»Milenij za nama – osobe i zbivanja u prošlosti Samostana i crkve benediktinki svete Marije u Zadru« tema je izlaganja kojega su č. m. Anastazija Čizmin, opatica zadarskog Samostana sv. Marije i zadarska koludrica s. Klara Begić nedavno održale na simpoziju »Vrijeme, prostor i duhovnost: Benediktinsko monaštvo i njegovo nasljeđe« na Sveučilištu u Zadru.
Skup je održan povodom 11 stoljeća prisutnosti benediktinki sv. Marije u Zadru koji su po svom tisućljetnom trajanju najstarija redovnička zajednica u Hrvatskoj (920.-2020.) i druga su najstarija ženska benediktinska zajednica u svijetu (nakon jedne zajednice u Francuskoj).
Opatica Čizmin predstavila je pregled 11 stoljeća Samostana sv. Marije kroz djelovanje jedanaest opatica.
Arhitektonska povijest samostana i 11 opatica
– To su vjerne, hrabre i Bogu odane mudre, samozatajne žene, koje su tijekom milenijske svetomarijanske povijesti, snagu i dostojanstvo svog života nalazile u Božjoj riječi. Prošlost Samostana sv. Marije od samih početaka obilježena je jakim, samozatajnim ženama koje su snagu crpile iz Božje riječi, mudro razlučujući u teškim situacijama i štiteći samostan i benediktinski način života, rekla je opatica Čizmin.
Jedanaest stoljeća povijesti samostana, s tisućama koludrica kroz povijest, podizalo je ovih jedanaest opatica: Lampredia, Čika, Vekenega, Nikolota, Marija Begna, Laura Nassi, Donata Nassi, Glorija Calcina, Lucija Fanfogna, Antonia Seismit i Benedikta Braun.
-Te vjerne, hrabre i Bogu odane žene tijekom tisućljetne povijesti bile su graditeljice na svetomarijanskom prostoru u radosti, iz dana u dan. Kao što je zapisano za Čiku, tako se može reći i za svaku pojedinu, da je bila ‘abbatissa ingenuitate precipuæ nomen’ – opatica neizmjerne plemenitosti imenom. Zajedničko im je da su nakon određenih teških političkih i ekonomskih situacija u stabilnijem razdoblju života samostana, pristupale značajnijim građevinskim zahvatima, rekla je opatica Čizmin, istaknuvši da se upravo ove, 2020. godine, pa i tim simpozijem, obilježava 1100. obljetnica spomena opatice Lampredije (920. god.).
– Opatica Lampredija spominje se čak 146 godina prije Čike koja je 1066. g. obnovila samostan te on od tada kontinuirano postoji. Opatica Vekenega u 12. st. donacijom kralja Kolomana gradi kapitularnu dvoranu i zvonik. U 15. st. opatice Marija Begna i Laura Nassi uređuju obnovu zvonika, a nakon požara krajem stoljeća gradi se gotičko – renesansni trijem. U 16. st. opatica Donata Nassi pristupa obnovi crkve koja je produžena i povišena te dobiva renesansna obilježja. U 18. st., za vrijeme opatice Glorije Calcina, temeljito je obnovljena unutrašnjost crkve. Nepunih sto godina kasnije, opatica Antonija Seismit pristupa klasicističkom uređenju crkve i kapitula. Posljednju obnovu samostana srušenog i spaljenoga u Drugom svjetskom ratu vodi Benedikta Braun, to je sažeti pregled arhitektonske povijesti Samostana sv. Marije, koje je promjene doživljavao u vremenu pojedinih opatica koje su njime upravljale u teškim vremenima kroz stoljeća.
O Čiki
Početak Samostana sv. Marije veže se uz pretpostavku da je postojala ženska cela uz Samostan sv. Krševana oko Eclesiole koju Čika dobiva kako bi uredila samostanski život u duhu tadašnjih crkvenih reformi. Ime opatice Lampredije spominje se i u samostanskim kronikama. Na južnom zidu starog samostana nalazila se duguljasta ploča koju je otkrio i prepisao 1652. godine Šime Ljubavac. Natpis u hrvatskom prijevodu glasi: »Opatica Lampredija, Majka, učiteljica djevica, udovica i loše udatih, Draginim novcem povećala je sveti dom na čast Boga Oca, Sina i Duha Svetoga i Svete Djevice Marije i svetog Oca Benedikta po čijem pravilu žive, prve godine priora Nicefora«.
