Legendarni Ćiro uoči SP-a u Kataru: "Hrvatska će opet na sam vrh. Vatreni dišu jedan za drugog"

Bi li hrvatski reprezentativni nogomet danas bio gdje je, a u pravilu je u samom vrhu globalnih ljestvica te ultrapopularne igre, da ta sportska institucija nije 1994. godine Miroslava Blaževića, u narodu omiljenog Ćiru, dobila za izbornika? Bi li poput nekih drugih sportova, a košarka nam je, nažalost, prva u fokusu, potonula u sivilo, u bespuća sportske neozbiljnosti?

Možda i ne bi, ali da nije bilo Ćire, koji je samouvjereno, do razine drskosti vodio tada većini planeta nepoznatu nogometnu vrstu na Europskom prvenstvu u Engleskoj i Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, Hrvatska danas sasvim sigurno ne bi bila jedna od najuglednijih nogometnih reprezentacija na svijetu.

– Umoran sam od bolesti, od liječenja, od godina, ali nema te situacije u kojoj ne pratim što se događa na hrvatskoj nogometnoj sceni. U konkretnom slučaju, u odlasku reprezentacije u Katar opet vidim prigodu za penjanje na krov svijeta. Pokazali smo to i nastupima u Ligi nacija, u teškim utakmicama protiv Danaca te Francuza, s kojima smo se sastali i u završnici ruskog mundijala, pokazat ćemo to i na ovom u svakom slučaju atipičnom Svjetskom prvenstvu.

Mnogo sam puta ponavljao i opet to činim – Hrvatska je uvijek kandidat za sam vrh – istaknuo nam je Ćiro u srdačnom razgovoru, koji ni po čemu nije odavao teško zdravstveno stanje, kao ni činjenicu da se nalazi svega koji mjesec od 88. rođendana. Bez obzira na sve, dobra, pozitivna energija prenosi se i na sugovornika.

Njemačka

I da, istina je. Ćiro nam je svima bio pomalo čudan kad je 1996. godine prije odlaska u Englesku Hrvatsku vidio na samom vrhu. Istina, tada to nismo učinili mi, nego Česi, ali i Hrvatska je, posebno u nastupu protiv Danske, najavila ono što će se dogoditi dvije godine kasnije u Parizu. Po mnogima, upravo se te 1998. godine u Lyonu odigrala najbolja utakmica Hrvatske na kontinentalnim i globalnim nogometnim smotrama, onda kad je favorizirana Njemačka poražena 3:0.

«Ćiro obilježio 20. obljetnicu pobjede nad Njemačkom: Ova generacija će napraviti korak više«. Bio je to naslov teksta koji smo s Ćirom napravili u Kraljevici 4. srpnja 2018. godine. Istina, bilo je to nakon što je poražena Danska, no čekala je Hrvatsku Rusija, domaćin u četvrtfinalu, što baš i nije bila neka pretjerano optimistična priča.

– Tada sam tvrdio da sigurno idemo u finale. Istina, vidio sam nas sa zlatom oko vrata, bilo je srebro. Tada je bila fantastična koncentracija snage u reprezentaciji, dok je danas, uz Dalićevu minuciozno provedenu smjenu generacija, ona još i veća. Za jedan teški, turnirski ritam natjecanja, u kojem bismo mogli u svega mjesec dana odigrati sedam silno teških utakmica, mi sada imamo jako veliki broj igrača. Mladih, prepunih snage, kao i neke od kolosalnih iskusnika. Dalićeva vrsta imponira velikom sigurnosti i zato opet ponavljam – cilj je finale. Ovaj put s boljim konačnim rezultatom nego u Rusiji – direktan je, kao i uvijek, Ćiro.

Lijek

I je, bolestan je. Ne krije Ćiro, kao što je to nikad nije činio – sve svoje dijeli s nama. U dobru i zlu. Kao u braku, koji ima ne samo s navijačima Hrvatske, nego i s jedno »pola svijeta«, jer riječ o je o osobi koju slobodno možemo definirati jednim od globalno najpoznatijih Hrvata. Iako je sam ovisan o lijekovima i liječenju, Ćiro je zapravo – lijek. Trebalo bi ga prepisivati velikoj većini nas, koji lagano tonemo u beznađe. Samo je Ćiro bio sposoban tek desetak mjeseci nakon rata reći kako Hrvatska u Engleskoj ima najviše ciljeve.

Samo je Ćiro bio sposoban u Francuskoj ne samo dovesti ekipu do bronce, nego i svojim emocijama, s kapom stradalog francuskog policajca, Hrvatskoj kao državi pribaviti nevjerojatne simpatije. I baš zato što nije imao ali baš nikakve komplekse prema velikim nogometnim državama, dosegnuo je ne samo odlične sportske rezultate, postao je jednom od najvažnijih osoba u novijoj hrvatskoj povijesti. I baš zato svatko od nas bi ujutro morao uzimati »dva miligrama Ćire«. Da nam bude bolje.

– Sve je u pripremi. Fizičkoj, taktičkoj, ali iznad svega stvari se moraju posložiti u glavi. Ovi današnji momci su baš takvi – fizički i taktički moćni, ali i silno jaki u glavi. Oni su naprosto ekipa, dišu jedan za drugog. Ne govori Ćiro napamet ili tek tako da bi širio optimizam. Ne, Hrvatska ima jednu od najmoćnijih reprezentacija svijeta. Zato će opet na sam vrh – zaključio je Ćiro.

Na kraju krajeva, bit će prilike, čut ćemo se nakon svake utakmice i komentirati. Baš onako kako smo to činili i lani, na kontinentalnom prvenstvu. Komentirati do finala.