme prije pandemije, dodaje. Složeni zahvat mogu proći pacijenti mlađi od 65 godina, kod kojih se utvrdi da mogu izdržati operaciju koja traje i do 10 sati. Zahtjevnije slučajeve, s dodatnim komplikacijama, i dalje se šalje u Sveučilišnu bolnicu u Beču AKH, koja je zagrebačke liječnike obučila za transplantacije pluća.

»Zelena pluća«

Šef Jordanovca izrazito je zadovoljan međunarodno prepoznatim uspjesima svog tima. Rani probir na rak pluća, kaže, nacionalni je ponos pulmologije i zdravstvenog sustava, jer se prvi put pokazalo da sve karike zdravstvenog sustava mogu biti digitalno integrirane i da sve može funkcionirati besprijekorno. Sada je, veli, red na unapređenju dijagnostike i liječenja drugih plućnih bolesti, a u tom cilju pokreće se projekt »Zelena pluća« (Green Lung), koji će putem aplikacije omogućiti komunikaciju pacijenata s liječnicima i bolje praćenje bolesti.

– Globalni trendovi digitalizacije i ekologije u svim područjima mogu se implementirati i u medicinu. Pluća su organ koji bi trebao biti zelen i zdrav, a nažalost danas se o tome ne govori. Pluća su izložena svemu lošem što je civilizacija donijela i zato nam je cilj djelovati na prevenciji plućnih bolesti koja je daleko kompleksnija od plakata »Nemojte pušiti«. Imamo odlične lijekove i puno obrazovanih liječnika, a sada idemo korak dalje pa ćemo povezivati i naše pacijente i ljude u riziku od plućnih bolesti s liječnicima, i to putem pametnih telefona. Ako znamo da 60 posto Hrvata ima pametni telefon, to ne bi trebao biti nikakav problem. Imamo odličnu infrastrukturu, zaključuje akademik Samaržija.

Prepoznavanje simptoma

Većina bolesnika s KOPB-om ne prepoznaje svoje simptome. Povezuju ih s pušenjem, životnom dobi, smanjenom fizičkom aktivnošću…

– Većina bolesnika tako se prepozna u uznapredovaloj fazi bolesti kad su promjene na plućima puno veće, upozorava prim. dr. Andrea Vukić Dugac, pročelnica Zavoda za respiracijske infekcije na Klinici za plućne bolesti na Rebru.

– Među ranim simptomima, prvi je pojačano zamaranje. U početku se javlja kod većeg fizičkog napora, hodanja uz stepenice i planinarenja, kasnije već kod manjeg fizičkog napora, a kod najtežih oblika KOPB-a već u mirovanju, kod pranja zubi, oblačenja…. Drugi simptom je kronični kašalj i iskašljavanje, a glavni je problem što su to uglavnom pušači ili bivši pušači koji misle da je normalno da teško dišu i kašlju zbog pušenja. A zapravo imaju pušačku bolest pluća, odnosno KOPB, ističe Vukić Dugac.

Napredak u ranom otkrivanju zahvaljujući COVID-19 bolesti

COVID-19 je, prema Samaržijinim riječima, s jedne strane donio izolaciju i slabije korištenje zdravstvene skrbi, ali je s druge strane pokazao da i rendgen pluća, na koji su ljudi dolazili zbog bolesti COVID-19, daje puno prostora za napredak u ranom otkrivanju plućnih bolesti.

– Odlično je kad se KOPB otkrije u prvoj ili drugoj fazi bolesti. To je trenutak kad možete sačuvati plućnu funkciju i kad je možete značajno popraviti. Ali ako dođemo do uznapredovalog, teškog KOPB-a, koji ide prema potrebi za kisikom, tu je učinak terapije vrlo malen, više nemamo na što djelovati, upozorava akademik Samaržija. Rana dijagnostika će, ističe, napraviti ogromne pomake k uspješnijem liječenju i boljoj funkciji ne samo pluća nego cijelog tijela jer čovjek koji ne može disati, koji se guši, ne može biti ni radno aktivan, a kvaliteta života mu je silno loša.