– U oporuci priora Andrije iz 918. g. spominju se poznati Samostani sv. Krševana i sv. Marije. Prior Madije 986. g. spominje Samostan sv. Krševana koji je iz nemara zapušten. Naša je pretpostavka da je i prvotni, Lampredijin Samostan sv. Marije doživio istu sudbinu, rekla je opatica Čizmin, napomenuvši kako ostaje otvoreno pitanje je li Čika (1066.-1095.) utemeljiteljica ili obnoviteljica i reformatorica postojeće ženske cele pod upravom samostana sv. Krševana.
– Obje su teze podjednako zastupljene među povjesničarima. Čika pristupa uređenju samostana. Obnavlja kupljene kuće i one koje donose kao miraz prve koludrice, kupuje i zemlju. Nabavlja sve potrebno za liturgiju. Za sigurnost materijalnih dobara na području hrvatskog kraljevstva dobiva kraljevsku slobodu i zaštitu od hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Nakon uređenja života u samostanu, pristupa izgradnji samostanske crkve sv. Marije. Crkva je jednostavna trobrodna bazilika s tri polukružne apside. Prilikom posvete crkve 28. listopada 1091. g., gradske vlasti daju Čiki gradske slobode. Te slobode potvrđuje splitski nadbiskup Lovro i Crkveni sabor održan u Zadru 1095. S tim Čika zaokružuje svoje životno djelo, brižno vodeći zajednicu tijekom tri desetljeća, rekla je opatica Čizmin.
Vekenegina mramorna grobnica i Čikin časoslov
Govoreći o Čikinoj kćeri, opatici Vekenegi (1095.-1111.), Čizmin je rekla kako je Čika po ulasku u samostan udala svoju mlađu kćer Vekenegu. No, ubrzo i Vekenega ostaje udovica pa kreće stopama majke i starije sestre Domnane.
– Nakon majčine smrt preuzima vodstvo Zajednice u nestabilnom političkom vremenu. Budući da je u srodstvu s hrvatskom kraljevskom obitelji, prilikom krunjenja kralja Kolomana 1102. g. traži i dobiva potvrdu dotadašnjih privilegija. Nakon ulaska u Zadar 1105. g., kralj Koloman i novčano pomaže samostanu. Tim novcem izgrađen je zvonik i kapitularna dvorana koji vremenski, stilski i prostorno čine cjelinu, a prigrađeni su uz sjeveroistočni zid crkve, rekla je č.m. Čizmin, istaknuvši kako je Vekenegina mramorna grobnica jedinstvena na našem području.
– Sarkofag je položen u zid. Cijela je grobnica obložena mramornim pločama od kojih su neke ploče fragmenti predromaničkog ciborija. Epitaf veliča život i zasluge Vekenege, donosi datum njene smrti, spominje i neke važne povijesne osobe tog doba. Kapitularna dvorana, kao i prvi kat zvonika bili su ukrašeni fresko slikama. Ostaci oslikanog prizora Navještenja nad grobnicom vidljivi su i danas, rekla je Čizmin.
Kod osnivanja samostana Čika navodi i sve liturgijske knjige koje je nabavila.
– Do danas je sačuvan samo osobni molitvenik kojim se ona služila još prije ulaska u samostan. Sadrži liturgijske dijelove časoslova i mnogo pučkih privatnih pobožnosti. Zanimljive su molitve pisane u jednini ženskog roda. Posebne pobožnosti štovanja Presvetog Trojstva, Bogorodice i klanjanja Svetom Križu odraz su liturgije tog doba. Časoslov je nastao u svetokrševanskom skriptoriju sredinom 11. st. U tom skriptoriju kasnije je nastao i Vekenegin časoslov i Vekenegin evanđelistar koji se datira devedesetih godina 11. st. Ostaci notnog zapisa u Čikinom časoslovu pretpostavljaju zajedničku kornu molitvu, gdje se himni i psalmi pjevaju. Kasnije su se u časoslov upisivale i note te pratimo razvoj zadarskog pisanja nota od 11. do 13. st. i činjenicu da je časoslov i nakon Čikine smrti bio u upotrebi, opisala je opatica Čizmin.
