Prošlo je trideset godina od prve pobjede rukometaša Zadra u Prvoj hrvatskoj ligi

Za uvod u ovu priču vratimo se 30 godina unatrag. Domovinski rat bijesni Hrvatskom. Ljudima sve više nedostaju one neke male stvari za razbibrigu, na koje prije nisu ni obraćali pažnju. I onda, iz turobne neizvjesnosti i svakodnevne borbe za život, u gradu košarke, u kojem su nogometaši kao prvoligaši morali igrati u drugim gradovima, zasjala je zvijezda kodnog imena Rukometni klub Zadar.

Upravo u ratnim godinama, u sezoni 1993./94. Zadrani su prvi put izborili Prvu ligu, a na današnji dan prije 30 godina, 19. rujna 1993. godine upisali su i prvu pobjedu u svojoj povijesti u Prvoj ligi. Tada su pobijedili Rudar u Labinu, nakon što su u prvom kolu izgubili od Istraturista iz Umaga.

Iako im je utakmica u Labinu ostala »u magli«, Zadrovi prvotimci tih godina Joško Dujić te vratar Romano Perinović opisali su kako je to izgledalo tih sezona.

– Stvarno se ne sjećam te utakmice u Labinu. Znam da smo te sezone, 1993./94., Rudar i mi ušli u Prvu ligu. Oni su kao prvi iz Druge lige izravno ušli, a mi smo preko kvalifikacija. Tada smo pobijedili i remizirali s Moslavinom. Bila su to jako lijepa vremena, što se rukometa tiče.

Znam da smo te sezone završili deveti, pa sljedeće drugi nakon što smo igrali finale sa Zagrebom, pa treći i onda ispali. U uvodnoj sezoni doveli smo samo jedno pojačanje i to je bio Alen Kozličić. Igrali smo s momčadi koja je izborila Prvu ligu – kazao je Dujić te dodao kako je sport bio »svjetlo u tami«.

Puna dvorana

– Trenirali smo bez svijetla, pod uzbunama, ponekad je i koja granata pala negdje blizu. Nismo imali tople vode. Sve to je išlo na račun rata, ali mi smo trenirali i igrali, nismo se dali smetati. Izborili smo i igranje u Europi tih godina. Iako je košarka oduvijek broj jedan u Zadru, u to vrijeme Mocire su za naše utakmice bile pune.

Čak su i košarkaši dolazili gledati nas. Bilo je to zlatno razdoblje zadarskog rukometa – zaključio je Dujić, koji je nakon igračke u rukometnu nastavio sa sudačkom karijerom (u paru sa Željkom Čubrićem, nekadašnjim suigračem iz Zadra), a danas je delegat HRS-a. Dujićev sin Jakov je mladi reprezentativac Hrvatske.

S njegovima riječima složio se i tadašnji čuvar mreže Romano Perinović.

– Treninzi su bili pod uzbunama, ali nismo mi tada na to gledali kao da smo nešto posebni. Svi su se morali naviknuti da je to bilo takvo razdoblje kada su takve stvari već postale normalne i naučili smo se tim živjeti. Ulaz u Prvu ligu je bio veliki izazov.

Stvarala se nova momčad od mladih igrača, tu i tamo neko pojačanje od ljudi koji su igrom slučaja došli živjeti u Zadar za vrijeme rata. Sve to je dovelo do odličnog spoja domaćih i vanjskih, mladih i starih i sve je to izgledalo jako dobro.

Činjenica da smo u Zadru igrali europska natjecanja i da se Zagreb, koji je bio prvak Europe, jako teško nosio s nama u Mocirama dovoljno govori o našoj kvaliteti – istaknuo je Perinović.

Stvaranje temelja

Dotakao se Perinović i putovanja na gostujuće utakmice koja su trajala satima zbog ratnih zbivanja, ali i svega dobroga što je zadarski rukomet tada stvorio.

– Putovalo se razno – raznim cestama i cesticama, da se izbjegnu opasnosti. U Zagreb smo išli preko Josipdola, u Rijeku ili Labin trajektom i slično, ali opet niti to nam nije bilo nešto posebno jer su svi tako morali raditi. S druge strane, za naše Mocire se uvijek tražilo mjesto više.

Na neki način ljudima smo pomogli ne misliti samo na loše stvari, koje su im se događale, izravno ili neizravno. Imali smo i jake sponzore, koji su vjerovali u nas i naš projekt. Kroz nekoliko godina svatko je otišao na svoju stranu i polagano je sve to počelo kopnjeti.

Ipak, znam da smo napravili nešto jako dobro jer se u to vrijeme počeo stvarati omladinski pogon kluba, koji i danas uspješno djeluje. Zadar i dalje razvija mlade talente, koji doguraju sve do reprezentacije, što me jako veseli.

Upravo je taj omladinski pogon neka naša ostavština mlađima – zaključio je Perinović, svojevremeno juniorski reprezentativac Jugoslavije.

2. kolo Prve HRL, 19. rujna 1993.

RUDAR                     14 (7)

ZADAR                     17 (7)

LABIN – Sportskla dvorana. Gledatelja: 2.000. Suci: Krajc (Zagreb), Živulić (Rovinj).

JADRANKA BIG NET RUDAR: Beširević, Černjul 2, Đekić, Saltarić, Medić 7, Radović 1, Datos, Zubac 3, P. Franković 1, Nušić, Dukić, Mrazović.

ZADAR: Perinović, Marić, Dujić, Čačić 2, Goić 3, Čubrić 2, Kanjer, Kozličić 1, Mišković, Kamber, Zubak 9. Rakić. Trener: Žarko Jakšić.