Procesija za povratak
– U teškim prilikama Drugog svjetskog rata, koludrice su se još jednom odlučno oduprle odlukama da se sakralno blago iz riznice samostana, zadarske katedrale, Nina i crkve sv. Šime, koje je bilo pohranjeno u podnožje zvonika, preda talijanskim vlastima i odnese u Italiju. Dana 16. prosinca 1943. padaju bombe na samostan te su koludrice prisiljene napustiti samostan. Kraj rata dočekale su u benediktinskim samostanima na Pagu, Rabu i Cresu. U kolovozu 1945. g. prve koludrice se vraćaju te privremeno boravište nalaze u prostoru Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević. Među njima je i M. Benedikta Braun (1947.-1972.), rekla je Čizmin dodajući kako je opatica Braun obilježila 20. st. kao duhovna i materijalna obnoviteljica Samostana svete Marije. Koludrice su provele gotovo 27 godina u nastojanjima da se samostan obnovi i njima omogući povratak. Započinje dramatična borba s novim civilnim vlastima za obnovu samostana i povratak koludrica. U restauratorskim planovima i urbanističkoj poslijeratnoj obnovi Zadra vlast nije željela obnovu kompleksa Samostana sv. Marije u svrhu nastavka samostanskog života. Mnoga pisma i dokumenti govore o borbi koju je Benedikta Braun imala da bi vratila koludrice u njihov dom. Zalaganjem istaknutih hrvatskih intelektualaca, naročito Miroslava Krleže, 1967. g. potpisuje se ugovor koji omogućuje obnovu Samostana i crkve sv. Marije te osnivanje Stalne izložbe crkvene umjetnosti u kojoj će biti izloženo sakralno blago, podsjetila je opatica Čizmin.
Svečani povratak u obnovljeni samostan bio je 27. rujna 1970. g., prije 50 godina.
– Bilo je to na 75. rođendan M. Benedikte i na dan preminuća opatice Vekenege. Procesija kakvu Zadar nije vidio svih tih godina! Svi biskupi tadašnje države, brojni svećenici, redovnici i vjerni puk dopratili su koludrice u njihov Samostan, rekla je opatica Čizmin.
»Zalaganjem istaknutih hrvatskih intelektualaca, naročito Miroslava Krleže, 1967. g. potpisuje se ugovor koji omogućuje obnovu Samostana i crkve sv. Marije te osnivanje Stalne izložbe crkvene umjetnosti u kojoj će biti izloženo sakralno blago«
Anastazija ČIZMIN
najnovije
najčitanije
Hrvatska
promjena na crpkama
Ovo su nove cijene goriva koje su na snazi od utorka
Novosti
DIVLJAČKI ČIN
Na ulici premlaćen Scholzov kandidat za euroizbore. Uhvatili su ga dok je lijepio plakate i počeli šutirati
Nogomet
asistencija i rekord
Luka Modrić oborio rekord, kapetan Vatrenih je prestigao legendarnog Puškaša
Crna Kronika
ODO
Istražni zatvor za 30-godišnjaka koji je aktiviranjem plinske boce prijetio policajcima
Zadar
Volim svoju županiju
Na utrci Wings for Life trči i 70 djelatnika hrvatskih županija, među njima i Božidar Longin
Županija
TRAGEDIJA U MORU
Đani Iglić o stradalom roniocu: ‘Bio je veliki profesionalac koji je znao sva pravila ronjenja’
Zadar
ĐIR PO GRADU
[FOTO] Subotnja špica bila je krcata Zadranima i turistima, pogledajte koga smo sreli
Zadar
OLDTIMER IZLOŽBA 2024.
Zadar postaje središte čarobnog svijeta oldtimera!
Zadar
PU ZADARSKA
Zbog utrke u nedjelju pojačan promet i gužve, policija uputila preporuku vozačima
Zadar
TRAGOM ISTRAŽIVANJA